INCIDENT NA PODGORIČKOM AERODROMU: “Mogu da nam i****e svi koji nas ne vole!”
Građanski aktivista i lider Otpora Beznađu Marko Milačić podijelio je na svom Fejsbuk profilu incident koji mu se jutros desio na aerodromu u Golubovcima, kada mu je, kako tvrdi, nepoznati bračni par htio poslati poruku.
Objavu Milačića prenosimo integralno:
“Da je vječna?
Ulazim maloprije na aerodrom u Podgorici. Čekam let i razgovaram sa starim poznanikom, kog nisam vidio duže vrijeme. Dok pričamo primjećujem da me bračni par, oboje oko pedesetak godina, upadljivo i čudno gleda, domunđavaju se.
U jednom trenutku žena užurbano kreće, zalijeće se – poput kamikaze – prema meni, pa sa “ponosnom” i nervoznom, pomalo prijetećom grimasom, podvikne, pogledavši me u oči, blago se unoseći u moju facu, skoro me dodirujući:
“Da je vječna Crna Gora”! Nije se zaustavila, samo je to odbrusila i nastavila.
Tik iza nje, odmah nakon toga, suprug čini isto, pa okrenuvši se prema meni, u prolazu, skoro vikne, u želji da ga čuje što više ljudi:
“Mogu da nam ispuše svi koji nas ne vole!”
Dok je to izgovarao odradio je onaj čuveni pokret rukama, kada podlakticu, njenu spoljnu stranu, jedne ruke položite u unutrašnjost lakta druge ruke, koju zatim naglo podignete ka sebi, uz stisnutu pesnicu: mogu da nam puše. Nestao je – u niskom letu kamikaze – za svojom ženom.
Oni su, valjda, bili zadovoljni svojim gestom. Ja sam osjetio duboku tugu – taj osjećaj je najbliži tome – bez ikakve želje da izustim i jedno slovo na njihovu adresu.
Nijesu ovdje u pitanju oni, taj bračni par, bilo koji pojedinac, već nakaradni sistem koji je stvorio – Pinkom i pendrekom – takvu atmosferu ništavila u kojoj oni koji se bore za dobro ove zemlje i njenu “vječnost” – a nije ih malo – bivaju okarakterisani kao njeni rušitelji, dok oni koji je iz dana u dan uništavaju i ruše, odvajaju od korijena, uz amin svojih stranih partnera, bivaju predstavljeni, predstavljaju se, kao patriote i zaštitnici.
Crnogorska tuga, koja je ujedno i motiv da je razbijemo u paramparčad i stvorimo srećno i slobodno društvo, stvorimo preduslove za vječnost.
Svaki put kada Oni, ovaj zvanični režimski duh, kroz raznorazne tipove poput ovog bračnog para – od premijera do portira – uzvikne “Da je vječna”, stresem se i uplašim, jer znam da je to duh koji je uništava i srozava, prevarama, neslobodom, propagandom, ili, prosto – kičom.”
