Tuga za Peruničićima

PLjEVLjA, grad koji se raširio između gora i planina, već dva dana je nijem. Šćućuren između visova tugom je okovan poslije tragedije mirne i vrijedne porodice Peruničić, iz prigradskog naselja Guke, koja je u subotu zorom krenula na svadbu u Podgoricu. Poslije pola sata vožnje, u kanjonu Tare, u djeliću sekunde, okončani su snovi uzorne porodice.

Glava familije Zoran (31), koji se nalazio za upravljačem automobila na izlasku iz tunela u mjestu Logorište, na 12 kilometara od čuvenog mosta, izgubio je kontrolu nad autom koji je prešao na suprotnu stranu i sunovratio se u provaliju duboku 70 metara. Zatim je auto sa Teodorom, Veljkom i Zoranom upao u Taru.

Spasioci koji su priskočili u pomoć poslije nesreće, samo su mogli da izvuku iz rijeke beživotna tijela djevojčice i njenog brata kao i tijelo tetke Jelene koja je ostala zarobljena u kolima. Roditelji Zoran i Jelica su preživjeli ispavši iz kola.

U nedjelju u zoru, Pljevlja su “probuđena” posmrtnim zvonima sa hrama u Gukama. Zvona su se oglasila kada su kovčezi sa tijelima troje Peruničića, posljednji put stigli kući, sa obdukcije. Stotine Pljevljaka je zatim krenulo u mimohod do doma zavijenog u crno.

– Ne dao Bog nikome. Ovo je žalost za državu, ne samo za grad. Plakao je kamen kada su ih donijeli, pričao je u nedjelju sjedi Pljevljak, okružen Peruničićima, koga je vijest o tragediji bratstvenika, stigla u selu Borovo, odakle potiče familija. Molim vas da ne slikate. Izvinite, novinari, nijesu ove suze za svakoga…..

Kome su Zoran i “ova djeca vodu natrunili”, pitalo se u nedjelju i staro i mlado u rudarskom gradiću. Domu su dolazili ljudi svih konfesija i uzrasta. Do kasno u noć.

– Grad je zamro – pričao nam je u nedjelju jedan mladić. Nikome ne pada na pamet da pusti muziku ni kod kuće ni u kafiću…

U kuću tužnih roditelja u nedjelju se ulazilo u grupama

Gradonačelnik Mirko Đačić za ponedjeljak, kada će Peruničići biti sahranjeni, u gradu je i zvanično proglasio dan žalosti. Zastave su već spuštene na pola koplja, niko nije čekao naređenje.

HITNA POMOĆ

– Jeste li mi se smrzli u Tari, mučenici moji, plakao je u nedjelju sijedi starac kako je kročio preko praga Peruničića. Poslije njegovog leleka nijedno oko nije izdržalo, plakalo je desetine ljudi okupljenih oko bijelih kovčega.

Otac Zoran i majka Jelica su plakali, pod teškim sedativima. Hitna pomoć pred kućom dva dana ima posla.

Jelena Peruničić, Veljko i Teodora

ČESTITI I NESREĆNI

– Nesreća, kao da bira najbolje. Takav je Zoran. Vrijedan je, sagradio je kuću na tri sprata. A, sada neka mu je Bog u pomoći – pričao nam je komšija. Ovaj čovjek je još rekao kako nesrećni otac ima zanatsku radnju za prodaju i popravku hidrauličnih crijeva. Supruga Jelica radi u prodavnici. Stradala sestra Jelena, ljepotica, radila je na administrativnim poslovima u kancelariji jednog sudskog izvršitelja. Ostavila je za sobom majku Milojku, brata Zorana i četiri sestre…Mali Veljko, sricao je prva slova u isturenom odjeljenju OŠ “Salko Alković” u Gukama…

(novosti.rs)