MEDOJEVIĆ: Prije više od 10 godina smo pokrenuli inicijativu oko KAP-a, ovakvo kašnjenje tužilaštva nas ne čudi

Pokret za promjene je još 2010. godine uputio inicijativu tužilaštvu o poništenju ugovora o poravnanju sa ruskim vlasnicima.

“Ovakvo kašnjenje tužilaštva više od 10 godina za nas nije ništa neočekivano. Iz tog razloga, javnosti dostavljamo na uvid pomenutu inicijativu koju sam tada podnio”, saopštio je predsjednik PzP- a Nebojša Medojević.

Medojevićevu inicijativu koju je uputio Vrhovnom državnom tužiocu gospođi Ranki Čarapić, u predmetu Inicijativa za preispitivanje zakonitosti i štetnosti Odluke Vlade da sklopi Ugovor o poravnanju sa CEAC Holdings (CEAC), En+ Group Limited, Džerzi (EN+), Kombinat Aluminijuma Podgorica (KAP) i Rudnicima Boksita Nikšić (RBN) prenosimo u cijelosti:

Poštovana gđo Čarapić,

U skladu sa članom  17  Zakona o državnom tužiocu i članovima 44, 228 i 229 Zakonika o krivičnom postupku, te članu 5. stav 1 Zakona o imovini Republike Crne Gore,  obraćam Vam se sa inicijativom da sprovedete sve neophodne radnje i pokrenete istragu u vezi okolnosti oko namjere Vlade Crne Gore da sklopi Ugovor o poravnanju sa CEAC Holdings (CEAC), En+ Group Limited, Džerzi (EN+), Kombinat Aluminijuma Podgorica (KAP) i Rudnicima Boksita Nikšić (RBN) i uložite  pravna sredstva te poništite ovaj Ugovor, ukoliko istraga utvrdi da bi  stupanjem na snagu ovog Ugovora mogla nastupiti nenadoknadiva šteta po državnu imovinu.

Obrazloženje

Dana 16.11.2009. godine sklopljen je Ugovor o poravnaju između Vlade Crne Gore i državnih fondova sa CEAC Holdings (CEAC), En+ Group Limited, Džerzi (EN+), Kombinat Aluminijuma Podgorica (KAP) i Rudnicima Boksita Nikšić (RBN) kojim se regulišu međusobni odnosi ugovornih strana, a povodom neizvršavanja međusobno preuzetih obaveza iz Ugovora  prodaji i kupovini akcija Fondova u Kombinatu Alumijuma a.d. od 27.jula 2005. godine.

Dana 27.11.2007. godine CEAC je pokrenuo arbitražni postupak protiv države Crne Gore koju zastupa Vlada Crne Gore i državnih fondova, zbog prezentiranja netačnih podataka o imovini i obavezama KAP, što je dovelo u zabludu investotora o vrijednosti i cijeni predmeta kupoprodaje. Dana 23.03.2009. godine Vlada i fondovi su dostavili kontratužbu u okviru Arbitražnog postupka.

Zbog neizvršavanja obaveza od strane kupca predviđenih Ugovorom o kupoprodaji (član 7.4) u pogledu visine i strukture garantovanih investicija u skladu sa Investicionim programom, Vlada je naplatila činidbenu garanciju u iznosu od 10.000.000 EUR. Na zahtjev Vlade Crne Gore, dana 29.05.2009.godine izdavalac garancije Raiffeisen Zentralbank, iz Beča je platila dio činidbene garancije u iznosu od 7,808.312 EUR.

Radi se, dakle, o poslovnim odnosima između kupca i prodavca, koji su već pokazali nesolidnost novog vlasnika KAP i dovele u pitanja njegov poslovni bonitet i kredibilitet kao dugorčnog partnera države. Novi vlasnik KAP je, nedvosmisleno pokazao da je sklon utaji poreza, neplaćanju svojih prispjelih ugovorenih obaveza prema dobavljačima, a posebno prema onima koji su u većinskom vlasništvu države ili ih država upravljački kontroliše (Elektroprivredi Crne Gore i Montenegro bonusu i sl.).

Imajući u vidu da je vlasnik KAP svojim neetičkim i nezakonitim poslovnim odlukama, već pokazao da se radi o Ugovornoj strani sklonoj nepoštovanju Ugovora posebno  u situacijama, kada posljedice takvog ponašanja idu na štetu budžeta države i državne imovine, cijenimo da su predstavnici Vlade u postupku ugovaranja predmetnog Ugovora morali sa mnogo više pažnje i odgovornosti zaštiti interese države i njenu imovinu.

Nasuprot, vrlo negativnom i upozoravajućem iskustvu u odnosu na kredibilitet vlasnika KAP, predstavnici države i fondova su u predmetnom Ugovoru obezbjedili nove beneficije i još povoljniji i relaksiraniji tretman prema ispunjavanju i ovih, sada bitno reduciranih obaveza, imajući u vidu osnovni kupoprodajni ugovor iz 2005. godine.

