HIT NA FEJSBUKU: Ovo je mladi CRNOGORSKI političar, šta mislite O KOME se radi?! (FOTO)
Mladi crnogorski političar i vođa političke grupacije Otpor beznađu – Marko Milačić u svom Fejsbuk postu, ,,pohvalio se” svojim izgledom i usput osvrnuo na zdrav način života, odnosno na one stvari koje smatra nezdravim navikama i razaženošću savremenog čovjeka.
U ovom postu Milačić se, na sebi svojstven način buni, i borbu protiv ,,savremenog” stila života naziva borbom protiv ,,okupacije”.
Post Milačića prenosimo u cjelosti
,,Med će spasiti svijet
Globalni sistem dublje okupira hranom nego NATO savezom. Sa njom sve ide što oni, kapitalisti-moćnici, žele: profit i porobljavanje nezdravim načinom života. Mnogo rada, što te tjera da nemaš slobodno vrijeme ili premalo rada, što te tjera da samo tražiš posao ili padaš u depresiju, oba scenarija ne daju ti da se baviš samim sobom. E, to je njihov cilj. To je savršen rob.
Skoro sve što nam nude nije zdravo, a mi to kupujemo, plaćamo im za to. Kada uđete u prodavnicu pogledajte oko sebe: gomila otrova. Moderan rob je teški zavisnik: šećer, u milijardu oblika, preko nezdravog hljeba, naročito na ovim prostorima, pa nezdravo meso koje dolazi ko zna od kuda, pa tone sokova, pa sve te koka-kole i slična dna. To je klasična okupacija. To je prvoklasna politika: tajfun neoliberalizma otvorio je sve kapije, u nas ulazi smeće. To ne utiče samo na tijelo.
Čovjek se truje hranom, sve je manje fizički aktivan, pa koga onda da čude tolike bolesti koje dominantno, ubijeđen sam, dolaze iz ta dva fakta. Godišnje na planeti od posledica gojaznosti umre oko tri miliona ljudi, a od terorističkih napada oko 8.000! To nije slučajno, to je projekat neslobode, skrivena ruka ne tržišta, već zla. Nezdrav čovjek teško može brinuti o drugome, teško može i o sebi, pa kako od njega onda očekivati pobunu, i to globalnu. To želi sistem.
Pobuna protiv toga – koliko ko može – je važan čin oslobađanja. Ja, recimo, treniram cijeli život, ali sam odlučio – koliko mogu – pružiti jači otpor: u poslednjih tačno pola godine nijesam u sebe unio ni zrno bijelog šećera, unosim ga voćem, medom. Za mene njihovi slatkiši ne postoje. Ni kap soka. Ne intresuju me njihove tečne prevare. Brašno sam izbacio skoro potpuno, trudim se da jedem zdrav hleb. I tako redom. Trening mi je prva(!) i najvažnija dnevna obaveza. Zdravlje: i tijela, i duha.
Zamislite kolika je ta zavisnost i razmaženost savremenog čovjeka, koji tako vaspitava i potomstvo, kada kupuje i ždere recimo slatkiše i slatko, a na dohvat ruke mu je najzdravije “slatko” – med, koje on dominantno ne jede. Zamislite tu razmaženost kada više voli popiti nezdrav sok pun nezdravog šećera, a može najzdravije piće, kod nas i najjeftinije, besplatno – vodu. Nije to, ispraviću se, ipak razmaženost koliko tiha, perfidna – okupacija. Da ne pričam sada o GMO, sve je napisao briljantni britanski istoričar Vilijam Engdal u svojoj knjizi “Sjeme smrti”.
Sve ovo je tek djelić velike priče, itekako političke, kapitalističke, dio ogromne okupacije protiv koje se moramo buniti.
Počevši od nas samih”
