EVO ZAŠTO JE ZAPOČEO JEZIVI OBRAČUN ŠARANOVIĆA I LUKE BOJOVIĆA U KOJEM JE UBIJENO 13 LJUDI: Slobodan nije mogao da mu oprosti ubistvo brata, a onda je krenuo u totali rat! Sve je počelo ranije, otmicom JEDNOG ČOVJEKA

Imperija porodice Šaranović zasnovana na zaradi od kocke, koju je Slobodan Šaranović sa bratom gradio decenijama stropoštala se za manje od deset godina.

Propast su pratile otmica kuma i egzekucija brata, preko likvidacije i presuda kojima je sud Slobodana posthumno označio kao nalogodavca dva ubistva

Prezime Šaranović spominjalo je još sedamdesetih godina prošlog vijeka u na ulicama glavnog grada Srbije, a u biznis sa kockom prvo je ušao njegov mlađi brat Brano, dok je Slobodan, za to vrijeme, završavao medicinski fakultet na kom je diplomirao kao jedan od najboljih studenata u Jugoslaviji.

Ipak, doktorskim pozivom se nikada nije bavio, a iz perioda studija ostao mu je samo nadimak kojim su ga oslovljavali i nakon smrti – Doktor.

Sunovratu Slobodana Šaranovića koji je započeo prije deset godina prethodile su četiri decenije blagostanja. Za to vrijeme biznis Šaranovića je rastao, navodno uz pomoć Državne bezbjednosti koja ih je podržavala u pljačkama, bjekstvu iz zatvora mlađeg Branislava, otvaranju kockarnica u Srbiji, rodnoj Crnoj Gori, Austriji, ali i u Kinšasi. Braća su bila vlasnici i mjenjačnica, ali i drugih poslova u kojima je bio veliki protok keša. Bili su bliski i ouzloglašenoj kriminalnoj mreži poznatoj kao grupa “Amerika”, koja se bavi međunarodnim transportom kokaina.

Pad porodice, ne samo zbog novčanih gubitaka kao što je kredit uzet zbog nekretnine u Bečićima, već gubici života, počinje prije nešto više od deset godina. Krajem jula 2009. nestao je Slobodan Radonjić, kum Slobodana i Branislava Šaranovića. Poslednji put je viđen kako ulazi u automobil Luke Đurovića, vođe kriminalne grupe iz Bara i glavnog saradnika Luke Bojovića u Crnoj Gori.

Navodno je potraga za kumićem koštala života Branislava Šaranovića, koji je likvidiran u okrobtu iste godine u beogradskom naselju Dedinje. Egzekucija nije rasvetljena, a njegov stariji brat zvani Doktor, prvo je ponudio više nego velikodušnu nagradu za informacije o nalogodavcu.

“Zaklinjem se svojom čašću i imenom da ću direktnim izvršiocima ubistva moga brata Branislava ne samo oprostiti nego, evo, ovako javno garantovati svojom glavom i životima moje uže porodice da ih neću prijaviti policiji niti progoniti na bilo koji način ukoliko se odluče da mi povjere tačnu tačnu i proverljivu informaciju: ko ih je prvi kontaktirao, na koji način su angažovani, ko ih je isplatio, ko je pravi nalogodavac tog posla, odnosno u čije ime i za čiji račun su to uradili – napisao je u poruci na menjačnici Slobodan Šaranović, prodao svoje poslove i povukao se u Crnu Goru.

Dvije godine kasnije, u Zemunu je ubijen Slobodanov otac Danilo Radonjić i njegov prijatelj Dženan Ramović, a da iza toga stoji Luka Bojović, saradnik i prijatelj Baranina Luke Đurovića.

Ni ponuđena nagrada međutim nije mu pomogla da dođe do dokaza da je sve organizovao Bojović, pa je postao opsjednut time da ga uništi. I ne samo njega, već je krenuo u krvu osvetu, oko za oko, zub za zub.

Kako mu je Luka Bojović bio nedostupan, jer se prvo krio u Španiji da bi u februaru 2012. završio iza rešetaka a nakon toga osuđen na 18 godina zatvora zbog organizovanog kriminala, Slobodan Šaranović je svu energiju usmjerio ka tome da ga “udari gde najviše boli”. Da bi se osvetio Bojoviću angažovao je dvojicu rođaka, koji su opet našli plaćenike, da likvidiraj Lukinog mlađeg brata Nikolu.

Nikolu je krajem aprila 2013. ubio saša Cvetanović, zvani Pitbul, koji je za to dobio 30.000 evra od Šaranovića. Šaranović je planirao likvidaciju još nekih ljudi iz okruženja Bojovića – Luke Đurovića i Filipa Koraća, ali su one osujećene hapšenjem njegovih saradnika, ali i njega samog.

Likvidaciom je rukovodio sam Šaranović, tvrdio je svjedok Miloš Vojinović koji je osuđen kao član kriminalne grupe.

Šaranović je posle ubistva Nikole Bojovića bio izuzetno nezadovoljan kako idu pripreme za druge egzekucije, sestrić Miloš Delibašić pokušao je da ga malo smiri, ali uzald. Hapšenje kriminalne grupe je sprečilo planirana ubistva.

Upravo tada Slobodan Šaranović pokazuje pravo lice i ljudima koji su uz njega u trenucima kada se protiv njega vodi postupak za ubistvo Nikole Bojovića, kada je i u teškom zdravstvenom stanju, počinje da preti, maltretira ih.

O ponašanju Šaranovića prema nekadašnjim saradnicima, kao što je bio advokat Vladimir Zrelac koji je osnivao i vodio njihove firme a čije ubistvo je Crnogorac naredio.

Na suđenju je svjedočila supruga ubijenog advokata, Ana Zrelac koja je kazala da je njenog muža Šaranović angažovao za procese zbog ubistva Nikole Bojovića.

– Šaranović se tokom tih telefonskih razgovora toliko drao da je odzvanjala cijela kuća – rekla je ona.

Da nije samo maltretirao ljude, za koje je smtrao da su mu na izvestan način okrenuli leđa, već da je sprovodio torturu  i nad onima koji su ga i dalje slušali izvršavali njegove naloge, ispričao je i Vladimir Šaranović.

Ovaj Slobodanov rođak nedavno je osuđen na 30 godina zatvora zbog ubistva advokata Zrelca.

– Radio sam za njega u mjenjačnici u maju 2015. godine, pošto sam opljačkan i povređen dok sam nosio novac sa jednog na drugo mjesto, rekao sam mu da ne želim više da radim. Nudio mi je kancelarijski posao, ali sam i to odbio. Onda sam postao njegov mali kurir Jovica. Stalno me je nipodaštavao. Govorio mi je da ne znam ništa da radim – ispričao je Vladimir.

Slobodan Šaranović ubijen je 2007. godine ispred porodične kuće u naselju iznad Budve i nije dočekao pravdu za zločine sa kojima je povezan.

( Blic)