Milo Đukanović osuđen na tri godine dobrotvornog rada

U Crnoj Gori se, ipak, desilo da budu osuđene i “krupne ribe”. Narodni sud čiji tužilac i izvjestilac je bio predsjednik Invalida rada iz Rožaja, Hajran Murić, obznanio je na gradskom trgu presudu kojom je osuđen premijer Crne Gore Milo Đukanović, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, šef delegacije EU U Crnoj Gori Mitja Drobnič, minister Suad Numanović i njegove kolega iz Vlade, ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković.

-Svi oni su osuđeni kaznama od po tri godine  dobrotvornog rada u Centru za socijalni rad u Rožajama, samopštio je Murić.

Bio je ovo epilog performansa ‘’Stop ugrožavanju ljudskih prava i sloboda građana sjevera’’.

– Dali smo primjer narodu kako treba da se ponaša prema onima koji krše ljudska prava, slobode i vrše diskriminaciju jednog naroda.

Osuđenbi su oduzeli sva prava našoj djeci da žive kao njihovi vršnjaci u Crnoj Gori. Sramota je što u Skupštini Crne Gore treba o ljudskim pravima da govore oni kojih krše ta prava. Oni time vrše atak na parlament. Njima je važo da se na koktelu najedu I napiju dok naša djeca gladuju jer su nas oni opljačkali, uništili privredu, urušili bolnice, i truju nam djecu i zbog njihovog nemara nam umiru bebe. Vidjećemo dokle će moći tako da se ponašaju jer mi ćemo se izboriti za naša prava a oni će morati da odgovaraju za sve ono što su radili preko dvije decenije ,kazao je je Murić pred početak velikog, do sada najbolje posjećenog protestnog skupa radnika-žrtava tranzicije, invalida rada, penzionera I stidenata, iz Rožaja i sa sjevera Crne Gore, koji su zatražili hapšenje ministra Predraga Boškovića.

– Protestovaćemo sve dok ne vidimo ministra Boškovića iza rešetaka. On je odgovoran za ugrožavanje naših porodica. Zato, ukoliko se on ogluši o naše zahtjeve, spremni smo da radikalizujemo protest sve dok ga država ne uhapsi. Ovo je borba za cio sjever, za naš grad, za opstanak naših građana. Zahtjevi su jasni i od njih nećemo odustati, kazao je Sadik Klimenta, koji je govorio ispred NVO ‘’Manjinski akcionari Gornjeg Ibra’’, koja je organizator protesta. On je pozvao sve poslanike sa sjevera Crne Gore kao i predstavnike u Vladi iz ovog regiona da podnesu ostavke  o povuku se iz vlasti ‘’ako predstavljaju ovaj narod’’.

– Ukoliko to uradite, znaćemo da ste uz narod sjevera. Pokazaće to I vrhovni državni tužilac ako pokrene istragu povodom krivičnih proijabva koje su podnijeli  bivši radnici Gornjeg Ibra protiv “nepoznatih” lica za uništavanje brojnih preduzeća na sjeveru.

– Nekažnjeno vrijeđaju čast dostojanstva gradjana sjevera. Poslednji primjer da se vlast prema gradjanima sjevera, odnosno Rožaja odnosi kao prema gradjanima drugog reda je slučaj savjetnika Ministra za rad i socijalno staranje, Dragana Djukanovića. Ta osoba je najteže i najpogrdnije uvrede izbacila grupu socijalaca iz naše opštine iz prostorija tog ministarstva. Pitam vas gradjani, zašto smo dozvolili da nas tjeraju da se “gonimo u p…. m…….”, jer navodno 100 godina primamo socijalu a ništa na radimo. Mi moramo stati na kraj teroru. Namjerno su uništili sve ono od čega smo živjeli da bi nas doveli ovdje na ulicu da bi imali dovoljno glasača. Mi im poručujemo da nećemo odustati od demokratske borbe za naša prava sve dok se Podgorica ne zatrese bez obzira što je u Crnoj Gori ugrožena sloboda mišljenja i izražavanja, kazao je Klimenta, a potom se penzioner Meta Kuč, obratio premijeru Milu Đukanoviću, da pogleda prema gladnima na sjeveru.

– Ne zahtijevamo da nam se omogući putovanje u Dubaji za Novu Godinu već da nam omogućite da preživimo. Pozivamo Ranka Krivokapića, ministra ekonomije i ministra Rafeta Husovića da se uključe u rješavanje naših problema i ne dozvole da umremo od gladi. Pozivam nekadašnje inženjere šumarstva i drvoprerade iz Gornjeg Ibra da dignu glas protiv siromaštva  bijede. Gdje su naši školovani kadrovi, doktori nauka i drugi koji trebaju da budu sa nama. Da dignu glas  suprotstave se teroru nad gradjanima Rožaja koje sada liči na Somaliju. Pogledajte, na prostoru Gornjeg Ibra ostalo je groblje porušenih, opljačkanih i uništenih objekata. Zato građani ne smiju da se plaše. Ne treba i ne smiju da umiru od gladi ćuteći. Država mora da omogući svima primanja za život. Nas su sada svi zaboravili, a zamislite  šta bi se desilo sa Budvom da joj zatvore sve hotele i plaže ? Pa Budva bi bankrotirala. Pomrli bi od gladi, kao mi kojima je država  zatvorila skoro 20 fabrika.