Djeca Cetinja Svetom Savi

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije sinoć je na Cetinju blagoslovio Svetosavsku akademiju koju je pripremila škole vjeronauke pri Cetinjskom manastiru, a u kojoj su učestvovali njeni polaznici, dječiji hor „Sveti Mardarije“ i učenici Bogoslovije Sveti Petar Cetinjski.

Akademiji su prisustvovali knez Ivan Crnojević, protojerej Mirčete Šljivančanin, koordinator Katihetskog odbora Mitropolije, cetinjsko sveštenstvo i monaštvo, profesori Bogoslovije i mnogobrojni gosti.

Svetosavsku besjedu izgovorio je gospodin Rajko Radusinović, predsjednik cetinjske Crkvene opštine, koji je istakao da bogojavljenski pozdrav Bog se javi nije nikada bio primjereni i očigledniji kao ovih dana kada se širom Crne Gore, ali i šire, održavaju veličanstvene krstonosno-molitvene litije koje se u ovakvom vidu mogu održavati samo po Božjem blagoslovu i blagoslovu Svetih Save, Vasilija i Petra Cetinjskog.

Po njegovom mišljenju taj blagoslov je razbuktao oganj vjere u srcima i dušama vjerujućeg svetosavskog, crnogorskog naroda, i iskovao jedinstveno narodnu odlučnost da odbrani svoje svetinje i Crnu preobrazi u Svetu Goru.

„Litije su istovremeno i najbolji način obilježavanja i proslave 800 godina od dobijanja samostalnosti Srpske pravoslavne crkve i osam vjekova od kaže je naš otac prvi srpski arhiepiskop i prosvetitelj Sveti Sava osnovao Zetsku episkopiju. Raduje se Sveti Sava ovih dana jer nikad u dugoj istory naše Crkve nije vidio svoj vaskrsni narod tako jedinstven, tako molitven, gospodstven i odlučan da brani i odbrani svoje svetinje koje su mu Sveti Sava i preci ostavili u amanet na čuvanje kako bi ih mogli predati svojih potomcima na čuvanje.“

Ocijenio je da čuvajući i braneći svoju svetinje naš narod čuva i brani čast i obraz Crne Gore, a svoju svetosavsko slovo je posvetio ličnom doživljaju Svetog Save, Cetinja i Crne Gore.

Gospodin Radusinović je odrastao u svešteničkoj porodici iz koje je ponio prva sjećanja na male kućne svetosavske akademije, koje su njegovi rođaci priređivali učeći ih slovu Božijem i svetosavlju. Ipak sve što je čitao i znao o Svetom Savi, kako je kazao, pokazalo se kao malo tek kad je sa Božjom milošću novembra 1997. godine bio u pratnji Mitropolita Amfilohija na proslavi 8 vjekova susreta oca i sina i sina i oca, Svetog Save i Svetog Simeona, u manastiru Vatoped na Svetoj Gori:

„U ovoj monaškoj državi samo vidio kakav značaj i ugled Sveti Sava ima u toj najsvetijoj bogorodičinoj državi, sa koliko ljubavi i vjere svetogorski monasi čuvaju predanja o Svetom Savi u svim svetogorskih manastirima.“

Govoreći o aktuelnoj situaciji, g. Rajko Radusinović njihove korijene vidi u 90-im godinama prošloga vijeka kada je neko, kako je istakao, iz svjetskih centara moći, odlučio da podijeli Crnu Goru po još jednom šavu i to najosetljivijem.

„Počela je propaganda kako su Sveti Sava i Nemanjići mačem pokorili i okupirali Zetu i nametnuli joj pravoslavlje i svetosavlje kao, kako su propagandisti kvazi istoričari propagirali, najgori i najagresivniji vid pravoslavlja, a sve u cilju ostvarivanja velikosrpskog projekta okupacija Crne Gore. I tako je, nažalost, počeo duhovni inženjering stvaranja novog čovjeka, pripadnika nove montenegrinske nacije, što se nažalost najbolje premilo na mom, našem Cetinju, u koje su kao svetionik srpstva stolećima bile uperene oči cjelokupnog svetosavskog naroda.“

I tako se od Cetinja, grada kojeg su nekad nazivali srpskim počivalom, grada u kojem se kako su u pjesmi pjeva čuvaju srpske svetinje, počeo stvarati i oblikovati grad u kojem se srpstvo smatra neprijateljskim pojmom, a Srpska pravoslavna crkva i Mitropolija crnogorsko-primorska okupatorskom crkvom, svjedoči predsjednik cetinjske Crkvene opštine. Da bi se to ostvarilo prvo je, podsjetio je, stanovništvo Cetinja osiromašilo i dovelo do, maltene, prosjačkog štapa, a onda počinje negativna selekcija kako bi se lakše manipulisalo omladinom.

