NA DANAŠNJI DAN PREMINUO PATRIJARH PAVLE: Po gradu je išao pješke ili prevozom, a njegove riječi su bile kao melem - Volim Podgoricu

NA DANAŠNJI DAN PREMINUO PATRIJARH PAVLE: Po gradu je išao pješke ili prevozom, a njegove riječi su bile kao melem

"Da sam ikako u mogućnosti, došao bih u Podgoricu, ne da stanem na jednu ili drugu od zavađenih strana, već da stanem između njih, između vas, braćo moja, da se najprije pomolim za milost Bozju, a zatim da kleknem pred sve vas, i sklopljenih ruku zamolim: smirite duše, stišajte glas, ne nadmećite se vikom", govorio je Pavle

Na današnji dan 2009. godine preminuo je patrijarh srpski Pavle, 44. vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve od 1990. do 2009. godine.

Za patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. godine.
Kasnije je o tom izboru za patrijarha rekao „nisam ga očekivao, još manje želio“.
U manastiru Pećka patrijaršija ustoličen je 22. maja 1994. godine, u tron pećkih patrijarha.

CITATI PATRIJARHA PAVLA

Da je Bog htIo da čovJek puši, ugradio bi mu odžak.

Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade.

Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.

Da je i svima nama, kao ljudima i hršćanima, jasno načelo da “zlo dobra donijeti neće”, da je “krv ljudska hrana naopaka”, stvari bi išle srećnije.

Smirenost je dakle, braćo i sestre, majka sviju evanđelskih vrlina, jer se Bog gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.

Kad se čovJek rodi, cIJeli svet se raduje, a samo on plače. Treba živjeti tako da, kad umre, cIJeli svet plače, a samo on se raduje.

Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.

Za vrijeme mandata patrijarha Pavla obnovljeno je i osnovano više eparhija. Njegovom zaslugom obnovljena je i Bogoslovija na Cetinju 1992. godine.
Patrijarh Pavle je 1993. godine u Beogradu Akademiju za umjetnosti i konzervaciju, sa nekoliko odsjeka (ikonopis, freskopis, konzervacija). Sledećih godina nastava vjeronauke je vraćena u škole (2002), a Bogoslovski fakultet vraćen je u okvire Beogradskog univerziteta iz koga su ga komunističke vlasti izbacile 1952. godine.
Imao je značajnu ulogu u prevazilaženju raskola mitropolije novogračaničke u Sjedinjenim Američkim Državama koji je trajao više decenija. Putovao je u SAD i u Australiju više puta.
Na liječenje na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu primljen je 13. novembra 2007. godine veoma iscrpljen i sa jakom upalom pluća.

Tu je proveo dvije godine na oporavku i liječenju, do svoje smrti.
“Da sam ikako u mogućnosti, došao bih u Podgoricu, ne da stanem na jednu ili drugu od zavađenih strana, već da stanem između njih, između vas, braćo moja, da se najprije pomolim za milost Bozju, a zatim da kleknem pred sve vas, i sklopljenih ruku zamolim: smirite duše, stišajte glas, ne nadmećite se vikom, da vam krv ne bi ušla u glavu, a riječ sišla na oroze. Možda me nećete najbolje razumjeti, jer neki vole da čuju samo ono što im je po volji, ali vjerujem da će ljudi dobre volje shvatiti da vam govorim čiste savjesti, i da ste za mene svi jednaki pred Bogom, kom jedino služim. Neka svako nastavi da se za svoje mišljenje bori, ali na način koji dolikuje ozbiljnim i odgovornim ljudima. Svoje upornosti da preispitujete razborito i da vam istina bude glasnija od isticanja krivice samo u drugima. Vi koji ste do sada poduže bili na čelu Crne Gore, nemojte se bojati da ste na gubitku. Ako mislite da vam je pobjeda nepravo izmakla, teže bi po vas bilo da ispadne da ste pobijedili po svaku cijenu i da uvijek isti moraju biti nepromjenjivi na vlasti”, govorio je patrijarh.

Po Beogradu uvijek išao pješke, sam krpio odijela i cipele

Svako jutro, osim ako nije išao u neku drugu crkvu, služio je liturgiju u Patrijaršiji i pričešćivao se, a svako veče je bio na večernjoj službi u Sabornoj crkvi zajedno sa ostalim sveštenicima za pevnicom.

Sa sobom je uvijek nosio Sveto pismo i molitvenik.

Po Beogradu je išao gradskim prevozom ili pješke. Živio je asketskim životom, sam je šio i krpio odijelo i cipele i obavljao ostale majstorske poslove u Patrijaršiji.

Na Savindan 1997. predvodio je u Beogradu litiju koja je prošla kroz kordon policije u Kolarčevoj ulici. To je bilo u vrijeme demonstracija posle lokalnih izbora iz novembra 1996. godine. Dok je bio patrijarh nije primao patrijaršijsku platu, nego jedino penziju iz perioda dok je bio episkop raško-prizrenski.

“Svima nam je braćo i sestre mir potreban, i nama i neprijateljima našim, samo oni toga nisu svjesni. Mi smo svjesni jer znamo šta radimo i šta treba da radimo i znamo da i oni treba da rade šta treba, ali još nisu tome dorasli”,  poručio je partijah Pavle prilikom posjete Manastiru Ždrebaonik u Danilovgradu.

 

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com