ĐUKANOVIĆ: 13. jul je naš putokaz za evropsku budućnost - Volim Podgoricu

ĐUKANOVIĆ: 13. jul je naš putokaz za evropsku budućnost

Centralna proslava, povodom Dana državnosti i 80 godina od dana ustanka i početka borbe protiv fašizma održala se u Virpazaru.

Proslavu organizuje SUBNOR i antifašisti Crne Gore.

Đukanović je istakao da je 13. jul naš bedem protiv prekrajanja istorije i putokaz za evropsku budućnost.

Njegovo saopštenje prenosimo u cjelosti:

Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore učinio mi je posebnu čast da vas danas pozdravim na ovom istorijskom mjestu i čestitam Dan državnosti i veliki jubilej – 80 godina od Trinaestojulskog ustanka, prve i najveće pobune protiv fašizma u porobljenoj Evropi.

Prije osam decenija, 13. jula 1941. nakon što su prve puške ovdje na Virpazaru najavile masovni ustanak širom Crne Gore, naša zemlja se ponovo vratila na svjetsku političku mapu, sa koje je igrom velikih sila i uz bratsku krvomutnju bila izbrisana 1918. ne samo kao država, već i kao geografski pojam.

O veličini tog slavnog događaja govori i činjenica da bi mnoga mjesta u Crnoj Gori mogla biti domaćin proslave ovog velikog jubileja. Kao što to s punim pravom pripada Virpazaru i Crmnici, postojanom crnogorskom temelju kroz svu našu istoriju. Crmnica je iznjedrila mnoge slavne ličnosti, između ostalih, istaknute revolucionare Svetozara Vukmanovića Tempa i Vladimira Popovića Španca, poznate i po tome što su ostavili neizbrisiv trag tokom NOB i u drugim krajevima Jugoslavije.

Danas se navršava i 143 godine otkako je na Berlinskom kongresu od strane velikih sila potvrđena nezavisnost i međunarodno priznanje tadašnje Crne Gore.

Ovo je godina u kojoj obilježavamo i deceniju i po nezavisnosti i međunarodnog priznanja savremene Crne Gore. U mozaiku slobodarske crnogorske istorije, od Tuđemila, Krusa i Martinića, Grahovca i Vučjeg dola, do Mojkovca i Božićnog ustanka, 13. jula 1878. i 13. jula 1941, i svih slavnih partizanskih bitaka – referendum 2006. godine pamtiće se kao istorijski podvig naše generacije, koja je pušku zamijenila olovkom, i po prvi put na Balkanu stvorila državu mirnim demokratskim putem.

Upravo ova tri istorijska znamenja jedinstveno su danas prepletena u slavlju i čine simbol crnogorskog nerazrušivog nacionalnog ponosa i crnogorske državne postojanosti. Ujedno, to su neporecivi dokazi naše pripadnosti evropskom civilizacijskom krugu.

Nije tako čest slučaj da se u najvažnije događaje nacionalne istorije ubrajaju i oni koji ne postignu odmah cilj koji ih je pokrenuo. Uobičajeno je da to budu datumi velikih vojničkih pobjeda, ili odsudne bitke u završnici stvaranja države, velike mijene, nakon kojih počinje novo doba. Ali, 13. jul 1941. to zaslužuje po veličanstvenom moralnom pregnuću i opštenarodnoj žrtvi za najviše slobodarske ideale. „Kako bi bilo da je bar malo drugačije bilo sve ovo što je prošlo? Nikako. Drugo se sjeme tu ne bi rodilo“. Te riječi Mihaila Lalića, velikog crnogorskog revolucionara i pisca, koji je ovjekovječio veličinu stradanja i borbe crnogorskih partizana i crnogorskog naroda, najbolje ilustruju heroiku trinaestojulskog podviga.

Odmah poslije italijanske okupacije Crne Gore, aprila 1941. godine, Komunistička partija Jugoslavije je započela pripreme za oružani otpor okupatoru. Na njen poziv od 4. jula 1941, na sastanku PK KPJ za Crnu Goru, 8. jula u Stijeni Piperskoj, na kojem su učestvovali delegat CK KPJ Milovan Đilas i politički i organizacioni sekretari Božo Ljumović i Blažo Jovanović, kao i drugi članovi donesena je odluka o dizanju ustanka 13. jula. Formirani su gerilski odredi, koji su bili jezgro buduće partizanske vojske. Udarnu ustaničku snagu činili su članovi KPJ i njihovi simpatizeri, a za nekoliko dana se u pokretu našlo preko 30.000 ustanika, ili gotovo 10 odsto crnogorskog stanovništva!

