HALO, VAŠA ĆERKA JE MRTVA: Potresne riječi članova porodica stradalih u stravičnom udesu

Čuo sam na vijestima da se dogodio lančani sudar kod Jagodine, pa sam pozvao ćerku Mariju jer sam znao da je krenula tim putem. Telefon je dugo zvonio, a onda se javio muškarac koji se predstavio kao policajac i rekao mi da je moja ćerka mrtva.

Ovo je rođacima ispričao otac Marije Čajetinac (33) iz Dublja kod Trstenika, jedne od osam žrtava stravičnog lančanog sudara koju se u utorak dogodio na auto-putu kod Jagodine.

Marija je stradala dok je iz Beograda išla ka kući svojih roditelja. Rođaci nesrećne djevojke kažu da su za stravičnu nesreću čuli iz medija, ali da nisu znali da je riječ o Mariji.

Čuo na vijestima

– Njen otac je vidio vijest na televiziji i posumnjao da je ona u toj koloni, pošto je znao da je krenula kući. Odmah je počeo da je zove na telefon, ali se ona nije javljala. Kako je Marijin mobilni ispao, našao ga neki policajac, koji se javio i rekao njenom tati šta se dogodilo. Očajni čovjek je odmah sjeo u automobil i krenuo ka auto-putu kako bi našao ćerku – prepričavaju rođaci nastradale djevojke. Kako pričaju, Marija je bila ponos porodice.

– Otišla je iz sela da studira u Beograd. Tata joj ima privatnu firmu, pa je ona polovinu vremena živela u selu, a polovinu u gradu. Nije se udavala, niti je imala djece. Tu u selu su ostali njeni brat, snaja i dvoje dječice. Inače, s Marijom u kolima je bio pas, njen ljubimac, kog je povela iz sela i uvek vodila svuda sa sobom. On nije pronađen – kažu rođaci.

 

Mještani Dublja očajni su posle nezapamćene tragedije.

– Marija je bila divna djevojka, riječ je o stvarno dobroj porodici. Njeno telo su uveče doneli u kuću, vjerujte nam da bukvalno skupljamo snagu da odemo da zapalimo svijeću i izjavimo saučešće – dodali su mještani.

Godinama vozio

Jan Petrik (29) iz Kovačice kod Pančeva stradao je u svom kamionu.

– Mnogo nam je teško, molim vas, ništa ne pitajte. Porodica ne želi da se piše o ovome, a i šta bismo rekli o njemu osim sve najljepše – kratko nam je rekla prijateljica Jana Petrika koja je otvorila vrata doma u Kovačici gdje je mladić stanovao s roditeljima, suprugom i sinom.

Otac Jana Petrika u telefonskom razgovoru za Kurir naveo je da su svi u šoku.

– Otišli su po njegovo tijelo, nismo ni znali gdje je. Ne znam šta da kažem, kako da se osjećam kao roditelj koji je ostao bez djeteta. Iza Jana je ostao sin, još mu ni “tata” nije rekao – kroz suze je kazao Petrik.

Komšije su potresene tragedijom.

– Jan je bio divan mladić, godinama je radio kao profesionalni vozač kamiona. Pre dve godine se zaposlio u firmi iz Kovačice koja se bavi ugradnjom prozora. Oženio se, dobio sina, koji sad ima dve i po godine – kaže jedan od komšija.
Dr Zoran Milošević, pomoćnik direktora bolnice u Ćupriji, kaže da nisu skoro imali ovakve intervencije.

– Imali smo 12 pacijenata i plus dvoje koji su se naknadno javili – rekao je Milošević.

Prema njegovim riječima, u ćuprijskoj bolnici hospitalizovana su četiri pacijenta i riječ je o ortopedskim povredama.

 

“Putevi”: Saučešće porodicama

Javno preduzeće “Putevi Srbije” izrazilo je saučešće i žaljenje porodicama nastradalih.

– Duž dionica na teritoriji gde je pojava magle česta signalizacija je prilagođena vremenskim prilikama, odnosno postavljene su table za maglu kojima se učesnici u saobraćaju obaveštavaju da je neophodno smanjiti brzinu i istu prilagoditi uslovima na putu – navodi se u saopštenju. Skupština Srbije juče je na početku sednice održala minut ćutanja.

