Hrvatska liječnička komora uputila je otvoreno pismo urednicima i novinarima, pozivajući ih da o utemeljenim sumnjama o korumpiranosti liječnika ne izvještavaju svoje čitatelje, nego da saznanja o tome prijave nadležnim institucijama. Drugim riječima, liječnička struka novinare i urednike poziva da ne budu novinari i urednici, nego da se prometnu u doušnike.

“Općenito govoreći, liječnici u Republici Hrvatskoj su stručne i odgovorne osobe koje etično i profesionalno obavljaju svoj poziv, nesebično se dajući svojim pacijentima te pojedinačni slučajevi ne mogu biti opravdanje za diskreditiranje ukupne liječničke profesije”, piše novinarima i urednicima Liječnička komora.

Povod za ovo pismo slučaj je koji je otvorio novinar portala Index Vojislav Mazzocco. Javnosti je na uvid predočio prepisku dvoje splitskih liječnika, koji dogovaraju kako će izmusti svoje pacijente. Nakon što je poduzeo sve što je smatrao potrebnim u provjeri autentičnosti prepiske, novinar je objavio materijal do kojeg je došao, u uvjerenju kako nema sumnje da se uistinu radi o dopisivanju dvoje liječnika Splitskog bolničkog centra, Hrvoja Tomasovića i Ivane Rosenzweig Jukić.

“Karcinome ne daj nikome. Mene zovi! – A jebi ga. Gadna su vremena. Ja ću te ishvaliti i pripremiti teren, a ti budi korektan za podjelu.” Tako se, objavljuje Mazzocco dopisuje dvoje liječnika. A što na to ima za reći Hrvatska liječnika komora? U otvorenom pismu Komora insinuira da novinari temama poput ove koju je otvorio kolega s Indexa žele diskreditirati ukupnu liječničku profesiju, o čemu u ovom slučaju ne može biti govora. Zapravo, ne pamtimo kad je u medijima objavljen tekst kojim se pokušava diskreditirati cijela liječnička profesija.

Pri tome, u Hrvatskoj je, zahvaljujući neodgovornim pojedincima iz te profesije, toliko ljudi dobilo medicinsku dokumentaciju kojom su stekli privilegije invalida Domovinskog rata, da ne može biti govora o izuzetosti liječnika iz blata u koje smo svi skupa zaglibili. Liječničku profesiju, dakle, najviše su u minulih dvadeset godina diskreditirali upravo liječnici, kako oni koji su liječničko zvanje napustili da bi postali loši političari, tako i oni što nezadovoljni primanjima džepove nastoje napuniti novcem od podmićivanja. Stoga je primjerenije da Liječnička komora obrati pozornost na konkretan slučaj, ovaj o kojem je pisao Mazzocco, i poduzme nešto u vezi toga, nego da s visoka drži predavanja novinarima, čiji posao, uz ostalo, jest razotkrivanje korupcije.

Međutim, poziv Hrvatske liječničke komore novinarima i urednicima da svoje čitatelje, slušatelje i gledatelje ne izvještavaju o onome što su otkrili nije ništa u odnosu na reakciju samog prozvanog liječnika Tomasovića. Taj je, uz pomoć Velimira Bujanca – nekadašnjeg simpatizera ekstremnih političkih ideja, potom novinara, potom osuđenog distributera teških droga, potom opet novinara – na televiziji optužio portal Index za pokušaj reketarenja, insinuirao da je vlasnik Indexa Matija Babić pedofil, a novinar Vojislav Mazzoco – stari reketar. Neuvjerljivo se braneći od teza iznesenih u tekstu Vojislava Mazzoca, liječnik je između redova pozvao Hrvate da pretuku Matiju Babića.

Da su Hrvati pravi, otprilike je rekao, Matija Babić ne bi smio pomoliti nos iz svog stana. Ovaj poziv na linč, nevješto ogrnut navodnom brigom za svekoliko hrvatstvo, samo je jedna od brojnih degutantnosti izrečenih u Bujančevoj emisiji, “televizijskoj splačini” uz koju profesionalnost, kao na primjer sad, samo slučajno može stajati u istoj rečenici. U Liječničkoj komori Bujančevu emisiju, ovu u kojoj je ugostio liječnika Tomasovića, očito nisu gledali, jer da jesu valjda bi spomenuli primitivne ispade svog člana i osudili ih kao još jedan prilog narušavanju digniteta liječničke profesije.

Kako bilo, na novinarskoj struci ostaje da stane iza kolege Mazzocca i da ukaže na neprimjerenost otvorenog pisma Hrvatske liječničke komore, u kojem se novinare poziva na šutnju, u boljem slučaju na denuncijaciju Državnom odvjetništvu i policiji. Organi gonjenja imaju načina na koji mogu doći do informacija, a jedan od povoda za rad ponekad, u hrvatskim prilikama – često, mogu im biti i novinarski tekstovi kakav je predmetni tekst kolege Mazzocca. Dakle, Hrvatska liječnička komora trebala je pisati organima gonjenja, a ne novinarima. Hrvatska liječnička komora trebala je tražiti iscrpnu istragu, koja će otkriti tko je kome slao “karcinome” i koliko je novca za to dobio, a ne tražiti našu šutnju.

(Novi list)