U prvom naletu oslobođen je veliki dio Crne Gore: Virpazar, Petrovac, Reževići, Rijeka Crnojevića, Čevo, Bioči, Ostrog, Spuž, Bogetići, Danilovgrad, Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Mojkovac, Žabljak, Šavnik, Plužine, Grahovo… Uspostavljena je Privremena vrhovna komanda nacionalnih oslobodilačkih trupa za Crnu Goru, Boku i Sandžak, a u Beranama je 21. jula formiran i prvi Sreski narodnooslobodilački odbor, pod imenom Narodni odbor oslobođenja.

Vijesti o crnogorskom masovnom ustanku odjeknule su širom Evrope i svijeta. Radio Moskva 16. jula poručuje: „Crnogorci nikada neće biti robovi“. O uspjesima Crnogoraca pisali su i Njujork Tajms i Londonski Tajms. Oksfordski istraživački centar Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije konstatuje da su „crnogorske planine, kao i u tursko doba, ponovo jedini domovi jugoslovenske nezavisnosti“. U proglasu CK KPJ od 25. jula piše između ostalog: „…na ustanak srpski narode! Ugledaj se na Crnogorce, narod koji je ustao da zbaci jaram italijanskih fašista…“. U Beogradu su Vladimir Dedijer i Lola Ribar izdali vanredni broj Radio pregleda u čast Crnogoraca koji su se digli na oružje…

A Tito je jula 1953. rekao da „… Crna Gora ima na šta da se ponosi – dala je velike žrtve u ovoj borbi, ima da se ponosi što je prva digla pušku protiv okupatora“. Trinaesti jul je fascinirao i Žan Pol Sartra, a francuski predsjednik Miteran je rekao da je to najznačajniji događaj u Drugom svjetskom ratu.

Vijesti o ustanku potresle su Rim. Benito Musolini 24. jula 1941. godine poslao je telegram glavnom komandantu oružanih snaga u Albaniji, generalu Pirciju Biroliju: ,,Otiđite u Cetinje da bi na licu mjesta upravljali operacijama koje već liče na rat. Preuzmite zajedno sa vojnom i civilnu vlast“, naredio je Duče.

Odgovor italijanskog okupatora bila je koncentracija više od 100.000 vojnika oko Crne Gore: hapšenja, progoni, strijeljanja… Pred višestruko brojnijim italijanskim snagama, ustanici se nijesu mogli održati, pa je do polovine avgusta čitava teritorija Crne Gore vraćena pod italijansku kontrolu.

No i pored tih neuspjeha, glavni cilj italijanske protivofanzive nije ostvaren. Istaknuti crnogorski general, istoričar Milija Stanišić o tome piše: „Neprijateljskom ofanzivom borbeno jezgo ustanika uglavnom nije okrnjeno: oko 5.000 gerilaca ostalo je na svojim terenima, sada bolje naoružani nego li prvog dana ustanka i van domašaja okupatorske vlasti i moći“. Ustanička rukovodstva ostala su na svojim teritorijama sa jasnim zadacima o nastavljanju borbe protiv okupatora.

Trinaesti jul je presudno uticao da jugoslovensko vojno i političko rukovodstvo promijeni strategiju, da se umjesto izvođenja pojedinačnih diverzantskih akcija pređe na masovan otpor okupatoru širom Jugoslavije. Znalo se da nakon ustanka slijedi dugotrajna borba protiv okupatora, kojoj se te 1941. godine nije mogao nazreti kraj.

Nije tada bilo ni osnova za vojnički optimizam. Ni jedna od velikih sila nije bila u stanju da pomogne crnogorski i jugoslovenski oslobodilački pokret. Francuska je bila okupirana, Velika Britanija se uz velike napore odupirala njemačkim napadima, Sjedinjene Američke Države još nijesu bile ušle u rat, a njemački tenkovi su nezadrživo prodirali kroz Sovjetski Savez.

