Crnogorke u kandžama tradicionalizma
Žene u Crnoj Gori su, i pored dobrog zakonskog okvira, u politikama rodne ravnopravnosti, suočene sa diskriminacijom na tržištu rada i na svojim radnim mjestima. Predrasude i stereotipi o ženama – ne uzmiču jer ih potpomaže, smatraju ekspertkinje, sve lošiji ekonomski položaj žene ali i regresivan proces na crnogorskoj društvenoj sceni, kada je riječ o emancipaciji žene.
Položaj žene u crnogorskom patrijarhalnom društvu se mijenja, ali sporo i ne intenzitetom i na način kako to želi civilni ženski sektor, koji radi na promjenama svijesti o rodnoj ravnopravnosti već dvadeset godina. Predrasude, poput one da je ženi mjesto pored šporeta, duboko su ukorijenjene.
„Kada se govori o ženama, i dalje se govori samo kao o majkama, suprugama. Žena, kao biće u ovom društvu, još uvijek nije shvaćena kao individua koja ima svoje potrebe, obaveze i potrebu da se i javno aktivira. Posljednja dešavanja govore u prilog tome. Naime, zakoni koji se donose u jednom dijelu, afirmišu tradicionalnu ulogu žena, a u drugom dijelu uskraćuju osnovne nadoknade, i ženama u reproduktivnoj dobi i ženama na radnom mjestu. Politike prosto nisu konsolidovane, a u osnovi svega je taj tradicionalizam koji se izuzetno sporo mijenja“, smatra Maja Raičević, direktorica NVO Centar za ženska prava.
Na pitanje RSE ko generiše predrasude o ženama, muškarci ili žene, Raičević kaže: „To je prosto naša tradicija. Nisu ni žene izuzete od takvih stavova i shvatanja. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su donosioci odluka u našoj zemlji uglavnom muškarci i da ipak od njih, u velikoj mjeri, zavisi kakve politike će Crna Gora implementirati. Donijet je nacionalni plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti i on nije loš. Ali, implementacija tog plana je uvijek problematična, prije svega kada govorimo o sredstvima koja se opredjeljuju za implementaciju. Ona su u potpunosti nedovoljna. Kada ozbiljna država želi nešto ozbiljno da mijenja, onda za to opredjeljuje i ozbiljna sredstva. Po budžetu možemo da vidimo da namjera ipak nije toliko ozbiljna, koliko bismo mi željeli da bude.“
Pripadnice srednje i starije generacije smatraju da su žene danas ravnopravnije u odnosu na prethodna vremena, ali napominju da je potrebno još vremena i napora da se svijest ljudi promijeni.
„Ove su mlađe malo pametnije, pa to drugačije rade nego što smo mi stariji radili. One danas ne daju na sebe, i neka ne daju. Treba da je tako. Samo što nisu ravnopravne prilikom zapošljavanja. Svako će prije zaposliti muškarca, nego ženu. Veća je plata muškarcu, nego ženi. Nismo još totalno ravnopravni, ali idemo putem toga. Pouzdajem se u mladu generaciju. I prilikom obrazovanja, sve žene žele da se unapređuju u svojoj struci i da jednostavno guraju karijeru“, navodi Maja Raičević.
U priči o rodnoj ravnopravnosti važno mjesto zauzima ekonomski položaj žena u Crnoj Gori, u kojoj se godinama barata podatkom da su plate žena za 14 odsto niže od plata njihovih muških kolega.
Stručnjaci su saglasni da i dalje postoje takozvani stakleni plafoni, koji ne daju ženama da napreduju u karijeri i dođu do pozicija na kojima bi bile i bolje plaćene.
Zvanična statistika kaže da samo jedna od 132 žene u Vladi ima visoku poziciju u njoj. Muškarci brojčano daleko nadmašuju žene u obavljanju visokih dužnosti u zemlji i taj odnos je 70, naspram 30 procenata, iako mnogo više žena ima univerzitetske diplome.
Podaci ukazuju i na veoma diksriminatorske kriterijume prilikom zapošljavanja žena. Statistika pokazuje da žene teže nalaze posao i kad su visoko obrazovane. Među onima koji su završili fakultet, akademiju, visoku školu, magistrirali ili doktorirali, a nemaju posao, ima 10,4 odsto muškaraca i 18,6 odsto žena.
O ekonomsko-socijalnom, ali i političkom ambijentu u kome se žene u Crnoj Gori bore za svoje mjesto, govori Sanja Elezović, ekspertkinja za rodnu ravnopravnost.