Naime, predstavnici Vlade su:

1. Članom 13 pristali na otpis obaveza prema Budžetu države Crne Gore i fondova u iznosu od preko 139 miliona EUR. Dio otpisanih potraživanja je nastao kao posledica radnji koje imaju elemente bića krivičnog djela, kao što je poreska utaja. Naime, Vlada je pristala da otpiše dug nastao utajom poreza na korporativnu dobit sa kamatama za 2006. i 2007. godinu koji iznose 7.9 miilona EUR. Ovaj dug je posledica revizije poslovnih knjiga KAP od strane Poreske uprave koja je otkrila prikrivanje dobiti radi utaje poreza, što je krivično djelo po našim važećim zakonskim propisima.  Vlada je pihvatila da otpiše dug prema Republičkom Fondu Pio koji je na dan 31.08.2008. iznosio 13.034.787 EUR, na osnovu odluke Vlade  br 03-7790 od 24.jula 2008. godine), a koji je očigledno nastao svjesnim i namjernim neuplaćivanjem poreza i doprinosa na zarade i pored činjenice da je KAP 2006. i 2007. godine iskazivao ogromnu finansijsku dobit i nije imao nikakvih finansijskih porblema u poslovanju. Ovakva poslovna praksa novog menadžmenta KAP-a, takođe ima neophodne elemente bića krivičnih djela zloupotreba službenog položaja i prevare, na teret budžeta države Crne Gore. Da li predmet ugovora može biti nagodba o odustajanju od krivičnog gonjenja u slučaju utaje poreza i da li Vlada može svojom odlukom zaustaviti krivični postupak.

2. Država je izdala garancije za plaćanja koja KAP ima prema bankama i dobavljačima u iznosu od 135 miliona EUR . Ovim garancijama država se izložila ozbiljnom riziku plaćanja obaveza KAP u narednom perioud prema postojećim povjeriocima KAP, koji nijesu htjeli da reprogramiraju prispjele obaveze bez garancije države. Postavlja se pitanje, kako se država zaštitila od rizika situacije da KAP ne bude mogao da plati ova potraživanja i da će se taj novac, po osnovu, garanije isplatiti iz budžeta.  Takođe, postavlja se pitanje, zašto povjerioci nijesu uzeli neka druga sredstva ozbezbjeđenja od CEAC i En+ Grupe kao zalog (akcije, korporativne obveznice, hipoteku na imovinu, garancije države Rusije i sl) i da li je Vlada Crne Gore, uopšte insitirala da teret garatovanja potraživanja povjerilaca KAP, podijeli sa vlasnicima i državom Rusijom. Ovako, predmetnim Ugovorom kompletan rizik od naplate garancija u iznosu od 135 miliona EUR, koje mogu ugroziti likvidnost budžeta države i isplate plata i penzija, preuzela je Vlada. Jedina zaloga koju je vlasnik KAP dao za obezbjeđenje garancije od 135 miliona EUR su akcije KAP. Cijenim da je Vlada prihvatanjem zaloge na način kako je definisan u predmetnom Ugovoru, postupila nesavjesno i ugrozila interes države Crne Gore i njenu imovinu. Kada se kao zalog za kredit ili izdavanje garancije, uzimaju hartije od vrijednosti, neopohodno je sprovesti nezavisnu procjenu vrijednosti kompanije emitenta i uzeti u obzir likvidnost tržišta hartija od vrijednosti. Vlada je prihvatila kao zalog za garancije od 135 miliona EUR akcije KAP za koje nije izvršila nezavisnu procjenu vrijednosti, pa samim tim i ne zna njihovu vrijednost. Imajući u vidu poslovne rezultate KAP u 2009. godini i iskazani gubitak od 40 miliona EUR, nivo zaduženja i strukturu prizvodnje, realno je procjeniti da je vrijednost kapitala KAP, negativna. Preciznije rečeno, akcije KAP kao finansijski instrument i likvidna imovina ne vrijedi NIŠTA. U slučaju da povjerioci KAP naplate dio ili cijeli garantovani iznos to bi značilo gubitak ili direktnu štetu za državu u iznosu od 135 miliona EUR.  Neadekvatna zaštita interesa države i državne imovine, takođe predstavlja osnov sumnje da je ovlašćeno lice namjerno i svjesno svojim postupanjem ili nepostupanjem prouzrokovalo ogromnu štetu po državnu imovinu i budžet države, što takodje ima elemenat bića krivičnog djela zloupotrebe službenog ovlašćenja.