Bilo je to svjesno žrtvovanje za principe i ideale koji su dio slavne crnogorske tradicije i vrijednost imanentna ovom našem prostoru. Mjereno brojevima, sve je upućivalo na unaprijed izgubljenu bitku. Ljudi drugačijeg mentaliteta i rezona sačekali bi da velike države i narodi okončaju sukob. Ali za crnogorskog čovjeka nema unaprijed izgubljenih bitaka. On se osjeća obaveznim da bude u skladu sa svojom istorijom, da slijedi svoje pretke i poštuje moralne uzuse do kojih vjekovima drži crnogorsko društvo.

Odbrana slobode i borba protiv okupatora smatrala se u Crnoj Gori moralnom obavezom, pitanjem časti i čovječnosti. Takvu obavezu i odgovornost, veliki dio crnogorskog društva osjećao je i 13. jula 1941. Kao i kad su crnogorski iseljenici krenuli iz Amerike da pomognu svojoj zemlji u Prvom svjetskom ratu, pa stradali u Medovskom zalivu. Kao što su to činili borci za slobodu u XIX vijeku, oni koji su poveli borbu za oslobođenje od turske vlasti, kad je protiv carstva od deset miliona krenulo dvadesetak hiljada Crnogoraca…

Ako crnogorsku istoriju posmatramo u kontinuitetu, onda shvatamo da je Trinaestojulski ustanak, kao veliki narodni pokret, istorijski iznikao iz ove tradicije i iskaz je karaktera i svijesti crnogorskog čovjeka.

Vidio je to i neprijatelj i javno priznao. ,,To je narod spreman na sve i nadahnut mističnim fantazijama, oni koji su zarobljeni sa oružjem pristupaju strijeljanju a da ni okom ne trepnu!… Držati u pokornosti pobunjene Crnogorce isto je što orati more – iluzija“, pisao je između ostalog komandant italijanskih okupacionih trupa u Crnoj Gori Pircio Biroli u izvještajima koje je slao Vrhovnoj komandi u Rimu.

Trinaestojulskim ustankom započeo je u Crnoj Gori oslobodilački pokret, koji je bio dio Narodno-oslobodilačkog pokreta Jugoslavije, na čelu sa KPJ.

Iako nema statistike koja bi adekvatno izmjerila veličinu žrtve, stradanja i herojstva crnogorskog naroda u Drugom svjetskom ratu, pomenuću neke već poznate činjenice. Prema zvaničnim podacima poginulo je, ili u logorima stradalo oko 10% stanovništva. Trećina stanovništva su bile žrtve rata i fašističkog terora. Crnogorske jedinice učestvovale su u oslobađanju Kosova i Metohije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. U NOVJ, koja je prerasla 1945. u Jugoslovensku armiju, 36% generala bili su iz Crne Gore. Tokom završnih borbi za oslobođenje Jugoslavije u partizanskim jedinicama bilo je 12% boraca iz Crne Gore, koja je imala nekoliko procenata u jugoslovenskom stanovništvu. U partizanima je poginulo oko 14.500 boraca. Zvanje narodnog heroja dobilo je njih 257, ili preko 20%. Od 90 žena koje su proglašene narodnim herojima, 8 je iz Crne Gore. Kada je formirana glavna operativna grupa Vrhovnog štaba u junu 194. koja je izvršila poznati marš u Zapadnu Bosnu, Crnogorci su činili više od polovine njenog sastava. Dva prva bataljona slavne Prve proleterske brigade bila su crnogorska, kao što su bile i legendardne Četvrta i Peta brigada. Od 26 proleterskih bataljona, 14 je bilo iz Crne Gore. Od ukupno 18 korpusa 1944., sa 8 su komandovali Crnogorci. Oni su takođe komandovali sa 10 od ukupno 27 divizija, a u 8 su bili politički komesari. Crna Gora je iznjedrila izuzetne kadrove u vojsci, diplomatiji, privredi, kulturi, u svim oblastima, koji su dali neprocjenjiv doprinos obnovi, izgradnji i uzdizanju socijalističke Jugoslavije.

