DANAS JE VIDOVDAN: Vjeruje se da na ovaj dan ovo ne bi trebalo da radite
Pravoslavna crkva i vjernici obilježavaju jedan od najvećih praznika – Vidovdan.
Narod Vidovdan dovodi u vezu, s jedne strane sa knezom Lazarom i Kosovskim bojem, a s druge, u arhaičnijoj varijanti, sa svetim Vidom.
U spomen na Kosovsku bitku, koja se odigrala 28. juna 1389. godine, odnosno 15. juna po starom kalendaru na Gazimestanu i predstavlja sećanje na poginule u svim ratovima.
On je, prema mišljenju istoričara, važan datum u kolektivnoj svijesti srpskog naroda i jedan od temelja kolektivnog identiteta.
Simbolizuje, prema tom konceptu, slobodu, otpor tuđinu, njegovanje patriotizma, nacionalnog bića, viteštva i herojstva, ali i prekretnicu posle perioda uspona pod vladarima iz dinastije Nemanjića.
Poslije Kosovske bitke, tijelo kneza Lazara (1329-1389) sahranjeno je u manastiru Ravanica, a u seobi Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem krajem 17. vijeka je prenijeto u fruškogorski manastir Vrdnik.
U Ravanicu su mošti vraćene 1989. godine, na 600. godišnjicu Kosovske bitke
Veliki dio običaja je vezan za samo ime starog slovenskog božanstva i čulo vida.
Kada se ustane prilikom umivanja treba izgovoriti ove riječi: “Oj, Vidove, Vidovdan, što ja očima vidio, to ja rukama stvorio”, kao što su radili naši stari da bi imali sreće u radu. Takođe se vjeruje da je sve što vidite na današnji dan veoma važno i da ćete upravo u stvarima koje vam upadnu u oči imati uspjeha.
Ima sredina, u sjeverozapadnoj Srbiji i Vojvodini, gdje se iznosi sve tkanje što žene i djevojke rade kako bi se vidjelo koliko su vrijedne i pokazalo da je određeno domaćinstvo imućno.
U nekim sredinama, danas su velike zadušnice. Izlazi se do podneva na groblje i donosi hrana, a riba obavezno, kao vrsta žrtve svetom Vidu.
U nekim krajevima se vjeruje da bi trebalo iznijeti stvari iz kuće da se provjetre i napune dobrom energijom, ako vremenski uslovi to dozvoljavaju. Navodno treba iznijeti i novac, provjetriti ga i izbrojiti, kako bi i ostatak godine bio unosan.
“Sveti Vide i vidova travo…”
Zbog svevideće moći starog slovenskog božanstva, Vidovdan važi i za dan proricanja i gatanja. Ovom danu se posebno raduju djevojke, jer se dosta običaja vezuje za brzu i srećnu udaju.
Prema starom narodnom vjerovanju devojke treba da sipaju vode u lonac, da uzmu malo soli, hleba, detelinu sa četiri lista i komad tkanine koja se prebaci preko lonca, pa pred spavanje izgovore riječi koje će dovesti voljenog do njih:
“Sveti Vide i vidova travo, otvorite mi oči da vidim svoga suđenoga. Ako je daleko, evo mu djetelina od četiri krila da meni doleti, ako je gladan, evo mu hljeba i soli da se najede, ako je žedan, evo mu vode neka se napije, a ako ne može preko vode preći, evo mu ćuprije da preko nje pređe.”
Narod, takođe, veruje da se danas treba ubrati biljku koja je poznata kao vidac, vidić, vidovka ili vidovčica. Negdje se to radi ujutru, a negdje uveče, a tu biljku djevojke i momci stavljaju pod jastuk, jer se vjeruje da će sanjati onog kome su suđeni.
Navodno djevojke mogu i da prizovu svog budućeg muža ako na današnji dan uberu vidovčicu, jarkocrvenog malenog cvijeta i modru vidu, sličnog cveta, i stave ih pod jastuk pred spavanje. Tada kažu “Sveti Vide neviđeni, dođi dragi suđeni, dođi noćas u moj san, dođi na moj prvi sastanak” i u narednih nekoliko dana će upoznati budućeg muža.
Ne radi se, a ne valja ni da se pjeva i igra
Stari savjetuju da danas obavezno pojedete i neku zrelu voćku.
Na Vidovdan se ne radi, a ne valja se ni igrati i pevati, u znak poštovanja prema mrtvima. Često su stariji na današnji dan oživljavali sjećanja na kneza Lazara i junake poginule na Kosovu.
Vjerovalo se i da rijeke u ponoć postanu crvene u znak sjećanja na mnoge srpske borce koji su pali u borbi za otadžbinu. Zbog toga ispoštujte bar jedan običaj na današnji dan – zapalite svijeću za sve njih.
Ako na Vidovdan bude vedro, svu odjeću treba iznijeti napolje da se provjetri i napuni dobrom energijom. Sa druge strane, ako bude oblačno, treba prekrstiti oblake, pa će i kiša koja padne povoljno djelovati na useve.
