MILAČIĆ: Što si manji Srbin, veći si Crnogorac

Lider političke organizacije Otpor beznađu i osnivač Pokreta za neutralnost Crne Gore Marko Milačić u autorskom tekstu za beogradsku Politiku ocijenio je da je malo zemalja, u istoriji živih država, koje su doživjele takav pad, kao Crna Gora.

On je, u tekstu pod nazivom “Kada istorija plače”, kazao da su tri poslednje decenije bile dovoljne da, kako je rekao, vjekovna crnogorska borba za slobodu tresne čelom o zemlju, a naša velika istorija zaplače nad nama samima.

Milačić piše da od pada berlinskog zida crnogorska vlast skupa sa stranim partnerima, ispisuje modernu istoriju beščašća i savremenu storiju duha inferiornosti.

“Operišu nas bez anestezije, naživo, kako bi i na ovom prostoru planete iskorijenili dušu, i, konačno, uključili autopilota.  Ljudi na vlasti u Crnoj Gori su manje ljudi, a više atlantistički projekat. Crnu Goru su, prvo, u neopjevanom bjekstvu od sebe samih, falsifikovali u Montenegro uradivši joj plastičnu operaciju, a kako stvari stoje nijesmo daleko od dana kada ćemo proglasiti i Natonegro. Luča slobode, srećom, nije ugašena.”

On je podsjetio na aferu Depeša i to da – prema internim podacima Vlade Crne Gore – 84 odsto građana Crne Gore smatra da odluku o učlanjenju u NATO treba donijeti na referendumu, kojeg, ipak, nije bilo, te da je ta odluka donijeta u maniru sekte – mimo opozicije – u polupraznom parlamentu, dok je većina građana za neutralnost.

“Dio je to šire slike neslobode namijenjene Crnoj Gori, trodecenijskog zadatka za nesmjenjivu vlast: ukrajinizacije zemlje, pa i regiona. Procedura je odavno uspostavljena, drugdje, a potom imputirana Crnoj Gori, kroz marionetski vladajući kler, ali i djelove sve kontrolisanije, komformističke opozicije, bez stava. Cilj – koji je sada, nasilnim ulaskom u nedemokratsku Imperiju, finalizovan – bio je očigledan i dugoročan: usred istog naroda, najbrojnijeg u regiji, ubaciti sjeme razdora, izvrnuti istoriju, raščerečiti svijest, ukinuti ideju o borbi za slobodu, ubiti nadu, pa mirno usniti američki san. Nasušno je, ovdje u našoj regiji, u srcu naroda koji govori istim jezikom – srpskim – bila potrebna baš ovakva, zvanična Crna Gora: atlantizovana i anestetizovana.”

Milačić je naveo da je Crna Gora postala anti-Srbija i anti-Rusija. 

“Trebao je neko ko će, uz diktate zapadne politike i medija, uzviknuti: Ja nisam ja! Tu je klica zvanične crnogorske anti-politike: što si manji Srbin, veći si Crnogorac. Njegoš, najveći Srbin, koji nije nogom kročio u Srbiju, mudrac koji je, iz Katunske nahije, rukom stvarao srpski kosovski mit – zvanična politika diktira – bio je naivan. Anti-srpska politika, osim što je anti-civilizacijska, isto je što i anti-crnogorska. Da bi ukrajinizacija bila još dublja, Crna Gora je poslužila i kao anti-Rusija. Recept znamo: Tajvan je anti-Kina, baltičke zemlje i Ukrajina anti-Rusija, Bjelorusiju bi voljeli da vide kao anti-Rusiju, takodje. Tako se stežu obruči oko suverenih. Nalaže to atlantistička dogma: demokratski, dok vas ne progutamo!”

On naglašava da je u pitanju borba za dušu cijele regije i za dušu jednog istog, dvoimenog naroda na ovim prostorima – Srba i Crnogoraca.

“Taj narod se mora uništiti ili, ranije, Olujama, ili, danas, suptilnije, svakodnevnom asimilacijom i iskorjenjivanjem ljudi: otrgnuti Čovjeka od sebe samog, iščupati ga iz svih dubljih veza, ličnih i kolektivnih, individualnih i istorijskih, stvoriti od njega čovjeka koji luta, bez sjećanja i prošlosti, čovjeka spremnog za ropstvo. Narod površine, kao i takav čovjek, lak je za upotrebu. Narod-alat Sistema. To je njihov plan.”

Na kraju Milačić je kazao da je vrijeme je za novu strategiju i snagu modernog patriotizma.

Moramo legitimisati svoje interese i svoj identitet koji je u vremenu neslobode postao nacionalni i regionalni tabu. Mladi, naročito mi, moramo se povezati što snažnije i prekogranično, samo ne poput bezličnih, građanističkih, regionalnih suočavanja sa prošlošću – evropske birokratije i granta radi – niti, s druge strane, poput toliko puta viđenih anahronizama, recikliranja prošlosti, već suočavanjem sa budućnošću, ali bez bijega od nas samih, bez indexa zabranjenih tema, bez duha inferiornosti, bez komformizma, bez straha od osvete političke korektnosti, bez straha od slobode, zaključio je Milačić.