Ispovijest Raška Mladenovića (40) koji je izveo PLJAČKU VIJEKA, pa nastavio da živi kao PEKAR
Raško Mladenović iz privatnog muzeja u Cirihu odnIo četiri vrijedne slike, a potom s porodicom živio običnim životom u Čačku, radeći u pekari!
Nazvali su je najvećom pljačkom umjetničkih djela ikada izvedenoj u Evropi i nimalo nisu pogriješili, pišu “Vesti-online”.
Iz privatnog muzeja, zadužbine E. G. Brilea u Cirihu, tog 10. februara 2008. godine odnijeti su pravi dragulji slikarstva procijenjeni na rekordnih 161 milion evra: “Makovi blizu Veteula” Kloda Monea, “Grana kestena u cvatu” Vinsenta van Goga, “Grof Lepik i njegove ćerke” Edgara Degaa i najvrjedniji “Dječak u crvenom prsluku”, Pola Sezana.
Dok je policija tragala za slikom Sezana, ali i prvih 1,3 miliona evra koliko su dobili od lažnih kupaca Mladenović i ostali iz te grupe su živjeli obične – porodične živote. Jedan od aktera, Ivan Petković je nosio svoč sat i vozio golf dvojku. Istovremeno, mimo očiju javnosti, a otkrivaju mediji, po Beogradu je ulagao u gradnju stambeno-poslovnih objekata. Mladenović je radio u pekari, mahom u trećoj smjeni, vozio auto star dvadesetak godina, a novinarima su njegove bivše kolege ispričale da su mu čak pozajmljivale novac, koji bi, kada stigne plata, uredno vraćao.
Nema šanse da bi ga u civilstvu označili kao prevejanog kriminalca. Prefinjenih manira, s mjerom pazi kako će izgovoriti svaku rečenicu. Mladenović je sve samo ne klasičan robijaš, a pokazao je već i da nije tipičan kriminalac.
“Sebe ne svrstavam u kriminalce, ali sam svakako pravio krivična djela. Nikada nisam radio u zemlji, uvijek napolju i to najviše u Švajcarskoj i Belgiji, ali samo zlatan nakit, skupocjene satove i “kamenje” – dijamante. U Belgiji mislim da imam neku kaznu od osam godina, ali nikada ranije nisam bio u zatvoru.
Mladenović je u Nišu od avgusta prošle godine, a preostaje mu još četiri od ukupno šest koliko je dobio za ovu spektakularnu krađu.
Pljačku planirao godinu dana
“Naravno da sam znao šta ćemo opljačkati i koliko te slike vrijede. Rekoh, često sam boravio u Švajcarskoj, a posebno Cirihu. Volim taj grad. Plan pljačke sam smišljao najmanje godinu dana. Pitate, da li sam se pripremao kao što to čine lopovi u američkim filmovima, sa dosta uloženog novca u savremenu opremu i slično. Neću vam sve otkriti da bi bilo zanimljivo pročitati u romanu, ali za ovaj naum mi ipak nisu bili potrebni milioni. Naravno, uložio sam izvjesnu svotu novca jer je taj muzej zaista opremljen najsavremenijim kamerama i onim vidljivim i onim tajnim, zatim raznim senzorima na pokret. Ipak, najveći problem bilo je premostiti alarm koji, ako se ne deaktivira u roku od 30 sekundi pali centralni alarm poslije čega se vrata automatski zatvaraju, a policija stiže u roku od par minuta. Međutim, sve smo završili brzo, kao i samo bjekstvo”, priča sagovornik.
Kaže, poslije detaljne analize, akciju su započeli onda kada se obezbjeđenje tome najmanje nadalo – pred kraj rada muzeja.
“Stigao sam ispred muzeja s dvojicom pomagača. Njihov jedini zadatak bio je da slike pažljivo skinu sa zidova kako ih ne bi oštetili, a ja sam stražarima zaprijetio pištoljem – lažnjakom, kupljenim na nekom buvljaku i onda ugasio ključne alarme. Ako me pitate koliko je sve to vremenski trajalo slagaću da znam. U tim trenucima adrenalin radi 1.000 na sat, pa vam se sekunde čine kao sati. Mislim da smo sve vrlo brzo odradili. Spakovali smo slike u automobil i pobjegli do drugog, automobila za bekstvo”.
