MOLILA SAM SE SVETOM VASILIJU OSTROŠKOM DA IZAĐEMO NA KAFU: Milova snajka u urnebesnoj autobiografiji otkrila kako je godinama patila za starijim Đukanovićem!
Gabriela-Doina Đukanović, supruga Aca Đukanovića, u svom autobiografskom romanu “Moj životni sat”, opisala je njen susret sa bratom aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i navela da je Sveti Vasilije Ostroški zaslužan za njihovu ljubav.
Kaže da je upravo ovaj svetac u februaru 2007. godine omogućio da ode sa Acom, koji je 13 godina stariji od nje, na kafu.
Roman koji je štampan 2018. godine, sadrži niz autobiografskih elemenata – od odrastanja u Rumuniji za vrijeme vladavine Čaušeskua, sazrijevanja mlade rukometašice, međunarodne karijera rumunske reprezentativke i sudbinskog preokreta koji je nastao dolaskom u Crnu Goru.
Ubrzo su detalji iz knjige završili na društvenim mrežama, i to sa razlogom.
“Ubrzo po dolasku u Crnu Goru zaljubila sam se u jednog čovjeka. Jednog popodneva, predsjednik Rukometnog kluba Budućnost, neobavezno me je pozvao da popijemo kafu na jednoj lijepoj terasi u gradu. Bio je u društvu jednog muškarca po imenu Aco (Đukanović), koji mi se dopao od prvog trena. U razgovoru koji koji se vodio ja sam najmanje učestvovala, jer me je bilo stid da primjeti da mi se dopada. Iz tih razgovora shvatila sam da Aco vrlo dobro poznaje rukomet, bio je dobro informisan o sportu uopšte, pa sam pomislila da je, najvjerovatnije, sportski novinar”,piše.
Gabriela je utjehu i molbu za svoju ljubav prema Acu tražila u Bogu.
“Iz daljine se pri vrhu jednog brda vidjelo svijetlo jednog svetilišta. Na tom brdu, nalazi se najveće i najvažnije svetilište u Crnoj Gori i regionu – manastir Ostrog. Gledajući Ostrog noću, počela sam da se molim i razgovaram na sebi svojstven način sa Svetim Vasilijem Ostroškim. Zamolila sam ga da mi pomogne i olakša mom srcu koje i dalje pati za čovjekom kojeg, zapravo, ne poznajem. U međuvremenu sam saznala da Aco nije sportski novinar, već se u sport razumije jer ga mnogo voli, i zato finansira mnoge sportove i sportiste u Crnoj Gori. Saznala sam i da je jedan od najuspješnijih biznismena u regionu, a njegov rođeni brat je premijer Crne Gore, i na vlasti je preko dvadeset godina.
U tom periodu čula sam razne priče o Acu, neke lijepe i pozitivne, a druge loše i negativne. Bez obzira na dve te priče, unutrašnji glas mi je i dalje potvrđivao da je on dobar čovjek. Da bih povjerovala svom unutrašnjem glasu, potrebna mi je bila potvrda, pa sam zamolila Svetog Vasilija Ostroškog za pomoć… Ponovo sam se molila Svetom Vasiliju Ostroškom da Acu i meni omogući da izađemo na kafu ako je on muškarac kojeg ću voljeti do kraja života, i koji će voleti mene. Ako nije tako, neka nam nikad ne da priliku da tu kafu popijemo. Sveti Vasilije Ostroški je u februaru 2007. godine omogućio da Aco i ja odemo na kafu. Od tog dana pa sve do danas, svakog dana zajedno pijemo kafu. Tako se moj ovozemaljski životni san, koji je postojao samo u mojoj mašti, pretvorio u realnost”, piše između ostalog u ovoj autobiografiji.
