NAJSRAMINIJA POTVRDA IKADA: Beničiće gađaju kamenjem jer su BOLESNI

Osmočlana porodica Bančić jedina je romska porodica u tom selu sa oko 350 domaćinstava. Dok se Jugoslav (40) i njegova supruga Lidija (35) nisu razboljeli, sa svojim komšijama Srbima živjeli su u slozi. Pakao nastaje istog momenta kada se kroz selo, prie 10 godina, proneo glas da se Jugoslav razbolio, a da je Lidija nosilac virusa.

– Od tada pa do danas živimo u potpunoj izolaciji. U prodavnicu ne smijemo jer nas gađaju kamenjem, a prodavci čim nas vide zaključaju vrata. Mlijeko i hleb kupujemo čak u Leskovcu, tamo gdje nas ne poznaju. Djeca su nam izolovana u školi, zdravstveni radnici takođe beže od nas. Prije neki dan doktor na dječjem odJeljenju u leskovačkoj bolnici me izbacio iz ordinacije i nije htio da kaže od čega mi je dijete bolesno – priča Jugoslav koji je kao i Lidija pod konstantnom terapijom.

– Mi smo jedina bolesna porodica u Srbiji čija se djeca nisu zarazila HIV virusom ni u majčinom stomaku ni posle rođenja. Slijedili smo uputstva ljekara, prošli sve obuke, a ja sam dobio i sertifikat predavača. Ali, našim seljanima ne može da se objasni da se sida prenosi seksualnim kontaktom – objašnjava on.

– U pola noći kamenicama su nam porazbijali sve prozore. Jednog dana mi je dozlogrdio život pa sam sa 500 lekova pokušala da se otrujem. Na sreću ili nesreću spasli su mi život – priča Lidija, čija inače kuća blista.

Bančići su dobili i zvaničnu potvrdu da su nepoželjni u selu, koju je potpisao starešina Kacabaća. Svaki fizički napad su prijavljivali policiji, ali napadači nikada nisu pronađeni.

– Mene je grupa nekadašnjih drugara pretukla ispred prodavnice. Niko nije hteo pred policijom da posvjedoči iako je tu bilo pola sela – priča 16-godišnji sin Bančića.

Lekove od države dobijaju besplatno, ali često im zatreba finansijska pomoć za troškove puta do Beograda, za kontrole. Nekoliko puta su se obraćali za pomoć Centru za socijalni rad.

– Taj glavni u Centru nas nikada nije primio, a predsednik opštine je sa mnom razgovarao kroz odškrinuta vrata – priča Jugoslav, koji je o diskriminaciji obavestio Nevenu Petrušić, povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti.

– Nevena je o našem slučaju pisala predsjedniku i premijeru, ali ništa. Nedavno je u dvorište puškom upao jedan komšija i prijetio da će nas sve pobiti ako se ne iselimo – pričaju Bančići. Situacija je, kažu, u toj mjeri postala dramatična da više ne smiju da izađu na sokak, a noću ne spavaju.

Direktor bolnice: Bančiči preteruju

Direktor Opšte bolnice u Leskovcu Nebojša Dimitrijević kaže da Bančići malo pretjeruju.

– Svi poznajemo porodicu i svi želimo da im pomognemo. Ali od njih tražim da se ne svađaju s ljekarima, što često čine – veli Dimitrijević.

(blic.rs)