Keković: Poslodavci eksploatišu radnike, oni od straha pristaju na sve
“Pri tome, mladu radnu snagu angažuju uglavnom po ugovorima o radu na određeno vrijeme ili preko agencija za privremeno ustupanje zaposlenih, i na taj način te zaposlene drže u stalnom strahu i neizvjesnosti, odnosno u poziciji da bespogovorno moraju da prihvate sve uslove koje im nameću”, kaže Keković u intervjuu za Pobjedu.
Stanje zaposlenih, kako ističe, se od 2009. godine stalno pogoršava i jedini pravi odgovor je da se zaposleni sindikalno organizuju i formiraju jake sindikate, koji će im omogućiti da sa poslodavcem pregovaraju o uslovima rada i zaštite svakog pojedinca.
Problemi su, dakle, brojni.
“Suficit radne snage na tržištu rada i neoliberalno radno zakonodavstvo omogućava poslodavcima da manipulišu radnicima i svakodnevno ih eksploatišu. Nažalost, sve više je takvih društveno neodgovornih poslodavaca. Javna je tajna da poslodavci uslovljavaju svoje zaposlene da im, prije zaključenja ugovora o radu, potpišu blanko sporazumni raskid radnog odnosa, kojeg oni mogu da aktiviraju u bilo kom trenutku unošenjem datuma. To je krivično djelo, ali nikoga u državi to ne brine. Ti zaposleni, iz straha od otkaza, prihvataju najnehumanije uslove rada, koji podrazumijevaju svakodnevni neplaćeni prekovremeni rad, zakidanje dana sedmičnog i godišnjeg odmora, rad u dane praznika, otpuštanje bez najave i otpremnine kada to poslodavac poželi i drugo. Logično je da ti radnici ne smiju ni sindikalno da se organizuju, pa su ostavljeni na milost i nemilost poslodavcima. USSCG je na tom polju pokrenula kampanje, ali one daju slabe rezultate, jer institucije nadležne za sprečavanje takvog ponašanja poslodavaca ćute. Da bi se ovi problemi riješili, potrebna je spremnost države da spriječi ove nezakonitosti i izrabljivanje, a ona to može ako hoće, kroz agilno i profesionalno postupanje nadležnih institucija. Tu prevashodno mislim na inspekcije i tužilaštva”, rekao je Keković.
Kaže da se položaj zaposlenih u Crnoj Gori nije popravio u 2015. godini i taj negativni trend pada standarda nas prati od 2009. godine.
“Da bi se popravio položaj zaposlenih potrebna je drugačija ekonomska politika koja će zaustaviti dalje rastakanje društvenog bogatstva, zaustaviti dalje raslojavanje građana kroz ravnomjerniju podjelu zajedničkog kolača, obezbijediti investicije za otvaranje novih radnih mjesta; preispitati i raskinuti sve štetne privatizacione ugovore, ozbiljno se uhvatiti u koštac sa sivom ekonomijom i pozvati na odgovornost sve koji rade u sivoj zoni i na bilo koji način zakidaju državu i zaposlene, domaćinski raspolagati sa prirodnim resursima koji će biti predmet budućih valorizacija i racionalno trošiti sredstva poreskih obveznika”, smatra Keković.
On je odgovorio i na pitanje koliko je radnika u prošloj godini ostalo bez posla i kako to spriječiti.
“U prošloj godini nije bilo drastičnijih otpuštanja, ipak taj proces traje u kontinuitetu. Zakon o radu ostavlja mnogo mogućnosti poslodavcu da, kada god to poželi, otpusti radnu snagu. Nažalost, svjedoci smo da značajan dio poslodavaca to na najgori mogući način eksploatiše, otpuštajući stariju i skuplju radnu snagu, da bi primili mlađu i jeftiniju. Pri tome, mladu radnu snagu angažuju uglavnom po ugovorima o radu na određeno vrijeme ili preko agencija za privremeno ustupanje zaposlenih i na taj način te zaposlene drže u stalnom strahu i neizvjesnosti, odnosno u poziciji da bespogovorno moraju da prihvate sve uslove koji im se nameću. Pri takvom stanju stvari, jedini pravi odgovor je da se zaposleni sindikalno organizuju i formiraju jake sindikate, koji će im omogućiti da sa poslodavcem pregovaraju o uslovima rada (da zaključuju kolektivne ugovore kod poslodavca), ali i da zaštite svakog pojedinca koji je izložen izrabljivanju bilo koje vrste, a koji se sam ne može odbraniti. Zaposleni moraju konačno da shvate da, solidarišući se i štiteći svoga kolegu/nicu, u stvari štite sebe od nečega što će se i njima, kad-tad, očekivano desiti”, zaključuje Keković.
