HRABROST JE NJENO DRUGO IME: Studentkinja Ana (21) u kolicima ruši sve prepreke
Studentkinju filozofije Anu Ilić (21) iz Vladičinog Hana to što je oboljela od Fridrajhove ataksije, od koje nema lijeka, nije spriječilo da uspješno studira i izdaje zbirke pjesama.
Zbog bolesti Ana je od 14. godine u invalidskim kolicima, ali je ni ta teška životna nedaća nije omela da živi poput svojih vršnjaka. Zabavlja se sa momkom Igorom, koji joj je velika podrška, uči nemački jezik, druži se sa kolegama, posjećuje koncerte, pozorišne predstave, ide na žurke…
Ova hrabra djevojka upisala je treću godinu filozofije na Filozofskom fakultetu u Nišu, sa prosjekom od 8,5. Planira da upiše i master studije, možda i u Njemačkoj.
Da bi lakše prihvatila da je u devetoj godini obolela od neizlečive bolesti, Ana je počela da piše pjesme. U 16. godini je objavila prvu zbirku “Pod svetlom istine”, prije dvije godine drugu “One zvezdane oči”, a već je napisala i treću. Anine pjesme su promovisane u Los Anđelesu, Frankfurtu, Torontu, Beogradu, Nišu, Vranju, Vladičinom Hanu…
– Mnogo volim poeziju Branka Miljkovića. Svakako je i to što je on završio filozofiju uticalo da je i ja studiram. Miljkovićeva “Sudbina pesnika” mi je najdraža. Pjesme koje sam napisala ne mogu da mi pruže nadu ili bilo kakve odgovore. One su samo podsjetnik svima onima koji su nekad bilo zarobljenici sličnih osjećanja – odlučno kaže Ana.
Njena bitka je velika, a u njoj joj svesrdno pomažu roditelji. Zbog nje su se iz Vladičinog Hana preselili u Niš jer ona ne može da stanuje u studentskom domu, pošto ne postoje uslovi za stoprocentne invalide.
– I supruga i ja smo ostali bez posla, ali moramo da plaćamo iznajmljeni stan. Država joj ne plaća terapiju, jer njenu bolest ne prepoznaje Fond za zdravstveno osiguranje – zabrinuto priča otac Goran.
Ocu neophodan posao
Anin otac Goran je izgubio posao u Vladičinom Hanu. U Nišu se snalazi, radi povremene poslove. Nada se da bi neko od niških poslodavaca mogao da ga zaposli za stalno.
– Bojim se i za danas i za sutra. Sve je to velika neizvjesnost. Plašim se i da li ćemo moći da ispratimo Anino studiranje. Ona toliko želi da uči, ne bih mogao da joj kažem da neće moći više da studira.
(dijaspora.news/blic.rs)