 

Kurir u porodici poginule sudije i njenog supruga

Ostavili dvoje djece

 

Komšije stradale sudije Apelacionog suda Suzane Vidanović i njenog muža, advokata Miroslava Vidanovića iz Ćuprije kažu za Kurir da oni imaju dvoje djece.

– Suzanina ćerka je završila fakultet i radi, mislim kao pravnik u opštini, a sin ima još godinu dana na fakultetu u Kragujevcu. Za Suzanu i Miroslava svi mi ovde imamo samo reči hvale. Uvijek se javljaju, tu su bili da pomognu kad god zatreba, nikad jednu ružnu riječ nisu uputili bilo kom. Ne bih da kvarim njihovu veličinu riječima, jer verujem da se njihova dobrota ne može opisati – rekao je jedan komšija. On dodaje da su djeca užasno podnela tragediju.

– Kako i ne bi. U sekundi su izgubili oba roditelja. Tuga i velika tragedija za sve nas – kaže komšija. Suzana i Miroslav krenuli su kobnog jutra u Klinički centar u Nišu, gde je Miroslav išao na kontrolu.

Tuga Stradao vozač kamiona iz Pirota

Peđa htio da pomogne, pa ostao priklešten među olupinama

Peđa Antonijević (31) iz Pirota mladić je sa slike koja je potresla celu zemlju. Naime, Antonijević, koji je vozio kamion, izašao je iz svog vozila kako bi pomogao povređenima u udesu, ali je u tom momentu kamion naletio na njega i bacio ga na šleper. Nesrećni mladić ostao je prikliješten između dva teretnjaka i preminuo je. On je, kako saznajemo, bio zaposlen u firmi “Dini trejd” iz sela Krupac kod Pirota.
Antonijević je s porodicom stanovao u Velikom Selu kod Pirota, a predsjednica mesne zajednice Milja Đorđević za mladića je imala samo riječi hvale.

– Ostavio je iza sebe trogodišnjeg sina, suprugu, brata i neutješne roditelje. Peđini roditelji su primaoci socijalne pomoći, ali on je bio vredan. Radio je u ribnjaku, sam je napravio štalicu i čuvao je koze – rekla je Đorđevićeva za medije. Meštani Velikog Sela pričaju da je Antonijević kobnog dana krenuo za Beograd.

Drama na auto-putu Ispovijest mladića iz smrskanog “pežoa”

Proglasili me mrtvim, imao sam ludu sreću da preživim

 

Aleksu Ilića (35) iz Kruševca pojedini mediji proglasili su mrtvim, a on je imao ludu sreću da ostane živ u potpuno smrskanom “pežou 206” u saobraćajnoj nesreći kod Jagodine.

Njegova prijateljica koja je bila s njim u kolima, a koju je vozio za Kragujevac, srećom, prošla je bez ogrebotine.

On se zbog istegnuća vrata i potresa mozga nalazi na Klinici za neurohirurgiju Kliničkog centra u Nišu.
– Zaista je nestvarno kako smo posle udesa iskočili napolje kod bankine i ostali živi. A moji bližnji pročitali su na portalima da sam podlegao povredama i umro – priča Ilić.

On kaže da su svi u koloni po klizavom kolovozu vozili polako.

– Mi smo kod jednog mosta uočili maglu, ali normalnu maglu, ne tako gustu. Onda smo polako ulazili u neki gusti crni dim, gdje se nije vidjela ni traka, ni zaustavna traka, ni katadiopteri – tačke za maglu, nikakva svetlosna signalizacija. Nije se ništa vidjelo na metar i nas je udario otpozadi neki kamion, a mi smo se zakucali valjda u prikolicu. Prijateljica mi je tada rekla: “Izlazimo, Aki, izlazimo”. Izašli smo negdje prema bankini i onda je počelo da puca iza nas i da se čuju krici. Pucalo je nešto na sve strane, ali mi to nismo vidjeli zbog tog crnog dima. Ja se samo sjećam da sam posle udara otpozadi potpuno refleksno skrenu nalijevo. Ne znam da li nas je to spaslo – priča Ilić.

(Kurir.rs/Ekipa Kurira/Foto:Dado Đilas/Facebook/Privatna arhiva)