“JA SAM APSOLUTNO LJUT” Marko je završio dva fakulteta, ali sjutra ODLAZI ZA NJEMAČKU: Ovdje nisam mogao da nađem posao - Volim Podgoricu

“JA SAM APSOLUTNO LJUT” Marko je završio dva fakulteta, ali sjutra ODLAZI ZA NJEMAČKU: Ovdje nisam mogao da nađem posao

Marko Milićević završio je dva fakulteta – medicinu i stomatologiju i rijedak je takav primjer u Srbiji. On sjutra odlazi u Njemačku “apsolutno ljut” jer u Srbiji ne samo da nije mogao da nađe posao, već nije mogao da dobije ni specijalizaciju iz željene maksiofacijalne hirurgije.

Motiv mu, kako je ispričao u emisiji “Novi dan” na N1, nije novac, “već znanje i poštovanje”.

Marko Milićević je dan pred put, ispričao da ne samo da nema šanse da u Srbiji nađe posao, već su u medicinskim ustanovama savetovali da bi najbolje bilo da se nađe vezu. Kako je ispričao, on je odbio takav način.

Milićević je već bio u Njemačkoj, u Dortmundu gde je proveo tri mjeseca. Kaže da su mu iskustva malo pozitivna, malo negativna.

“Drugačiji odnos prema znanju”

– S jedne strane su administrativna prepreka i zavrzlama oko nostrifikacije diplome i pronalaska posla, odnos prema strancima i osjećaj usamljenosti. S druge je odnos prema znanju, potpuno drugačiji od onog koji postoji u Srbiji – ispričao je Marko Milićević.

Kaže da je za tri mjeseca “dobio ogromno znanje”.

– Postoji kultura da kada nekoga nešto pitate oni vam i pokažu. Ovdje postoji blokada i ne žele da vam prenesu znanje. Tamo sam za tri meseca strašno napredovao, šta god da ih pitate oni će vam objasniti – istakao je Milićević.

Dodaje da njegov motiv za odlazak nije novac već težnja za znanjem i da se na odlazak ne bi odlučio da je u Srbiji dobio makar i volontersku specijalizaciju. Navodeći negativne strane života u inostranstvu, Marko kaže da je tamo ipak bolje jer je čovjek poštovan.

“Ja sam apsolutno ljut”

– Ne radi se o novcu, nego se radi o poštovanju. Ako sam ja jedini završio oba fakulteta i ne mogu da dobijem zasluge. Ja sam apsolutno ljut, ja svaki dan gledam ljude koji su u istoj situaciji. Gledao sam momka koji je prvo završio informatiku, a potom stomatologiju. Njemu su ljudi na fakultetu rekli da nema šanse da se zaposli na fakultetu – istakao je Milićević.

Sa raznih strana svijeta za N1 su svoja iskustva prenijeli i drugi mladi ljudi, koji su riješili da svoj život grade na nekom drugom mjestu. Ovo su njihove priče:

Sanja Stepanović, student istorije umjetnosti, Ljubljana, Slovenija – Otišla sam zbog neprijatne situacije u svim sferama života, manjka ambicije da se usavršavam i nedostatka nade da se išta može promijeniti i da mogu da se nadam životu dostojnog normalnog čoveka.

Suzana Sremčev, Beč, Austrija – Ovde nemaš potrebe da razmišljaš da li si druge orijentacije, boje kože. Ako si spreman da radiš, oni su spremni da ti izađu u susret. Prihvataju sve, dok je sve u skladu sa zakonom.

Danilo Mirosavljević, odbojkaški trener, Lajpcig, Nemačka – Iz Srbije sam otišao prije četiri godine kao profesionalni odbojkaš. Odlučio sam da se ne vratim i posle povrede i prestanka igračke karijere jer sam primijetio da se glupost i sveopšta impotentnost uzdižu na nivo ideala, a maskirana arogancija i lažno samopouzdanje masovno nagrađuju.

Jelena Marinković, Beč, Austrija – Radila sam u specijalnoj jedinici i tu sam upoznala jako dobre momke koji su bili neverovatno spremni da daju sve za svoju državu. I oni su otišli jer nisu mogli da hrane porodicu od novčane nadoknade koji su primali.

Ana Jovanović, Malezija – Otišla sam pre pet godina zato što sam željela da se bavim svojim poslom bez da postanem član bilo koje stranke. Bavim se komunikacijama u jednoj organizaciji. Da li mi je plan da se vratim u Srbiju? Pa, ne vjerujem, neću se vraćati ako ne budem morala.

Odlaze i vozači i građevinari, zavarivači…

Vladimir Petronijević iz Grupe 484 je u “Novom danu” rekao da su razlozi odlaska ljudi iz Srbije brojni i da se kroz vrijeme menjaju. Prema njegovim riječima, prije 10 do 15 godina se govorilo o odlasku visokoobrazovanog stanovništva, dok danas odlaze različite profesije i ljudi različitog nivoa obrazovanja.

– Nama danas odlaze i vozači i građevinari, halogeni zavarivači, a prema istraživanjima koje je sprovela i država pokazalo se da sada postoji trend da odlaze i čitave porodice. Mladi navode razloge vezane za kvalitet države, korupciju i partokratiju, neku vrstu bezperspektivnosti koju oni osećaju i to je karakteristično za čitav region – objasnio je Petronijević i istakao da je to ozbiljan problem koji će uticati na razvoj u budućnosti.

Osvrćući se na priče mladih ljudi koji su za N1 govorili o razlozima svog odlaska, on kaže da se pored ekonomskih i socijalnih, ističu i vrednosni motivi.

Petronijević dodaje da pored mnoštva negativnih faktora, moraju da se prepoznaju i pozitivni efekti migracija.

– Jedan od pozitivnih je činjenica da ljudi poput Marka u zemljama u koje odlaze stiču određene veštine i zananja, uspostvljaju se razne socijalne mreže sa kolegama na univerzitetima. Naravno, da to mora da bude praćeno određenim politikama u zemljama koje to moraju da prepoznaju – rekao je Petronijević i dodao da naši ljudi koji su predavači na inostranim univerzitetima mogu preko video linka da drže predavanja i našim studentima i tako prenesu znanje.

Kao jedan od mogućih odgovora na situaciju u kojoj se nalazimo on navodi i dolazak stranaca.

– To ne djeluje kao dimenzija migracijske politike o kojoj je popularno da se govori, ili nije trenutak da se o tome govori, ali doći će taj trenutak – istakao je Petronijević.

 

 

 

blic.rs

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com