Otac ubijene braće Ćulfić: Čogurić lično odlučio, optužio i presudio mojoj djeci

Rekonstruišući ubistvo dva brata Davorina (31) i Danijela (24) Ćulafića, sudija Novović ocijenio je da je Čogurić ispalio hice iz nužne odbrane. Dnevne novine, kako pišu u današnjem izdanju, neće komentarisati presudu i visinu dosuđene kazne, na koju će, prema svemu sudeći, tužilac uložiti žalbu.

Ipak, ukazaće na činjenice iz sudskog postupka.

Iako su se tužilac i sudija složili da je ubistvu prethodio verbalni incident, izazvan od ubijene braće Ćulafić, provedeni dokazi koje je Šoškić izložio kroz višemjesečni sudski postupak, u potpunoj su suprotnosti sa tezom o nužnoj odbrani.

“Kao otežavajuću okolnost sud treba da cijeni da je okrivljeni lišio života dva mlada čovjeka, dva rođena brata i da je pokazao upornost time što je ispalio više projektila i potom pobjegao sa lica mjesta. Takođe treba uzeti u obzir činjenicu da Čogurić nije izrazio kajanje. Takođe, prilikom odmjeravanja kazne ne treba zanemariti ni užas kroz koji su proš li Davorin i Danijel Ćulafić, kada su se nenaoružani suočili sa pištoljem uperenim u njih o v o m pravcu, a posebno Davorin gledajući kako okrivljeni ispaljuje hitac u grudi, a zatim i u glavu njegovog rođenog brata. Ne treba zanemariti ni patnju kroz koju prolazi oštećena porodica i činjenicu da ne postoji način da se njihova patnja okonča”, kazao je Šoškić u završnim riječima uoči izricanja presude.

On je dodao da ni mladost Čogurića ne može biti olakšavajuća okolnost, jer činjenica da je sa 21 godinu na javnom mjestu nosio pištolj “magnum 357”, “jasno ukazuje na to da je bio spreman da izvrši krivično djelo i da se ne radi o nepredviđenom događaju u njegovom životu”.

Tužilac Šoškić ocijenio je da je odbrana Ćulafića bila smišljena i opovrgnuta je dokazima na javnom pretresu. Čogurić je pred sudom ispričao da je sjedio u kafeu “Moskva” sa Edinom Kolašincem.kadamuje ovaj rekao:”Evo n ih!” Navodno se ‘ okrenuo prema šanku i vidio Ćulafiće, kada mu je jedan od njih rekao: “Izađi napolje pi*** jedna, sad cu da ti j**** mater. Prema riečima Čogurića, jedan od braće ga je navodno udario nečim metalnim, kada je izvadio pištolj i rekao mu da bježi. Tada mu je, kako je tvrdio, prišao i drugi brat i zamahnuo lijevom rukom, a onda je on ispalio prvi metak.

Ova odbrana Čogurića, za tužioca Šoškića nije prihvatljiva, jer se ne slaže sa iskazima većine svjedoka i sudskog vještaka Nemanje Radojevića.

Svjedokinja Erna Baković ispričala je pred sudom, kako je podsjetio tužilac u završnim riječima, da je u trenutku ubistva sjedjela sa drugaricom Senadom IColašinac u susjednoj loži. Tvrdila je da nije bilo nikakve prepirke. Šest puta je pred sudom ponovila da je jedan od ubijenih samo kazao:”Hajde izađi vani”.

“To joj je privuklo pažnjuda pogleda, kada je vidjela da Čogurić ustaje, drži pištolj u ruci, a onda čuje prvi metak. Identičnu veriziju događaja, ispričala je i Kolašinac”, podsjetio je Šoškić, i naglasio da su bile najbliže mjestu ubistva i da nijesu čule nikakvu prepriku, niti vidjele bilo kakav fizički napad ubijenih prema Čoguriću.

“I svjedokinja Ana Medojević, koja je u kritičnom periodu bila na radnom mjestu i kao konobarica bila fokusirana na goste, pažljivo pratila kretanje braće Ćulafić, kako bi ih uslužila, nije primijetila nikakav sukob. Ni svjedokinja Radena Milovanović nije primijetila nikakvu gestikulaciju između ubijene braće i Čogurića, niti sukob. Takođe, i iskazima svjedoka Predraga Milića i Ivana Dedovića opovrnuti su navodi optuženog da su ga Ćulafići napali”, obrazložio je tužilac, koji je naveo da su svjedoci Mijat Marjanović i Edin Kolašinac potvrdili verziju Čogurića, ali ako se uzme u obzir da je Kolašinac njegov drug i da pokušava da olakša njegovu poziciju, onda se presuda ne može temeljiti samo na osnovu iskaza Marjanovića, koja se kosi sa svim ostalim svjedočenjima.

