DŽONIĆ NAD KOVČEZIMA ĐOKIĆA IZGOVORIO JEZIVU REČENICU: Ono što je ponavljao pred sahranu ŠOKIRALO komšije!
Goran Džonić (59), vatrogasac u penziji iz Moravca, koji je osumnjičen da je u noći između 26. i 27. septembra oteo i zvjerski ubio brata od tetke Gorana Đokića (57), njegovu suprugu Gordanu (56) i ćerku Lidiju (25), cijele noći je bdio nad kovčezima žrtava kada su dan uoči sahrane tijela dovezena iz kapele u kuću Đokića u Moravcu.
Prema riječima očevidaca, Džonić je bio prilično smiren, ali “neprirodno blijed” i to do te mjere da ga je jedan komšija iz sela pitao što ima “mrtvačko bledilo“. Na sve to, on je pristune dodatno šokirao pitanjem: “Šta bi radili da ih neko optuži za ovakvo ubistvo, a oni to nisu učinili?”
Jedan od komšija je istakao da je Džonić te večeri kada su tijela Gorana, Gordane i Lidije dovezena iz kapele, dan uoči sahrane, 6. oktobra, bio prisutan u kući Đokića.
“Kada smo otišli svijeće da zapalimo, i tamo sam ga i vidio sa komšijama, bilo je puno naroda. On je sjedio na klupi, i ja sjedoh pored njega, zapalih cigaru i rekoh mu: ‘Vidi bre šta se napravi, Džoniću?’ Cijele noći sjedio je kraj kovčega. Nikakvu reakciju nije imao, ponašao se gotovo normalno. Samo što je bio mnogo blijed. Ja mu rekoh: ‘Dobio si mrtvačku boju neku, šta ti je? Nikad te nisam vidio u životu da si toliko blijed, šta se dešava sa tobom?’ Svi znaju da ima povišen šećer, rekoh mu ‘idi kući mjeri šećer’. I da ne povjeruješ šta je on rekao: ‘Zamisli, da te napadne neko, da te optuži za ovo ubistvo, a ti to nisi učinio?'”, priča uzemireni komšija iz sela.
Mještani Moravca ističu da tada nikome nije palo na pamet zašto to Džonić priča, ali sada je jasno da je pravio odstupnicu. On je po riječima komšija iz sela, sjedio cijele noći kraj kovčega troje Đokića i otišao je kući tek pred zoru.
Drugi mještanin kaže da je Đokićeva majka Stojanka, ustala je oko 4 sata iza ponoći. Šojka, kako joj je nadimak, počela je da plače, a on je ostao još jedno pet, 10 minuta i otišao je kući.
“Mi smo ga sve vrijeme tjerali da ide kući jer je bio mnogo blijed, ali je tek tada otišao”, ističe.
Žitelji Moravca svjedoče da je Džonić i sjutradan, odnosno na dan sahrane, ponavljao istu rečenicu.
“Meni je rekao: ‘I šta misliš, sad te tako optuže da si počinio ovakvo ubistvo, a ti nisi počinio ubistvo, šta bi radio?’. Ja mu rekoh: ‘Znam da sam čist pred Bogom, a ko je to uradio, to će da se utvrdi, mogu da me optuže koliko hoće, što da me bude strah ako nisam to učinio’. Tako sam mu rekao. A on je nastavio: ‘Ko šiša komšije, ali tu porodicu kako ćeš da pogledaš u oči’. Ja sam mu ponovo rekao: ‘Ako znam da sam čist pred Bogom i da nisam to uradio, nema šta da me bude sramota.’ I tako smo završili razgovor”, govori mještanin Moravca.
Kao što je već pisano, Džonić je prisustvovao i opelu u kući Đokića i sahrani, ali se trudio da ga objektivi fotoaparata i kamera ne uhvate. Pred prisutnima je plakao, čupao kosu i pitao se: “Ko je mogao ovako nešto da učini?“
