IGLA ISPOD PRAGA: Crnogorska priča o mentalitetu

Nakon svjetske premijere na Sarajevo Film Festivalu i nacionalne u Herceg Novom, crnogorski kandidat za nagradu Oskar, film “Igla ispod praga” vidjela je i podgorička publika.
„Igla ispod praga“, priča je o seoskom svešteniku koji se protivi prodaji zemljišta njegovih pradjedova i koji zbog toga ulazi u sukob sa mještanima poluostrva Luštica, na kojem je film i sniman. Ovo je priča o mentalitetu, o borbi između tradicionalnog i modernog, o ljudskosti s jedne i bahatosti s druge strane. Nakon Sarajeva, gdje je imao svjestsku premijeru, i Herceg Novog, film je vidjela i podgorička publika, na otvaranju 1. Podgorica film festivala. Reditelj Ivan Marinović za PinkM kaže da nije želio da pravi tendenciozno film koji će da rasplače i rastuži, ali se na svim projekcijama pokaže da ljudi emotivno reaguju, iako se smiju.
– Iako ih vozi ta komedija, ti gegovi, replike, na kraju oni osjete snažnu emociju i presrećan sam što su reakcije takve.
Marinović, koji je pisao scenario, ispričao je toplu, ali i sjetno – gorku priču o malom čovjeku sa velikim problemima, jer, kako kaže, u velikim herojima ne vidi ništa zanimljivo. Oni su dosadni i jednodimenzionalni, za razliku od njegovog junaka kojeg život prolupa sa svake strane.
– Ja sebi postavim neka pitanja i pokušavam da dobijem odgovore ako oni uopšte postoje . Samim tim, taj lik oca Petra koji prolazi kroz razna iskušenja, je meni bio jako inspirativan, jer na kraju vidimo dimenzije njegovog postojanja. To me zanima, a ne da pričam o nekome ko spašava svijet, smatra Marinović.
U odličnoj glumačkoj postavi, pored etabliranih regionalnih glumaca, kao što su Nikola Ristanovski, Leon Lučev, Seka Sablić, Bogdan Diklić i Ljubomir Bandović, igraju i odlični crnogorski glumci Dejan Đonović, Goran Slavić, Kristina Stevović, Tihana Ćulafić, Mirko Vlahović, Stevan Radusinović i drugi, i zahvaljujući rediteljevoj posvećenosti i radu sa njima, kvalitet u glumi je jednak. Svaki lik je bio jednako bitan, svima je dao prostora da iskažu ko su i šta su, pa za crnogorske glumce, reditelj Marinović ima samo riječi hvale.
– Postojala je hemija između njih i pokazalo se ono pravilo, dobar si koliko ti je dobar partner u sceni. I nisu samo naši glumci bili dobri zbog njih, nego su i Nikola i Leon bili dobri zbog Deja, Goga ili Kristine. Zaista sjajna ekipa, i ponosan sam na sve koliko su mi povjerenja dali u čitavom procesu.
Jedan od glumaca, Goran Slavić kaže da je od prvog momenta kada je pročitao tekst i dobio ulogu, znao da to mora da izađe na dobro.
– Kada sam upoznao Ivana, odmah sam shvatio da se radi o jako ozbiljnom momku koji ima iza sebe veliku školu, i koji se ponašao kao da mu je ovo deseti, a ne prvi film. To je fascinantno, napisati tekst, režirati, okupiti ekipu, naći novac, iznijeti toliki teret na leđima, ali kad te publika ovako nagradi, onda shvatiš da je sve to imalo smisla, kaže Slavić za PinkM, koji je oduševljem i saradnjom sa poznatim regionalnim glumcima.
– To su prije svega jednostavno dobri ljudi. Oni nisu škrti na predlozima, na idejama, tako da je bilo uživanje sa njima raditi. Bilo mi je jako zabavno i nisam želio da prestane snimanje.
Mladi Novljanin Filip Klicov je učenik četvrtog razreda Gimnazije i ide u školu glume kod Gorana Slavića i Dragane Dabović, i nije ni sanjao da će jednog dana igrati sina Nikole Ristanovskog i unuka Seke Sablić.
– Kako su Rose blizu Herceg Novog, često bih gledao Seku Sablić koja tu ljetuje i onda dođe trenutak da joj ja budem partner u filmu. Čudno je to, kazao nam je Filip.
– Svi su mi mnogo pomogli, naročito Nikola, s njim sam dosta radio i pričao u vezi svoje uloge, kao i Ivan, koji bi mi uvijek govorio tokom snimanja šta je bilo dobro, šta ne.
Estetika Marinovićevog filma neodoljivo podsjeća na stare italijanske filmove, ali i na Živka Nikolića, što Marinović potvrđuje.
– Ja svoju inspiraciju vučem u nekolicini autora, na čijim filmovima sam formirao i analizirao svoj filmski jezik. Moj film, nadam se ima korijene u češkom novom talasu zato što sam studirao u Pragu, i ti rani filmovi Miloša Formana i njemu slični su na mene ostavili ozbiljan trag, ali i Felini i neorealizam, i čitav taj dio istorije italijanskog filma. Naravno, tu je i neizbježni Živko Nikolić.
“Igla ispod praga” je crnogorski kandidat za nagradu Oskar u 2016. godini, i to znači, kaže Marinović da imamo mogućnost da prikažemo film u Los Anđelesu, da animiramo dio američke akademije i dio njihovih odbora.
– To je jako komplikovan proces, međutim, dobra stvar za film je što nam daje dodatni kredibilitet. Omogućiće nam sigurno još poziva na festivale, bolju prodaju filma, tako da, prestižna jeste stvar u pitanju, ali što realno može tamo da se uradi, to uvijek zavisi od budžeta i ukupnog procesa. Mi imamo dobre kontakte, ali treba imati u vidu da filmovi koji su u nominacijama imaju budžete za promociju veće od budžeta sa kojim mi snimamo film, tako da, treba biti realan.