3. Vlada nije ugovorila nikakvo ozbezbjeđenje u slučaju rizika od bankrotstva ili zatvaranja KAP u toku trajanja ovog Ugovora. Postoji ozbiljan rizik da, u slučaju da cijena aluminijuma padne ili EP CG više ne bude spreman na isporuke struje po subvencionisanim cijenama ili nekih drugih razloga, da vlasnik KAP napusti fabriku, da povjerioci naplate garancije izdate od države, a da dugovi i bankrotirana fabrika ostanu državi. U predmetnom Ugovoru ne postoji nijedna klauzula koja obezbjeđuje državi, makar pravo , da pokrene sudski ili arbitaržni postupak u cilju nadoknade štete.  Naprotiv, Vlada se ugovorom odriče prava na pokretanje sudskih postupaka za nadoknadu štete.

4. Vlada je za obezbjeđenje obaveza iz Minimalnog Investicionog programa (Aneks 7 Ugovora o poravnanju) u iznosu od 32.9 miliona EUR do kraja 2012. godine obebzjedila Činidbenu garanciju u iznosu od samo 2 miliona EUR, koju vlasnici KAP treba da dostave tek 31.12.2012. prihvatanjem ovakve činidbene garancije Vada Crne Gore je ostavila nepokrivene investicione obaveze u iznosu od 32.9 miliona EUR, sve do 31.12. 2012, a i dostavljanjem garancije od 2 miliona, ostaje nepokrivenih još 31.9 miliona EUR. Ovo posebno čudi, ako se zna da je Vlada već imala negativno isksutvo sa istim parterom koji nije htio da izvrši ugovorene obaveze u pogedu investicija, pa je Vlada protestovala i naplatila dio činidbene garancije od banke. Nakon takvog iskustva sa kredibilitetom i poslovnom praksom CAEC i En+, krajnje je neodogovorno od Vlade da omogući nastavak takve prakse sve do 2010. godine. Neispunjavanje obaveza iz investicionog programa, ne dovodi do bilo kakvih posledica po investitora i država nema nikakvu činidbenu garanciju koju može da naplati u tom slučaju.

Iskustva iz procesa privatizacije 2005. godine i sprovođenja Ugovora o kupovini i prodaji akcija Kombinata alumijuma a.d. nedvosmisleno ukazuju na kontinuitet nezakonitog i bahatog ponašanja novih vlasnika:

1. utaja poreza

2. neplaćanje poreza i doprinosa na zarade

3. nepoštovanjem Kolektivnog Ugovora

4. neplaćanje faktura dobavljačima u većinskom vlasništvu države

5. neizvršavanje ugovorenih investicija što dovodi do smanjenja konkurentnosti KAP i ugrožava opstanaka firme

6. stalni pritsak na nove subvencije i garancije iz budžeta države Crne Gore

7. rasprodaja osnovnih sredstava i trošenje novca za plaćanje tekućih troškova

Ovakva ponašanja  novih vlasnika nijesu naišla na adekvatan odgovor Vlade Crne Gore i drugih nadležnih institucija i ,pored očiglednih nezakonitih postupaka koji imaju i elemente bića krivičnog djela, a koja imaju štetne posledice po budžet države i državnu imovinu. Naprotiv, Vlada nastavlja da obezbjeđuje dodatne beneficije, garancije i plaćanja vlasnicima KAP, bez obzira što oni u kontinuitetu ne ispunjavaju svoje obaveze i prave nove i sve veće dugove i obaveze, koje se ovim Ugovorom o poravnanju prenose na teret poreskih obveznika. Ovakva ponašanja predstavnika države kojima se tolerišu i teška krivična djela i nanosi šteta državi, ukazuju  na osnov sumnje da postoje i neki posebni lični intersi i motivi koji utiču na donošenje odluka Vlade u ovom poslu.

Poštovana gđo Čarapić,

Cijenim da Vam je poznato da od napretka u oblasti vladavine prava i efikasne i vidljive borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, zavisi nastavak naših EU integracija. Ovakav neodgovoran odnos predstavnika Vlade prema imovini države i budžetu, koji rezultira štetama koje prelaze iznose od više stotina miliona EUR i koje donose s druge strane dobit privatnim licima, vlasnicima KAP, morao bi biti dovoljan osnov za pokretanje pretkrivičnog postupka i istrage o stvarnim motivima i razlozima, sklapanja ovakvih kolonizatorskih ugovora iz kojih država Crna Gora, njen budžet i poreski obveznici imaju ogromne štete. Istraga jedino može pokazati da li se radi o korupciji najviših predstavnika Vlade i djelovanju organizovane kriminalne grupe ili  ne.

Nadam se da ćete ovu inicijativu razmotriti po hitnom postupku, jer posledice po državnu imovinu koje mogu nastupiti zaključivanjem i pravnim dejstvom ovog Ugovora  mogu  biti teške i nenadoknadive.