Đoković surovo o Nadalu: Deklasirao sam ga u Dohi jer tako treba da bude svaki put!

“Nadala sam deklasirao zato što tako treba da bude. I nadam se da će tako da bude svaki put, ne samo sa njim, nego sa bilo kojim teniserom. Ne želim da zvučim prepotentno, ali ja igram tenis zbog toga što, prije svega, volim tenis, imam strast prema tom sportu, a drugo – želim, kao i svi drugi, da pobjeđujem. Da vidim koliko dugo mogu da pomjeram svoje granice i koje rezultate mogu da postižem. Biću posvećen ovom sportu i dalje, trenutno sam na vrhuncu, bez dileme. Sad, koliko dugo će ovo da traje, ne znam. Ništa nije zagarantovano – rekao je teniser.

Mi već brojimo. Ako ovako ostane još tri godine, ti si najbolji svih vremena. Imaš li predstavu o tome?

– Naravno da imam. Jeste to mogućnost. Pogotovo sada kada sam dostigao dvocifren broj osvojenih grend slemova. Već četvrtu godinu završavam sezonu kao najbolji na svijetu, naravno da se otvaraju neke mogućnosti, da konkurišem za to mjesto najboljeg ikada… ali – dug je put.

Prioritet ti je Rio. Tu je i Rolan Garos. Osjećaš li ti svoju nadmoć kada izađeš na teren? Da li te je možda strah te nadmoćnosti?

– Ne, jer ja ne blokiram tu emociju. Za tu emociju kod mene nema mjesta, za strah, za zabrinutost. Naravno, prolazim i ja kroz svoje neke krizne trenutke, oscilacije, ali preovladava jednostavno ubjeđenje da sam tu sa razlogom, i da će sve što radim u svojoj karijeri, na terenu i van njega, pozitivno reflektovati na moje rezultate. I dok god poštujem svoju rutinu i profesionalizam, mislim da imam dobre šanse da zadržim to mjesto najboljeg i da uvijek budem kandidat za osvajanje najvećih turnira.

Primjećuješ li da te se protivnici plaše malo?

– Samo da prvo odgovorim na ovo o nadmoćnosti. Ne osjećam se ja nadmoćno, već jednostavno, zbog ostvarenih rezultata protiv najvećih rivala u posljednje vrijeme – u većinu mečeva koje igram sa njima ulazim uz psihološku prednost. I, trudim se da to na neki način zadržim. Jer, ipak, to je individualan sport. Vi možete da se pripremate sa timom, a tim jeste jako bitna karika u mojoj karijeri, ali opet, ja moram sam da obavim svoj posao na terenu.

Plaše li te se Rodžer ili Rafa?

– Nemam šta da odgovorim na to – uz smijeh je ekskluzivni intervju za “Blic” zaključio Novak Đoković.

Tvoja bliskost sa braćom je nešto što te baš karakteriše svih ovih godina. S kim ti bolje ide kada ste u dublu?

– Pa, imam bolji učinak sa Đorđem, imamo po pobjedu i poraz. Igrali smo samo na jednom turniru. Sa Markom sam igrao više puta, nismo nažalost uspjeli da trijumfujemo ni na jednom susretu. Obojica su prekinula da igraju tenis. Sa neke strane bili su tužni, jer su se cio život time bavili i pokušavali da naprave zapažene i neke značajne rezultate, da se ostvare kroz to i da ostvare neke snove.

Da li je njima bilo teže zbog toga što si ti toliko dominantan?

– Kako da ne. Ali, sa druge strane, ovo sada im je i rasterećenje, upravo zbog toga što su cio život nosili taj pritisak. Pogotovo Đorđe, od malih nogu, jer sam se već sa 18, 19 godina ostvarivao kao profesionalni teniser i on je morao da se nosi sa tim pritiskom. Naravno, obojica su imala neke svoje prednosti zbog toga što su Đokovići, što su mogli da dobijaju određene specijalne pozivnice, otvorena vrata tu i tamo… Ali, na kraju krajeva, odlučili su da tenis nije za njih u ovom trenutku, da se aktivno, profesionalno, igrački bave njime. Naravno, oni će ostati u tenisu u nekom pogledu, a meni je drago što prate svoj put.

Da li znaš da je ona slika, tvoja i Đoletova (kada su su skoku pozdravili sudarom grudima posle jednog dobrog poena u Pekingu) izazvala pravi haos na društvenim mrežama?

– Pa, jeste, bio je to jedan napet meč, i to iz više razloga, ne samo rezultatskih. I meni i Đoletu je bilo stalo da pobjedimo, jer sam ja znao da će mu to biti poslednji ili pretposlednji zvanični meč u životu. Poslije te nedjelje je i odlučio da ostavi tenis. Zbog toga smo se toliko zalagali, toliko željno iskazivali svoje emocije, bodrili jedan drugog… Na kraju je on i zaplakao. Bilo je tu mnogo emocija, i mnogo mi je drago, povezali smo se i na jednom drugom nivou.

Da li te redovno izvještava o tome kako Zvezda igra?

– Kako da ne. Kako ja ne mogu sve da ispratim, on je u prvim redovima. Vidimo svi, on je veliki, veliki navijač Zvezde.