DJECA U FINSKOJ NOSE POLOVNU ODJEĆU: Roditelji ljubav ne pokazuju kupovinom skupih stvari, iako su mnogo imućniji od nas
Znaju prodavnice potrepština za djecu da nema tog roditelja koji neće dati poslednji dinar iz novčanika kada njegovo čedo zatrepće pred, na primer, novom igračkom, iako zna da će njegova zainteresovanost trajati, u najboljem slučaju, do kraja dana.
Teško je odoljeti svim onim minijaturnim haljinama, cipelicama, farmerkama dok u nekom od butika tragate za sledećim konfekcijskim brojem – jer tako brzo sve prerastu.
Iako su Finci mnogo bogatija nacija od svih na Balkanu, djecu u školu ne šalju u markiranoj garderobi, u kojoj ne smiju ni da se igraju, jer je mogu iscijepati ili isprljati, u kojoj ne mogu trčati po dvorištu, prevrtati se po travi. Odjeća je komotna, skromna i prilagođena djeci.
Finci ne vole da se razbacuju, pa djeca u tom periodu često dobijaju polovnu odeću, jer je brzo prerastu, a i djeca se tada mnogo igraju, druže u prirodi, i najbitnije je da je odjeća takva da ih ne sputava.
“Second hand” prodavnice su pravi izbor, i tu se kupuje dosta toga, naravno ne i obuća. Do prvih malih matura, djeci se ne kupuju, ili bar veoma rijetko, nove i skupe stvari, i niko zbog toga ne pravi pitanje.
Danas je izgleda postalo pravilo da se siromašne nacije utrkuju ko će kupiti skuplju odjeću, dok su Finci odustali od toga, bar ne u periodu kada to nema smisla.
Samostalni odmalena
Iako u Finskoj roditelji nemaju nikakve izdatke oko školovanja djece, ekskurzija, užine, jer sve to plaća država, oni se ne rasipaju novcem i veoma su racionalni. Djeca i u najmlađem školskom uzrastu ostaju sama kod kuće, idu sama ili sa drugarima u školu i generalno, mnogo su samostalnija od djece kod nas.
Finci odmalena uče djecu da obavljaju razne poslove u kući, u skladu sa njihovim psihofizičkim mogućnostima, i tu nema kompromisa. Djeca u Finskoj zbog toga, rad u kući ne doživljavaju kao neki teret, kaznu i moranje, već kao nešto sasvim normalno i podrazumijevano.
Uopšte, kako je igra nešto što finskoj djeci nikad i nikako nije uskraćeno, tako se i primjerene radne obaveze podrazumijevaju.
Finska je država kojoj su znanje i rad veoma bitni, pa je zato u osnovnim školama nauka obavezan predmet od prvog razreda, a od sedmog do devetog razreda i predmet domaćinstvo, gdje uče kuvanje, serviranje, finansije u domaćinstvu i zdravlje u ishrani.
Djeca uče tokom školovanja da pletu, kroje, šiju, da rade sa drvetom, obavljaju sitnije popravke u kući, peglaju i sve ono što im jednog dana, kada se osamostale, može zatrebati.
(Zanimljivo)