Kao primjer naveo je da je od 178 sjajnih maturanata Cetinjske gimnazije, generacija njegovih sina i ćerke, njih 167 završilo fakultete, mnogi magistrirali, a pojedini i doktorirali, a da niko ne živi i ne radi na Cetinju, koji postaje grad koji od popisa do popisa biva manji za 15 do 20% stanovnika, u kojem je nažalost mortalitet veći od nataliteta.

„Umjesto da se ovi problemi rešavaju, Cetinjanima su namijenili ulogu tobožšnjih zaštitnika interesa Crne Gore i Cetinja od opasnosti, koja se u najnovijem slučaju, po njima, javila od krstonosnih molitvenih litija kojima vjernici izražavaju protest protiv diskriminatorskog zakona o tzv. slobodi vjeroispovijesti“, rekao je Radusinović ističući da će se tako pitanje nezaposlenosti, vodosnabjevanje i mnoštvo drugih životnih problema, rešavati nakon obračuna sa Mitropolijom, njenim sveštenstvom i vjernicima.

Podsjetio je na poslednje događaje i skup tih i takvih Cetinjana i njihovih gostiju iz Podgorice i Nikšića, koji su tom prilikom pozvali na obračun sa svojim sugrađanima, kako su ih nazvali, dušmanima. „A sve im to mi, svetosavski, svetopetrovski, njegoševski Cetinjani, sjutradan poslije njihove, nazovi odbrane Cetinja, na molebanu u Cetinjskom manastiru, sa suzom u oku oca Gojka, oprostismo, pozivajući ih da nam se priključe u molitvama, molebanima i u litijskom hodu za odbranu svetinja koje smo obnovili i izgradili po Crnoj Gori, a koje su ukrasili našu otadžbinu, i ne samo nju, nego čitavu pravoslavnu vaseljenu“, dodao je.

Za kraj, kao sjećanje na svoje svetosavske nastupe iz djetinjstva, rectitovao je dvije pjesme Matije Bećkovića, kao i svoje stihove, završivši molitvom:

Gospode Isuse Hriste sine Božji, hvala Ti što razgore vatru vjere u srcima naroda tvog!
Dragi moj narode dozvolite mi na kraju da vas sa ljubavlju, vjerom I nadom pozdravim sa
Crna Gora Vaskrse!
Neka i Cetinje Vaskrsne!
Amin Bože daj!

Djeca cetinjske vjeronauke su kroz igrokaz i pjesme koje su recitovala, ukazala na djelo Svetog Save u našem narodu, od crkvenog, molitvenog života, preko škole i pismenosti, do ljubavi prema svome narodu, otadžbini i precima. Uznijeli su molitve Gospodu i zahvalnost Svetom Savi, kroz djela naših velikana Petra I Petrovića Njegoša, Alekse Šantića, Desanke Maksimović, Svetog Vladike Nikolaja, Miodraga Pavlovića, Brane Crnčevića, Matije Bećkovića, Blagoja Bakovića, a i kroz svoje kreativne i šaljive skečeve. Poseban akcenat stavljen je na nemanjićko i svetosavsko nasleđe Crne Gore, sa osvrtom na svetosavski duh Cetinja. Sve ovo, upotpunio je cetinjski dječiji hor „Sveti Mardarije“ pod dirigentskom palicom Jelene Gašić, kao i solista Anđela Paović i ansambl đaka Bogoslovije Sveti Petar Cetinjski.

Mitropolit je podijelio djeci svetosavske paketiće, te je praznično zajedničarenje nastavljeno uz bogato posluženje koje je pripremilo Kolo milosrdnih sestara „Kraljica Milena“ sa Cetinja.

Možemo li Svetom Savi zahvaliti pjesmom?

Možemo li Svetom Savi zahvaliti perom?

Može pjesmom, može perom, a i dobrim djelom!

Može pjesmom, može perom, a i dušom cijelom!