34 osobe osuđene zbog trgovine ljudima za 11 godina

U istom tom periodu, Uprava policije je podnijela 22 krivične prijave protiv trgovine ljudima i jednu zbog trafikinga djecom radi usvojenja.

Podaci koji su predstavljeni na nedavno održanom seminaru u Miločeru pod nazivom „Uloga medija u borbi protiv trgovine ljudima” u organizaciji Vlade i OEBS-a svjedoče i da su državni tužioci podigli 20 optužnica protiv 59 lica i šest protiv osoba zbog trafikinga nad djecom radi usvojenja.

Predstavnica ove Kancelarije je na seminaru Tijana Šuković kazala da je tako kod nadležnih sudova bilo u radu ukupno18 predmeta za trgovinu ljudima, od kojih je svih18 pravosnažno riješeno.

“Što se tiče žrtava trafikinga, uglavnom su to bile strane državljanke osim u osam slučajeva. Prosječna njihova starost je između 17 i 25 godina, a bilo je i devet maljoljetnica od 12 do 17 godina starosti”, navela je ona i istakla da su žrtve trafikinga uglavnom iz Srbije, sa Kosova, Bosne i Hercegovine, Ukrajine i Bangladeša.

Što se tiče profila trafikanata, Šukovićeva navodi da su trafikanti obično muškog pola, da imaju od 30 do 60 godina i da su pretežno iz Crne Gore, Srbije, Kosova, Albanije, Hrvatske i Ukrajine.

Ono što je posebno zabrinjavajuće i alarmantno jeste da kriminalne grupe širom svijeta na račun trafikinga zarade do 12 milijardi dolara, a podaci Ujedinjenih nacija govore i o cifri od 2,5 miliona ljudi koji su žrtve ove globalne pojave. Djeca i žene su najčešće mete i koriste ih mahom u seksualne svrhe, dok se primoravaju da švercuju drogu, prose, često bez znanja o stvarima za koje rade i koje slijede. Za Crnu Goru, kako su poručili sa ovog seminara, nema prevelike opasnosti što se ovog fenomena tiče. Ocijenjena je kao zemlja tranzita, a manje kao zemlja porijekla ili destinacije za žrtve trgovine ljudima.

Tako šef Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima Zoran Ulama smatra da je trgovina ljudima u Crnoj Gori pretežno na nivou pojedinačnog slučaja, uz isticanje da legalizacija prostitucije ne doprinosi smanjenju trafikinga.

“Trgovina ljudima kao globalni problem je zastrašujuća i zabrinjavajuća pojava, problem koji je u porastu kako u Evropi tako i u svijetu. Važna je sistemska saradnja svih institucija, a mediji su u ovome snažan demokratski mehanizam”, konstatovao je on.

Ono što je usko povezano sa seks trafikingom jeste pitanje legalizacije prostitucije – da ili ne. Odgovarajući na pitanje, predstavnik OEBS-a na seminaru Alfred Kupers, pak, kaže da njegova organizacije ne zauzima nikakav stav i da su po tom pitanju neutralni.

“Neutralni smo kao organizacija po tom pitanju, jer mi nijesmo ni sudija ni porota. Tako smo organizovani da ne donosimo nikakve odluke”, navodi on uz konstataciju da se do sada nikada nije susreo sa nekom od žrtava iz Crne Gore.

Brojni segmenti ovu pojavu čine tabu-temom, dovoljno osjetljivom, neistraženom i prije svega izazovnom za novinare i medijske kuće. Veliki senzacionalizam u novinarskom izvjheštavanju što se tiče trafikinga čini ga dovoljno kontroverznim, tako da Saša Leković novinar iz Hrvatske koji se godinama bavio istraživačkim novinarstvom i ovo temom smatra da posebno treba voditi računa o samoj žrtvi i kloniti se stereotipa.

“Novinari često teže senzacionalizmu bez prethodnoj znanja o temi, pa neupućeni u sve mogu dovesti žrtvu u jako nezgodne situacije. To sve vodi ka tome da je seks trafiking kompleksan fenomen koji je jako teško istraživati i otkriti”, zaključio je on.