Neutemeljena su tumačenja da je Trinaestojulski ustanak bio spontani pokret crnogorskih patriota, za koji je KPJ kasnije preuzela sve zasluge. Tačno je da učesnici ustanka nijesu bili samo komunisti i njihovi simpatizeri, već i veliki broj politički neopredijeljenih ljudi, koji su ustanku isto tako pristupili iz moralnih i patriotskih razloga. Međutim, bez organizatorskog djelovanja crnogorskih komunista, 13. jul bi bio kao i drugi dani pod okupacijom. Ustanku se, dakle, pristupalo i spontano, ali ustanak uopšte nije bio spontan.

Jednako tako je bez ikakvog utemeljenja tvrdnja da je Trinaestojulski ustanak bio reakcija na Petrovdanski sabor, na kome su crnogorski kolaboranti, uz blagoslov nekih političara i tadašnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, donijeli odluku o proglašenju nezavisne Crne Gore pod okupatorskim protektoratom. Dakle, uzaludni su takvi pokušaji revizije istorije u Crnoj Gori, kojima se želi ideja crnogorske nezavisnosti predstaviti kao nepopularna među Crnogorcima, i da se Trinaestojulski ustanak interpretira kao čin spontanog organizovanja naroda, a ne organizovana akcija crnogorskih komunista.

Istina je na sasvim suprotnoj strani. Crna Gora je u Kraljevini Jugoslaviji bila nepriznata i neuvažena, Crnogorci bez prava na posebno ime, identitet i istoriju. Zato su oslobođenje od fašističkog okupatora vidjeli kao priliku da se Jugoslavija uredi kao zajednica jugoslovenskih naroda. To su KPJ i crnogorski komunisti i rekli na početku rata: nakon oslobođenja, nema povratka na staro.

U toj državi, Crna Gora i crnogorski narod dobili su zasluženo, ravnopravno mjesto. Trinaesti jul je odmah 1945. godine proglašen za narodni praznik, a zatim i za državni praznik Crne Gore. „Pobjeda“ je u julu 1945. godine vizionarski pisala: „Mi danas slavimo 13. jul kao dan borbe i pobjede našeg oružja. To nije samo praznik našeg pokoljenja. 13. jul postaće praznik budućih pokoljenja i koliko dalje budemo odmicali, značaj i veličina ovog datuma sve će više rasti“. O značaju 13. jula sve je rečeno u ovom kratkom citatu.

NOB je bila rat za oslobođenje Jugoslavije. Crnogorski udio u tome je, kao što je rečeno, bio impozantan i po žrtvama i po doprinosu pobjedama u kojima je došao do izražaja osjećaj socijalne i nacionalne nepravde, spojen s tradicijom crnogorskog slobodarstva. Crnogorski narod je u toku rata stvorio svoje odbrambene snage, svoje organe vlasti, kadrove koji su prepoznatljivo uticali na revolucionarni preobražaj u Jugoslaviji. Naše heroine i heroji velikog narodnog otpora okupatoru postali su uzori patriotizma i moralnog preporoda. Na tekovinama antifašizma ponovo je obnovljena država Crna Gora i vraćeno njeno nacionalno ime.

Ovaj veliki podvig u borbi protiv fašističkog okupatora poslužio je kao ishodište građanske Crne Gore u suprotstavljanju svakom obliku savremenog fašizma. U našem vremenu, slavljenjem Trinaestojulskog ustanka afirmišemo univerzalne vrijednosti utemeljene u tom pokretu, koje su svevremenske.

Trinaestojulska i antifašistička ideja činila je jedan od najvažnijih oslonaca političke platforme za obnovu crnogorske nezavisnosti 2006. godine. Suverena Crna Gora nastala je na crnogorskoj državnoj tradiciji i antifašizmu. Trinaestojulski ustanak, isto kao i pokret za obnovu nezavisnosti, bio je nadnacionalni pokret. U ustanku su učestvovali ljudi koji su imali zajedničke vrijednosti i rodoljublje, a bili su pripadnici svih nacija i konfesija. Moguće da je to bio prvi crnogorski pokret u kome je zajednička ideja povezala različite crnogorske identitete. Isto je bilo i na referendumu 2006. godine. To je crnogorsko jedinstvo različitosti, koje počiva na zajedničkoj ideji, a ne na vjerskoj ili nacionalnoj homogenizaciji.

