FZO: Evidentan porast maloljetnih osiguranika koji se upućuju na liječenje van CG

Svjedoci smo da su poslednjih godina učestali apeli za pomoć roditelja, kod čije djece su konstatovane dijagnoze za čije liječenje su neophodna velika novčana sredstva i traženje ljekarske pomoći van Crne Gore.

Teškoće kroz koje prolaze porodice nisu zanemarljive jer je najčešće riječ o najtežim dijagnozama sa neizvjesnim ishodom, a za cio proces su potrebna ogromna odricanja koja podrazumijevaju promjenu životne rutine, odsustva sa posla roditelja i velika materijalna sredstva.

Roditelji se angažuju na različite načine da bi novac obezbijedili od apela putem medija, posredstvom nevladinih humanitarnih organicija a pravo na određenu podršku ostvaruju i preko Republičkog Fonda zdravstva.

Na neka od pitanja koja se odnose na postupak ostvarivanja pomoći od države, procedurama ali i broju zahtjeva za slanje pacijenata van Crne Gore odgovore smo potražili u ovoj instituciji ispred koje je za portal PRESS govorila Olgica Lakić samostalni savjetnik za odnose sa javnošću FZO.

Koliko je u prethodnoj godini bilo zahtjeva za slanje pacijenata na liječenje van CG i da li je evidentiran porast ili smanjenje zahtjeva?

Prema preliminarnim podacima na liječenje u inostranstvo u 2022. godini upućeno je ukupno 1.479 osiguranika do 18 godina što je za oko 17 odsto više u odnosu na 2021. godinu kada je bilo upućeno 1265 osiguranika do 18. godina.

Za upućeno 1479 djece, do sada je realizovano liječenje za 1.013, za šta je izdvojeno tri miliona eura.

U periodu od 1. januara do 31. marta 2022. godine, 352 osiguranika starosti do 18 godina, upućena su na liječenje, kontrolu i dijagnostiku van Crne Gore, dok je u istom periodu 2023. godine, taj broj porastao na 410 osiguranika. Na osnovu uporednih podataka, primjećuje se da nije došlo do smanjenja broja pacijenata upućenih u inostranstvo, već je, naprotiv taj broj povećan više od 15 odsto.

O kojim pacijentima je riječ?

Najčešća oboljenja zbog kojih se pacijenti upućuju na liječenje van Crne Gore su leukemije (transplatacija koštane srži), Morbus Hodgkin, neuroblastom, Neoplasma malignum cerebri…

Da li su po Vašoj ocjeni pacijenti dovoljno upoznati sa procedurom prikupljanja dokumentacije i da li ima evidentiranih zloupotreba?

Sve informacije za pacijente su lako dostupne na web stranici Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore, kao i putem telefonskog poziva na naznačene brojeve. Na taj način, pacijenti mogu dobiti sve informacije o procedurama koje su neophodne za ostvarivanje prava na liječenje van Crne Gore.

Kako tumačite situacije kada se osiguranici samoinicijativno obraćaju crnogorskoj javnosti sa apelima za pomoć a da prethodno nisu ni pokrenuli postupke za ostvarivanje prava na liječenje van Crne Gore?

U principu, u pitanju su ili pacijenti koji nijesu dobili konzilijarni predlog Kliničkog centra Crne Gore za liječenje van zemlje, iz razloga što se liječenje može sprovesti  u KCCG, ili ne postoje medicinske indikacije za liječenje van zemlje. Takođe, postoje situacije kada pacijenti zbog nedovoljne informisanosti o procedurama, ili iz  želje da započnu liječenje što je prije moguće, pokušavaju da prikupe humanitarnu pomoć kao brži način za odlazak na liječenje van Crne Gore.

Ono na šta Fond želi da ukaže, je da u slučajevima gdje su ispunjene pretpostavke za upućivanje na liječenje u inostranstvo, ukupne troškove liječenja, kao i troškove putovanja osiguranika i njegovog pratioca snosi Fond za zdravsteno osiguranje Crne Gore. Ovo smo više puta naglašavali u sredstvima  javnog informisanja, jer se s vremena na vrijeme, osiguranici samoinicijativno obraćaju ukupnoj crnogorskoj javnosti, putem medija, a da prethodno nisu ni pokrenuli postupke za ostvarivanje svojih  prava u javnim zdravstvenim ustanovama, odnosno Fondu.

Svakako da uvažavamo humanost naših ljudi, određenih NVO i pojedinih medija kada je u pitanju pomoć porodicama ili na neki drugi način, ali još jednom naglašavamo da ovakav način nije pravi put, uzimajući u obzir da se ostvarivanje ovih prava realizuje na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja naše države.

Kakva je saradnja Fonda sa nevladinim i humanitarnim organizacijama koje se bave prikljupljanjem sredstava za liječenje građana van CG? Koje su to organizacije i na osnovu čega se vršila selekcija ?

Fond za zdravstveno osiguranje ima kvalitetnu saradnju sa nevladinim humanitarnim organizacijama, među kojima se posebno ističu organizacije Budi human i Hemiias, kao i Fondacija Ana Đoković. Kada im se građani obrate sa zahtjevom za pomoć, ove organizacije najprije konsultuju Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore kako bi provjerile da li se pacijent već obratio Fondu. U slučaju da nije, organizacije kontaktiraju porodicu i upoznaju ih sa procedurom upućivanja na liječenje van Crne Gore i tek nakon toga pristupaju prikupljanju humanitarne pomoći.

U kom dijelu bi možda trebalo uprostiti proceduru kada je riječ o hitnim slučajevima?

U hitnim situacijama, pacijenti se mogu osloniti na dobru saradnju između Kliničkog centra Crne Gore i Fonda za zdravstveno osiguranje. KCCG obavještava Fond o hitnom upućivanju pacijenta, nakon čega Komisija Fonda na osnovu dostavljene dokumentacije donosi odluku o predloženom liječenju. Na taj način, hitni pacijenti su odmah zbrinuti, a procedura se završava u najkraćem mogućem roku.

Kada osiguranik sprovede propisanu proceduru, koja uključuje pribavljanje konzilijuma specijalista KCCG sa predlogom za liječenje, dijagnostiku ili kontrolu i odobrenje konzilijuma Kliničkog centra Crne Gore za upućivanje na liječenje u inostranstvo, Komisija Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore donosi odluku kojom se odobrava predložena procedura za liječenje osiguranika van zemlje.