MEDOJEVIĆ: Sistem DPS, UDBA i mafija se ne može standardno reformisati

Objavu Medojevića na Facebooku prenosimo u cjelosti:

Situacija je slična, kao kada imate zaražen virusom sistemski sektor na vašem računaru i onda vam ne pomaže da čistite disk i aplikacije od virus. Koliko god vi intervenisali na aplikacijama, ako operativni sistem ostane zaražen virusom, vaš računar će jednog dana prestati da radi. Crnogorski operativni sistem je zaražen korupcijom koja je postala ključni regulator odnosa u društvu. Korupcija je razorila operativni sistem i zbog toga policija, tužilaštvo, sudstvo, Vlada i druge „aplikacije“ ne mogu da obavljaju svoju funkciju. Kada je „crnogorski Sistem“ shvatio da je korupcija mehanizam i za dobijanje medjunarodne podrške i da su i mnoge medjunarodne „aplikacije“, takodje podložne ovom virusu, posao je bio završen.

Tako je „crnogorski sistem“ otkrio da , za njih izenadjujuću mogućnost, da se i pregovori sa EU i NATO integracije mogu odlično iskoristiti za jačanje korumpiranog sistema i za povezivanje sa sličnim („kompatibilnim“) sistemima. Međunarodne „aplikacije“ je interesovalo da lokalni partner ne dira njihove diskove i njihove operativne sisteme, i da se sva šteta zadrži kod nas. Tako se godinama euroatlantske intergacije koriste , kao eufemizam za izbjegavanje suštinskih reformi koje bi donijele koristi stanovništvu i državi i zadržavanje statusa quo, iz kojeg najveću korist izvlači koalcija DPS-UDBA-Mafija.

Sve „aplikacije“ instalirane spolja na kontaminirani operativni sistem , u obliku zakona, akcionih planova, međuvladinih konferecnija, izvještaja, preporuka i drugih mehanizama za prihvatanja standarda EU i NATO , su jednostavno odbačene i prilagođene interesima vladajuće koalicije. Suštinske refrome i ozdravljenje našeg teško bolesnog društva su bile žrtve faustovske pogodbe međunarodnog faktora i režima DPS-UDBA-mafija. Režim je prihvatio da bude obična marioneta u služenju tuđim interesima , vrlo često na štetu nacionalnih i državnih interesa Crne Gore i da formlano usvaja nove zakone i formalno ispunjava ovaj papirni dio refromi. Međunarodni faktor je , uz pomoć svojih struktura u režimu, nekim lažnim opozicionim partijama i kontrolisanim NVO i medijima, proglasio ovaj korumpirani režim za demokratski i zatvorio i oči i uši na masovna kršenja ljudskih prava, endemsku korupciju, vladavinu mafije, i , što je najvažnije, na masovne i brutlane kradje izbora, kao osnovni mehanizam koji omogućava da ovaj dil izemdju medjuanrodnog faktora i režima DPS-UDBA-Mafija dobija lažni pokradeni i švercovani legitimitet na izborima.

Sporazum o priznaju krivice Miloša Marović , je najočigledniji dokaz da u Crnoj Gori, pod vladavinom režima DPS-UDBA-mafija ustav i zakoni ne važe za ključne pojedince iz vrha ovog režima. Za njih važe pravila mafije. Naše nesrećne nemoćne „aplikacije“ postaji dio ovog vodvilja i igraju uloge koje su im unaprijed napisane. Finalni čin ove jeftine predstave je priznanje predsjednice Vrhovnog Suda da naše „aplikacije“ hapse i procesuiraju funkcionere DPS, jer to od njih traži NATO, a ne jer to od njih traže građani , Ustav i zakoni zemlje.

Stanje u državi je veoma teško. Virus korupcije je razorio institucije i sistem vrijednosti. Povjerenje u izbore, politički sistem, pa samim tim i u institucije i samu državu, svakim danom je sve manje što predstavlja ozbiljnu opasnost po stabinost zemlje. Ekonomiju kontroliše nekoliko ljudi od povjerenja Dikatora, nesposobnih i nezaintersovanih za ekonomski razvoj, već isključivo za rasipanje resursa, špekulativne poslove, šverc i pljačku države. Nezaposlenost raste, deficit spoljne trgovine je rekordan (pokrivenost uvoza izvozom je mizernih 16 odsto), učešće izvoza u BDP najmanje u Evropi , samo 9.6 odsto, dug nezadrživo raste, sve veći broj stanovništva je ispod linije siromaštva, položaj zaposlenih kod najvećih privatnih poslodavaca je robovski, a plate mizerne. Svako ko se ozbiljno bavi analizama stanja u zemlji, mora biti zabrinut zbog ovih vrlo opasnih trendova i indikatora koji ukazuju na veliki potecijal socijlanih društvenih konflikata. Dikaktor ne pokazuje svijest o sopstevnoj odgovornosti za tragediju u koju je uveo sopstvenu zemlju i nema namjeru da sam podnese ostavku i otvori neophodan proces kreiranja novog društvenog dogovora o nepohodnim mjerama temeljnih reformi za promjenu kursa države politike i spas države. Medjunardoni faktor, prirodno i očekivano, nije ni zabrinut ni zaintersovan za stanje u zemlji i nepohodnost promjena. Mala opljačkana i siromašna državica sa korumpiranim vodjstvom je idealna za razne rizične eksperimente na geostrateškom planu. Dio opozicije, ili iz nepoznavanja ovih susštinskih probelma ili zbog prihvatanja inercije da je sve što dodje iz Brisela obavezno dobro ili zbog nedostatka inicijativnosti i hrabrosti, prihvata da bude dekor ovom boelsnom sistemu i , svjesno ili nesvesno , postaje dio fronta protiv promjena.

U ovakvim veoma teškim, rekao bih dramatičnim uslovima, pobuna i protesti za formiranje prelazne vlade i organizovanje prvih fer i slobodnih izbora je jedino moguće rešenje za zaustavljanje sistemskog propadanja države i dogovora o mjerama radikalanih ekonomskih, političkih i institucionalnih refromi (terapije) koje je neophodno odmah implementirati, ako želimo dobro svojoj porodici, svojoj državi, ali i svojim potomcima.

Bolesni sistem se ne može reformisati iznutra. On se mora pod hitno demontirati i na osnovama novog društvenog dogovora o novoj Crnoj Gori koji će se zasnivati na demokratiji, osmišljenom i odgovornom ekonomskom razvoju , poštovanju ljudskih prava, pravnoj državi, solidarnosti i pomirenju. Opasna je namjera dikatora da napravi novu Crnu Goru na temeljima bolesnog sistema u močvari pljački, korupcije, izdaja, nasilnih i vještački kreiranih identitetia, diskriminaciji, i služenju interesima drugih država i sopstvenim ličnim pohlepama. Crna Gora ne počinje sa dikatorom.

Temelje države Crnoj Gori je postavio Sveti Petar Cetinjski. Samo ih treba ojačati armaturom novog društvenog dogovora o modernoj građanskoj, pravednoj, humanoj, razvijenoj Crnoj Gori bez diskriminacija, sa zadovoljnim građanima, narodima, manjinama, i međusobnim povjerenjem koje treba pažljivo graditi i njegovati, kao vezivnim tkivom i garantom stabilnosti i dugovječnosti države.