MONSTAT: U Crnoj Gori 7.600 ateista

Statistika MONSTAT-a u posljednjih 30 godina pokazuje da se broj ateista u našoj državi kreće od jedan do 1,5 odsto, što po ocjeni sagovornika Dana predstavlja bolji trend u odnosu na doba komunizma, kada je trećina stanovništva negirala postojanje Boga.

Prema popisu iz 1991. godine, u državi je bilo 9.850 ateista, 2003. godine 6.003, a 2011. godine 7.667. U MONSTAT-u nemaju podatke o broju ateista 1953. godine, kada je rađen popis stanovništva.

Protojerej Predrag Šćepanović, diplomirani ekonomista i master teologije, kaže da se 1953. godine, prema podacima kojima on raspolaže, 63,7 odsto stanovnika Podgorice, tadašnjeg Titograda, izjasnilo da su ateisti, dok je u Crnoj Gori bilo 33 procenta nevjernika, što je najviše od svih gradova i republika bivše SFRJ.

Upitan gdje vidi razloge za pojavu ateizma, on ističe da je u pitanju vid pomodarstva i nesnalaženja u svijetu.

„Ljudi zaboravljaju duhovne vrijednosti ljubav, mir i mirnu savjest, pa potežu za materijalnim bogatstvima, koja im na duže staze ne mogu donijeti sreću i ispunjenje. Veliki ruski pisac Dostojevski govorio je da nema čovjeka koji „vjeruje u ništa”. Svako biće teži ljubavi, a tražeći ljubav , mi, svjesno ili nesvjesno, tražimo Boga. Neko ga nađe, a neko ko traži logične dokaze ne nađe, jer se Bog nikom ne nameće, već stoji na vratima od ljudskih srca i čeka da mu ih dobrovoljno otvorimo. Bog ne ulazi u ljudska srca silom jer poštuje zakon ljudske slobode“, rekao je on.

Prema njegovim riječima iz životnog iskustva zna da i onaj koji se deklariše kao ateista kad grom zagrmi kaže: Bože, pomozi.

„Za vrijeme poslijeratnog militantnog ateizma, kod nas u Crnoj Gori govorilo se: ne vjerujem u Boga, ali vjerujem u Svetog Vasilija Ostroškog. U eri naglašenih ljudskih prava i raznih vidova diskriminacija mislim da bi trebalo usvojiti pravilo da se ne smije reći: nema Boga, već nemam Boga. Onaj koji je ateista može reći nemam Boga, a mi koji smo vjernici kažemo “Da ima Boga i da on postoji i da je domaćin u ovom svijetu. Mi koji smo vjernici trebalo bi da svojim djelima koja proističu iz vjere svijetlimo i da ljudi koji nijesu vjernici kažu: veliki je Bog hrišćanski“, ističe Šćepanović.

Rukovodilac Vjersko-prosvjetne službe Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori imam Enis Burdžović smatra da je u čovjeku samim rođenjem utemeljen vjerski instinkt, a da se ateizam javlja kao produkt namjernog potiskivanja religijskog instinkta.

Prema učenju islama, navodi on, ateista je slobodan da živi i umre ne vjerujući u svog tvorca, naravno uz svijest o odgovornosti spram takvog

ubjeđenja, jer Kuran, nakon iznošenja niza dokaza o pootojanju Boga, kaže: “Pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka negira”.

Enis Burdžović ističe da ateizam može biti vid revolta i bunta prema nekoj vjerskoj zajednici i njenom institucionalnom uređenju i djelovanju.

„Može biti i hir, kao i potreba da se pobjegne od bilo kakvog vida klasificiranja po religijskoj osnovi. Teško je govoriti o realnosti stava onoga ko se deklariše kao ateista, ali se povodi svakako mogu naći i u otuđenosti od vjere i njenog stvarnog učenja. Ljudi često, a posebno u sekularnim društvima, stav o religiji i religioznosti formiraju na osnovu površnih informacija o esencijalnim učenjima vjere. Posebno se islam u javnosti danas sve češće dovodi u negativan kontekst povezanosti sa slijepim dogmatizmom i mržnjom prema svemu što je drugačije. Ima istine u riječima da često gledate vjernike ali ne vidite vjeru, i često gledate humanost ali ne vidite ljude“, istakao je on.

Burdžović kaže da ima primjera da oni koji najgorljivije govore o vjeri žive najdalje od njene suštine.

„Ateizam može predstavljati pokušaj bijega od svih oblika zloupotrebe i instrumentalizovanja vjere. Međutim, ističem da islam ne poznaje posredništvo između čovjeka i stvoritelja, te otvara put da čovjek spoznajući svoje postojanje spozna i onoga koji je uzrok njegovog postojanja“, zaključuje Burdžović.