NISAM NI SLUTIO KOLIKA JE KORONA ZLO: Ispovijest Crnogorca koji je po povratku iz Londona stavljen u izolaciju

Dragi građani, odgovorni i manje odgovorni, savjesni i nesavjesni, nesebični i sebični, tvrdoglavi i mudri, vjernici svih vjera i ateisti, braćo, kumovi prijatelji bilo čiji, vi jaki, jači i najjači, svima vam se obraćam.

Po dolasku iz Velike Britanije, nalazim se već šesti dan u kućnoj izolaciji. Sam sam u svom stanu, izolovan od svih, supruge, djece, roditelja, rodbine prijatelja. Nemam bliski kontakt ni sa kim. Hranu mi porodica ostavlja ispred ulaznih vrata.

Mobilni telefon
Moram biti iskren da u početku nijesam bio ni svijestan koje posledice u sebi nosi ova sada već globalna epidemija, ili bolje reći katastrofa.
Mada cijeli svijet je isprva sve dozivljavao kao običan virus koji onako kao i svaki dodje i prodje. Dok je virus bio ustanovljen samo u Kini o njemu nisam skoro ni razmišljao. Prvu pogresnu sliku prema virusu Covid 19 počeo sam stvarati prateći objave jednog broja italijanskog gradjanstva najviše u danima mode koji se svake godine održavaju u Italiji.

Pošto sam neko vrijeme proveo u Italiji, a na društvenim mrežama imam puno prijatrlja iz te drzave, na njihovim postovima mogao sam samo vidjeti ismijavanje prema apelu Kine da zbog virusa koji je ustanovljen i u toj zemlji zaustave sva okupljanja gradjana, što nije učinjeno. Dani mode su održani, tranzit je bio ogroman, okupljanja masovna, šale da će kineska roba uzeti primat mode u svijetu su na kratko zabavile narod. A šta kad je sve to prošlo? Zar mora velika smrtnost da nas dozove? Očito mora.
Da li je nas primjer drugih dozvao?
Epidemija je prilično harala Italijom dok sam se nalazio u Londonu. Tamo sam se sasvim slobodno kretao sa dva boksera za koje sam i odgovoran.

Prateći pisane medije u Crnoj Gori, uvidjeo sam da se spremaju stroge mjere zaštite, a u suštini po malo sam bio zbunjen jer u Engleskoj sve normalno funkcioniše, takmičenje se nesmetano održava, metroi prepuni, ulice, kafiterije, prodavnice, zabavišta prilično posjećena, a zaštitnu masku ste samo mogli vidjeti kod po nekog i sa maskom po očima prepoznatljivog azijata. Toliko su svi bili opušteni da kad bi neko u gužvi kinuo, ostatak se smijao i govorio korona, korona…
Pošto naši bokseri zbog propusta u orijavi nijesu mogli nadtupiti na kvalifikacionom Olimpijskom turniru morali smo se vratiti ranije.

Na aerodromu u Londonu službenica na pasoškoj kontroli nije čak nosila ni zaštitne rukavice, a tog dana sam već bio upućen da u Crnoj Gori koja nije imala nijedan zabilježeni slučaj, moram pristupiti izolaciji, što me je u tom trenutku bunilo. Dan nakon dolaska, zatvara se bokserski turnir, a u Engleskoj se uvode najrigoroznije mjere zbog virusa koji se širio velikom brzinom. Odjednom ni tamo više ništa nije šala.

Ovo sam napisao najviše zbog onih koji i dalje ne shvataju ozbiljnost epidemije zbog koje svakodnevno ljudi umiru.
Vjerujem u Boga i njemu se molim, vjerujem medicini, poštujem odluke vlade. Budimo svi odgovorni, nema mjesta sebičnosti, osudi i teoriji zavjere. Sad pokažimo da možemo biti bolji, svi zajedno.

Nadam se da će moji bokseri Tamara i Stefan završiti karantin bez simptoma. Biću ponosan što nijesam doveo u opasnost druge i nijesam mogući prenosilac bez obzira da li na sebi nosim simptome virusa.

(In4s)