Uslijedila je potjera vrijedna A produkcije, američkih akcionih filmova, a za to vrijeme, Mladenović se s porodicom: suprugom i dvoje djece, iz Beograda preselio u Čačak. Tamo je kupio stan, zaposlio u pekari… Sve to vrijeme, na skrivenom mjestu se nalazio i “Dječak” – umjetnički dragulj čija je vrijednost oko 100 miliona evra.
Na pitanje da li je zaista, tokom skrivanja učestvovao u kvizu “Želite li da postanete milioner”, nije želio da odgovori direktno.
Hapšenje prilikom otkupa
Raško Mladenović pretpostavlja da bi ga i ranije uhapsili, ali da policiji nije bio interesantan bez slike.
“Još dok je bio u zatvoru u Holandiji, mom drugaru su tamo podmetnuli prikrivenog isljednika s kojim su kasnije i otpočeli pregovori da prodamo sliku ljudima koji bi kasnije od muzeja naplatili nagradu. Postalo je jasno da ćemo teško da nađemo kupca, već da je mnogo realnije da dobijemo “nagradu” od vlasnika. Prvo smo tražili pet miliona, pa smo se “našli” na tri i po. Prvo su isplatili 1,4 miliona, pa smo predali sliku Degaa, zatim još 1,4 miliona. Prilikom treće isplate od 1,3 miliona, tokom simultane primopredaje novca i slike, priča je bila završena. Uslijedilo je hapšenje”, priča sagovornik.
“Ima tu još milion zanimljivih podataka. Ima šta da se napiše, a vjerujem i da će biti zanimljivo ljudima da pročitaju. Ali, neophodno mi je da sebi prvo stvorim neki mir, da razmislim o svemu dobro. Na prvom mjestu su mi porodica, supruga i djeca, pa su osnovni planovi da prvo oni pređu u Francusku da žive, a da im se priključim, kada završim robiju”, kaže učesnik i planer jedne od najvećih pljački umjetničkih dijela u svijetu.
Odala ga vlas kose
Da se ipak ne može sve isplanirati do detalja i da uvek neka sitnica pokvari i najgenijalniji plan, Mladenović se uvjerio u praksi. Naime, kada su prelazili u drugi automobil shvatili su da su dvije slike prevelike za gepek.
“Platna “Makovi blizu Veteula” Kloda Monea i “Grana kestena u cvatu” Vinsenta van Goga nismo mogli da smjestimo u gepek automobila za bjekstvo, a auto kojim smo izvršili pljačku sam planirao da zapalim kako bih uništio sve dokaze. Međutim, nisam mogao da uništim ove vrijedne eksponate, pa sam ih ostavio u prvim kolima, na zadnjem sjedištu. Policija je ubrzo pronašla jednu vlas moje kose i tako su utvrdili ko je izvršio pljačku, pa su ubrzo sve policije na svijetu znale koga da jure”, priča Mladenović.
Senzacionalna pljačka, s pravom se našla u grupi od top deset ikada izvedenih u svijetu, a pune četiri godine je izazivala ogromnu pažnju svjetskih medija. Upravo toliko je trajala potraga ne samo za lopovima, već i za Sezanovim “Dječakom”.
Interpol i sve policije Evrope rastrčale su se po bijelom svijetu i mada su znale koga traže, pronašle su ga tek posle filmskog raspleta.
Mediji su kasnije otkrili da je jedan od ključnih “igrača” iz ove pljačke – Beograđanin Raško Mladenović, pune četiri godine s porodicom živio sasvim običnim životom u Čačku, radeći u pekari, pišu “Vesti”.
Prefinjeni maniri
“Zaista je filmska priča”, smije se Mladenović dok razgovaramo u parku zatvora u Nišu gdje robija zbog ove krađe.
Prvi put od kada je uhapšen, Mladenović pristaje da priča za neki medij o pljački koja ga je već upisala u istoriju najvećih ikada izvršenih u Evropi.
“Ozbiljno razmišljam da o svemu što se događalo, od trenutka kada sam planirao da ukradem te slike, pa do trenutka kada sam uhapšen, pretočim u neki roman ili scenario za film. Supruga mi je već donijela transkripte razgovora holandskih inspektora koji su godinu dana radili kao insajderi, glumeći kupce za ukradene slike. Sada te izvještaje treba detaljno da prelistam, a riječ je o osam kilograma hartije, svaka strana je kopirana s obje strane”, kaže ovaj 40-godišnjak.