“Drugo se sjeme tu ne bi rodilo” – da se ponovo poslužim ovom Lalićevom inspirativnom i ohrabrujućom opaskom.

Luča 13. jula mora da obasja i novo vrijeme, vrijeme izazova, kada u Evropi i svijetu i kod nas, nažalost, diže glavu kleronacionalizam, ksenofobija, fašizam u novom obliku. Pod krinkom priče o pomirenju siju se laži, izjednačavaju se heroji i zločinci, negiraju se zločini počinjeni tobože u ime svoje nacije ili vjere, pokušava se zatrijeti istinska ideja slobode i antifašizma.

Oni koji izjednačavaju anticrnogorske kolaboracionističke pokrete i antifašističku oružanu borbu partizana, oni koji pokušavaju da povuku liniju moralne jednakosti između fašizma i antifašizma – ključni su propagatori ideje neofašizma. Takvih danas, nažalost, ima i u strukturama vlasti u Crnoj Gori.

To ne smijemo dozvoliti. Nema pomirenja s tim idejama. Crna Gora zna da cijeni svoju prošlost i zna da je njena budućnost evropska. Zato ćemo uvijek biti odlučno protiv novih oblika imperijalnih projekata i novog fašizma.

To neće doći samo. To moramo mi, naše generacije, tome ćemo morati da naučimo našu djecu, a oni svoju. Da bismo uspjeli treba da slijedimo – hrabrost Save Kovačevića, odvažnost Rifata Burdžovića Trša, nepokolebljivost Đine Vrbice, ljubav za zemlju Gojka Kruške dok pjeva o majskoj zori, postojanost svih pet Danica, razložnost Stane Tomašević i uzvišeni prkos Ljuba Čupića dok se osmjehuje pred kuršumima domaćih izdajnika.

Osamdeset godina je već istorijska distanca u kojoj su vrijeme i događaji prosijali mnoge vrijednosti, donijeli najveći progres u istoriji čovječanstva, ali vratili na scenu i mnoge retrogradne ideje. Trinaestojulski ustanak ostaje trajan simbol nepokornosti, naš bedem protiv prekrajanja novije istorije, pouzdan svetionik sloge, slobodarstva i antifašizma crnogorskog naroda, i putokaz za evropsku budućnost.

U svijetu skrojenom za velike, na regionu koji još snuje velikodržavne projekte, ne kolebajmo se zato što na nas atakuju. Niti zato što je „sudbina malih da njima ništa nije zauvijek dato“.

“Moramo se boriti i izboriti za svoje mjesto u Evropi, i kvalitetan život naših ljudi u maloj, ali nezavisnoj, stabilnoj, građanskoj Crnoj Gori. I hoćemo. Srećan nam praznik.Nek’ je vječna Crna Gora”, zaključio je Đukanović.

 

 

437 komentara

  1. Hi, I do think this is an excellent blog. I stumbledupon it 😉 I will come back once again since I book marked it. Money and freedom is the greatest way to change, may you be rich and continue to guide other people.

  2. Having read this I believed it was very informative. I appreciate you finding the time and energy to put this information together. I once again find myself personally spending a significant amount of time both reading and commenting. But so what, it was still worth it.

  3. Good post and right to the point. I don’t know if this is really the best place to ask but do you guys have any ideea where to hire some professional writers? Thanks in advance 🙂

  4. Hi there! I could have sworn I’ve been to this site before but after looking at many of the posts I realized it’s new to me. Anyhow, I’m certainly happy I stumbled upon it and I’ll be book-marking it and checking back frequently.

  5. Oh my goodness! Impressive article dude! Many thanks, However I am going through troubles with your RSS. I don’t know the reason why I cannot subscribe to it. Is there anyone else getting the same RSS problems? Anybody who knows the solution can you kindly respond? Thanx!

  6. Hello There. I found your blog the use of msn. That is a really neatly written article.I'll be sure to bookmark it and come back to learn more ofyour helpful info. Thanks for the post. I will definitely return.

  7. After I originally left a comment I appear to have clicked the -Notify me when new comments are added- checkbox and from now on each time a comment is added I get 4 emails with the same comment. Is there an easy method you can remove me from that service? Kudos.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com