NAJDIRLJIVIJA PORUKA OGNJENU: Gdje si Bosonogi…? Vrijeme je da se vratiš…
Internetom kruži nekoliko veoma dirljivih poruka posvećenih autističnom dječaku, jedanaestogodišnjem Ognjenu Rakočeviću, koji je nestao 4. maja.
Kako bi pronašli Ognjena, koji je već za sve postao samo Ogi, veliki broj Podgoričana i stanovnika drugih gradova, prevrnuli su svaki kamen u gradu i oko njega.
Ogi se zakačio kao čičak za srce svima nama koji smo proteklih dana tražili, bdjeli, molili se… I dalje se molimo, i vjerujemo – naći ćemo ga!
Ovo je jedna od najdirljivijih poruka koja se širi društvenim mrežama. Ogi, vrijeme je da se vratiš…
Pošto si nam pokazao koliko smo otuđeni i kako malo dobra nas veže u našem svijetu koji ti zapravo znaš bolje od nas… Čekamo te.
Sanjamo te svake noći, svakog jutra se budimo čekajući vijest da se plavokosi djecak vratio svojoj porodici,nama.
“Prvo veče da svako od nas sjedi kući i čeka svaki minut,svaki sekund,svaki čas i svaki trenutak da se naš dječak vrati u naručje svoje majke,da se vrati svima nama koji smo ga tražili.
Ognjene,možda nekad procitas svaki naš post,možda saznas da danima čekamo tvoj povratak,da svoju igru slobode igraš zajedno sa svima nama.
I ova kiša koja spaja nebo i zemlju te čeka dragi plavokosi djecace koji si ujedinio narod u ovih par dan. Zahvaljući tebi smo sklopili nova prijateljstva, neko i neke nove ljubavi, zahvaljući tebi smo se ujedinili i opet se složili u nečemu posle toliko godina.
Sanjamo te svake noći, svakog jutra se budimo čekajući vijest da se plavokosi djecak vratio svojoj porodici, nama. Prva si pomisao kada podjemo na počinak i kada nam zora sviće i najavljuje novi dan.
Plavokosi djecace, čekamo te svi, dodji da se igramo zajedno, da nasa igra nema kraja, da nasa sloboda zajedno sa tobom bude beskonačno. Da zajedno prevaziđemo mrak koji nas je poklopio, a na početku svakog mraka ima kraj koji ima svoju svjetlost.
Plavokosi djecace budi nasa svjetlost. Ognjene svi te čekamo,dodji da se igramo zajedno!”
Svi čekamo plavokosog djecaka koji je unio u naše živote neko novo vrijeme, mimo onog koje smo zivjeli prije ovoga.
“Zašto nas nisi pustio da se prilagodimo, da ogrubimo, da se naučimo boriti?
Zato nam duša jutros drhti kao uhvaćena ptičica.
Strah nas je, Ognjene, a ne znamo ni od čega, ni pred čim.
Ognjene, pusti nas da dopre do tvoje slobode, vrati nam se.
Dodji, jer te svi čekamo sa nestrpljenjem, jer svi čekamo plavokosog djecaka koji je unio u naše živote neko novo vrijeme, mimo onog koje smo zivjeli prije ovoga.
Plavokosi djecace,proljeće ne može biti isto dok se ti ne pojavis, dok tvoja sloboda nepostane i naša. Dok se ti ne vratis kući,niko od nas neće ulaziti u svoju.
Svi te čekamo da nas pustis da tvoju slobodu živimo na tvoj način,da se na tvoj dolazak poklonimo i odamo ti poštovanje,što je jedan plavokosi dječak uspio da nas poveže i pokaže da u nama i dalje ima humanih ljudi.
U ovoj tihoj noći,dok kiša rominja niz nase prozore,tiho sklapam ruke i molim se za dolazak plavokosog dječaka da svoju igru završi sa nama.
Da u ovom mraku, kojeg se bojim on bude svjetlost koja će mii obasijati svaki kutak u kojem se nalazi mrak. Ognjene, plavokosi djecace, dodji da ova igra postane naša, pusti nas da ti se prilagodimo, da se ja i ti zajedno, i svi mi borimo protiv svojih i tvojih strahova.
Dodji, izmami naše osmjehe na lice..
Dodji ispuni nasa srca toplinom…
Dodji zbog svih nas, dodji zbog svoje majke koja te čeka da joj svaku boru sa lica pretvoris u beskrajan osmjeh.
Plavokosi, u ovoj noći sa snenim ocima Bogu šaljem još jednu molitvu da te čuva gdje god da si, da te nama vrati.
Ognjene, dodji da se igramo zajedno i sagradimo slobodu za sve nas. Ognjene,cekamo te dragi!”
Ovo su samo neke u nizu objava koje kruže društvenim mrežama, a posvećene su našem jedanaestogodišnjem sugrađaninu, nadamo se se da će se molbe Ognjenovih sugrađana uslišiti i da će ubrzo biti opet sa nama, veseo i nasmijan.
