Lojpur: Reforma Fonda PIO je besmislena ako nema boljitka za penzionere

Crna Gora, koja je pritisnuta brojnim propustima u funkcionisanju Fonda PIO u protekle dvije decenije, nalazi se pred najvažnijim dijelom sveukupne reforme vlastitog društveno-ekonomskog sistema, navodi prof. Anđelko Lojpur.

Ili, kako je naveo Lojpur, još konkretnije, prijeko potrebnim izborom i implementacijom novog modela socijalnog sistema u cjelini, čime bi se, kada je u pitanju penzioni sistem, konačno stalo na put i otklonile njegove brojne manjkavosti i zadovoljile sve interesne grupe, piše Dan.

U osvrtu na najavljenu reformu Fonda PIO, koju je napisao za Udruženja penzionera Crne Gore – Za život dostojan čovjeka, Pokret penzionera i mjesnih udruženja Masline, Gornja Gorica, Ljubović, Gorica i Jedinstvo, istakao je da će se pred reformatore Fonda PIO naći niz otvorenih pitanja.

Reformu posebno usložnjavaju najave da će Fond PIO biti ukinut, da će se zaposlenima isplaćivati zarade u bruto iznosu, tako da će oni sami morati da odluče koji dio zarade će odvojiti za stare dane i slično.

“Reformisani model penzionog sistema treba da omogući adekvatan nivo prava i pruži socijalnu sigurnost svim korisnicima, što je moguće ako se preuzmu i primijene dobra rješenja iz uporedne prakse i ako Fond PIO prethodno i konačno bude osposobljen da opravda misiju koju sam naziv fonda podrazumijeva i zbog čega postoji, što do sada nije bio slučaj”, navodi Lojpur.

Dobro osmišljenim izborom modela penzionog sistema izbjeglo bi se stanje gdje se godinama nepotrebno zavlači ruka u državni budžet kako bi se za ionako niske penzije nadomjestila potrebna sredstva za isplatu penzija, navodi on.

“U tom smislu, dokument strategija reforme penzionog sistema čitav proces ozdravljenja treba jasno da definiše po fazama, da identifikuje interesne grupe čije mišljenje Vlada treba da sasluša i usaglasi u fazi javne rasprave, da postavi jasne ciljeve i zadatke, te da efekti reforme budu vidljivi i mjerljivi, jer za ono što nije mjerljivo u ekonomskom pogledu važi pravilo da ne postoji, tj. da je besmisleno, tako da se kvalitet konačnog ishoda može provjeriti jedino poboljšanjem kvaliteta životnog standarda penzionera”, ističe on.

U funkciji traženja pogodnijeg modela penzionog sistema treba napomenuti da postoje dvije standardne metode određivanja penzija: prvi, unaprijed definisana penzija i unaprijed definisan doprinos.

“Reforma penzionog sistema je po svom karakteru dugotrajan, složen i sveobuhvatan proces koji zahtijeva aktivno uključivanje svih relevantnih interesnih grupa, čime se već u njegovoj početnoj fazi opšti društveni konsenzus nameće kao jedan od ključnih preduslova za njeno uspješno provođenje. Pri tome, kao polazni cilj nameće se vraćanje povjerenja u penzioni sistem, te postizanje njegove dugoročne održivosti i osiguranje adekvatnog nivoa primanja građanima u poznijem životnom dobu. Kako se očekuje da će i ova reforma biti dugotrajan i dijelom bolan proces koji u kratkom roku obično donosi povećanje izdataka za penzije i time stvaranja dodatnog pritiska na sistem javnih finansija, bez obzira što ih izdaje strpljenje, penzioneri će morati da se pomire sa time da je teško postići značajnije efekte u kratkom roku”, zaključuje prof. Lojpur.