Na kraju su ljudi osvojili samoću i ništa drugo

U Off programu ovogodišnjeg Grada teatra, u dvije festivalske večeri, premijerno smo mogli da vidimo Šekspirovu „Ukroćenu goropad”, u režiji Zorana Rakočevića, studenta treće godine režije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
Ova studentska predstava, koprodukcija Grada teatra, FDU na Cetinju i Crnogorskog narodnog pozorišta, poslije mnogo godina prostor Brijega od Budve, Ponte ispod Santa Marije, ponovo je učinila pozorišnom scenom. Na tom mjestu pamte se performansi koje je na Gradu teatru izvodio veliki ruski umjetnik Oleg Kulik, studentske predstave FDU iz Beograda, ali i predstava Borisa Liješevića „Pogrešne legende”, danas jednog od najnagrađivanijih reditelja u regionu, koju je radio kao maturant budvanske gimnazije, po tekstu Milene Lubarde Marojević, sada v.d. direktorke Grada teatra, u kojoj su igrale njegove drugarice koje su kasnije postale studentkinje glume.
Za svoju predstavu, Zoran Rakočević je ovaj mediteranski prostor starogradskih zidina i mora „obukao” u baklje i u kvazisalonski hepening, kao metaforu fetiša našeg savremenog doba, pa je i sam ulazak publike u improvizovano gledalište takođe dio koncepta njegove priče.
“Trudio sam se da ne narušim Šekspira, a da ova gorka komedija situacije sa elementima farse ogoli sve travestije ovih naših duboko poremećenih i korumpiranih društava u kojima živimo, političke, socijalne, moralne, karakterne, travestije sistema vrijednosti, porodičnih odnosa, vjere, crkve… Ovdje nije bila riječ o travestiji rodnoj-polnoj koja je ovdje takođe zastupljena, već o travestiji koju preživljavamo svaki dan. Ono o čemu govorimo u predstavi su neke naše svakodnevnosti, naše društvo koje se iz dana u dan preobražava u raznim ćoškovima i prevazilazi samo sebe, svoje granice i svoju slobodu. Na onom mjestu gdje su ljudu prevazišli svoju slobodu, mislim da su se izopačili, da su postali užasno trivijalni, i da je to ta njihova salonska žurka koju vidimo u predstavi, sa elementima rijaliti šoua. Te skaradne situacije se nižu jedna za drugom, i ne mogu da odvedu nigdje, sem u apsolutni haos, u eksploziju koja je beznačenjska, koja je haotična i prosto opskurna”, kaže Rakočević.
Junaci ove predstave više ne znaju ni ko su, ni što osjećaju, ni kome pripadaju, ljudi postaju neki nesrećni usamljenici, ali se istovremeno postavlja i pitanje kolika je naša odgovornost, koliko smo mi sami pristali da učestvujemo u toj travestiji i da budemo dio tog travestiranog svijeta u svakom smislu.
“To je ta sloboda koju ljudi žele da osvajaju, a na kraju su osvojili samo svoju samoću i ništa drugo. U „Ukroćenoj goropadi” na sceni je osmoro glumaca, osam potpuno promašenih sudbina koje veže ta njihova pozerska ispoljenost. Ali, s druge strane, nažalost, mislim da mi više nemamo izbora prinuđeni smo, polazim od sebe samog, da budemo dio tih odurnih trivijalnosti i travestiranih odnosa. Ne možemo ih izbjeći, jer smo više nego ikada odsutni od sebe samih. To je prilično pesimistično shvatanje, kao što i čitava predstava ima pesimističnu poruku, ali je činjenica da čovjek koji ne uđe u sistem, rizikuje sopstvenu egzistenciju”, smatra Rakočević.
Dokle pogled seže” u Budvi
U Dramskom programu 31. Grada teatra, večeras u 21:30 na sceni Terase između crkava, predstaviće se i Kraljevsko pozorište Zetski dom na Cetinju, koje pred budvansku publiku stiže sa dramom „Dokle pogled seže“ Arpada Šilinga, jednog od vodećih mađarskih dramtičara, koji potpisuje i režiju. U glumačkoj ekipi su Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Dejan Đonović, Jelena Simić, Aleksandar Gavranić i Zoran Vujović, dramaturg je Bence Biro, kompozitor Nina Perović, a asistent reditelja Mirko Radonjić.
Pobjeda