Šoškić je, takođe, objasnio da se na osnovu iskaza vještaka za sudsku medicinu može utvrditi da crvenilo kod Čogurića, koje je prijavio kao povredu od udaraca, ipak nije nastalo usljed dejstva tupine mehaničke sile, već na neki drugi način. Tužilac je istakao i da se na osnovu vještačenja rana utvrđeno da su položaji tijela obojice, bili drugačiji u odnosu na Čogurićev opis i da je jasno da nijedan, ni drugi nijesu fizički napali optuženog.

Za Šoškića nije prihvatljivo mišljenje komisije vještaka psihijatrijske struke, koji su ocijenili da je sposobnost okrivljenog da shvati težinu djela bila znatno smanjena.

Prilikom donošenja takvog mišljenja, vještaci su uzeli u obzir samo udio optećenih u izazivanju delikta i amneziju okrivljenog, ali nijesu uzeli u obzir njegovu organizovanost nakon delikta i činjenicu da je bio naoružan.

“Član komisije prof. dr Stanko Milić je u svojoj knjizi sudska psihijatrija opisao da je značajno da počinilac djela ne iskorišćava mogućnost bijega… U jednom drugom predmetu, jasno je naveo da činjenica da je okrivljeni bio naoružan, a da oštećeni nijesu, prema standardima sudske psihijatrije ne dovodi do patološkog afekta”, rezimirao je Šoškić.

Mićović: Školski primjer nužne odbrane

Čogurićev branilac, advokat Danilo Mićović je u završnim riječima istakao da je u pitanju „školski primjer nužne odbrane i tražio ukidanje pritvora i oslobađajuću presudu za svog klijenta”.

Mićović smatra da je tokompostupka utvrđeno da je optuženi Čogurić tek nakon verbalnog i fizičkog napada, odnosno tek na kon prvog udarca, ispalio tri projektila u braću Ćulafić, ” to jedan za drugim, vidjevši da je to jedini način da spasi svoju glavu”.

Novović: Prekoračena granica nužne odbrane

Sudija Vladimir Novović obrazložio je da je Čogurić prvostepenom presudom osuđen zbog krivičnog djela teško ubistvo u prekoračenju granica nužne odbrane.

“Čogurić je 15. februara 2014. u lokalu ‘Moskva’, odbijajući od sebe istovremeni, protivpravan napad Ćulafića, prekoračio granice nužne odbrane i s umišljajem ih ubio, i pritom doveo u opasnost život Eme Baković”, kazao je sudija. Novović je rekao da su braća ušla u ‘Moskvu’ i bez zadržavanja se uputila prema Čoguriću, koji je sjedio sa prijateljem Edinom Kolašincem.

“Kada su mu se približili, Danijel je sa boksom u ruci prišao i kazao: ‘Ajde izađi vani, trebao si mi nešto, j…. ću ti m…u’, a zatim ga pesnicom udario u lijevu stranu grudnog koša. Nakon toga, Čogurić se povukao nazad, izvadio revolver ‘magnum 357’ i povikao: ‘Bježi od mene, bježi od mene’. Braća Ćulafić su zamahnuli rukama da ga udare, poslije čega je Čogurić iz revolvera ispalio tri hica, od čega su dva pogodila u glavu i grudi Danijela, dok je jedan hitac u grudi pogodio Davorina”, kazao je sudija.

Čogurić je lično odlučio i presudio mojoj djeci

Otac ubijenih mladića Borislav Ćulafić tokom završnih riječi je tražio da se Čogurić osudi najstrožom kaznom od 40 godina zatvora, izražavajući žaljenje što crnogorski zakon za ovakve slučajeve ne predviđa smrtnu kaznu, jer je to, po njemu, jedina adekvatna sankcija za ovakav zločin.

On je zatražio od suda da prilikom odmjeravanja kazne cijeni sve otežavajuće okolnosti, jer olakšavajućih nije bilo.

“Zašto? Zato što ih više nema. Zbog dokazane surovosti nad tijelima i životima strijeljanih mladića. Mašan Čogurić je lično odlučio, optužio i presudio mojoj djeci”, kazao je Borislav Ćulafić.