PICULA: Zapitati se šta, kako i za koga je Otvoreni Balkan
Iako je načelno svaki oblik otvaranja zemalja regiona međusobnoj saradnji dobrodošao, zemlje koje razmatraju pridruživanje Otvorenom Balkanu treba da se zapitaju “šta, kako i za koga”, upozorava izvjestilac Evopskog parlamenta za Crnu Goru Tonino Picula u razgovoru za portal Dnevno.me.
“Za početak, bez sumnje jasno je kako je glavna linija sile i članica Otvorenog Balkana Srbija. Ona je trenutno najveće pojedinačno tržište unutar inicijative, koje će od njenog proširenja, u takvom obliku imati i najveće koristi.
Osim što ima najviše smisla za strane kompanije da ulažu u najveće tržište koje ima i više kvalifikovane radne snage, razlika u nadnicama između članica inicijative nije takva da bi opravdala velika ulaganja npr. u Albaniju u poređenju sa Srbijom”, smatra Picula.
“Iskreno se zapitati što će zemljama kandidatima za članstvo u EU Otvoreni Balkan”
No, kada bismo, kako kaže, i taj element ostavili po strani, i stavili svoje karte na sto, uz pretpostavljenu dobit (spajanjem stvoriti veće učinkovitosti i uštede), ne smijemo zaboraviti jedan od osnovnih problema koje bi Otvoreni Balkan navodno trebalo da riješi, a to je pitanje međusobnog povjerenja.
“Kada je npr. Šumanovim planom postavljen okvir kojim je kasnije stvorena Evropska zajednica za ugalj i čelik, u njenom središtu bila je nadnacionalna ‘High Authority’ komisija, upravo zato da razriješi problem nepovjerenja između Francuske i Njemačke”.
Otvoreni Balkan, objašnjava naš sagorovnik, radi nešto potpuno suprotno – eliminiše taj nadnacionalni element, kakav je bio zacrtan Berlinskim procesom i “potezom pera briše administrativne granice između članica”.
“Da kažem da je i sporazum kojim je regulisano pitanje pristupa tržištu rada među članicama zapravo spisak želja, bez ikakve težine i trasiranih pravila za međusobno otvaranje tržišta rada. Ili nastojanje da jednostavnim potpisivanjem ugovora s najmnogoljudnijom zemljom regiona, koja ima otvorena pitanja sa susjedima, a Crna Gora to najbolje zna, rješavate pitanje međusobnog povjerenja.
Uostalom, kako dalje navodi Picula, treba se iskreno pitati: šta zemljama kandidatima za članstvo u EU, ili onima koje to žele postati, znači pridruživanje inicijativi koju gura Vučić:
“Poznati Putinov proxy u regionu, koji u gotovo svakom vanjskopolitičkom nastupu, generirše nepovjerenje i nesigurnost u regionu, kao i činjenica da ruski propagandisti iz Sputnjika Srbija i Vučićevih tabloida slave Otvoreni Balkan”?
I to, ističe Picula, u trenutku kad Srbija svojim posljednjim potezima s figom u džepu u odnosu prema ruskoj invaziji na Ukrajinu sahranjuje svoje šanse da imalo ubrza proces pristupanja Uniji.
Kako smatra Picula, pridruživanjem inicijativi Otvoreni Balkan, Crna Gora bi se mogla dovesti u situaciju da svoje administrativne resurse, koji nijesu neograničeni, iscrpljuje na inicijativama koje neće ubrzati put u članstvo u EU.
“Crna Gora svoj evropski put može paralelno trasirati i u okviru Berlinskog procesa. Podgorica, prije svega, treba da se posveti daljnjem jačanju vladavine prava i ispunjavanju kriterijuma što će joj omogućiti zatvaranje svih poglavlja pregovora. O tome je dosta prostora posvećeno u mojem posljednjem Izvještaju o Crnoj Gori”, kaže Picula.
Generalno, ocjenjuje Picula, na Zapadnom Balkanu postoji višak regionalnih inicijativa i manjak stvarnog napretka prema EU.
Brisel je put zemalja Zapadnog Balkana prema članstvu u EU promovisao i kroz Berlinski proces i kroz 30 milijardi eura težak ekonomsko-investicioni plan, kaže Picula.
Tako da se ekonomska saradnja šest zemalja Zapadnog Balkana, na putu u EU članstvo, može razvijati i kroz Berlinski proces, mišljenja je naš sagovornik.
“On je u svojoj cjelini povezan s evropskim pravilima i normama. Takav pristup, vođen nadnacionalnim inicijativama i modelom saradnje, jednostavno daje jasnije smjernice, jasniji put prema članstvu u EU i ne može potpasti pod uticaj jednog od kandidata koji bi zatim drugima imao priliku da zadaje ritam”, ističe Picula.
U najkraćem, kako smatra, projekat Otvoreni Balkan je nespojiv s onima koji se sami zatvaraju pred politikom solidarnosti s Ukrajinom i svrstavanja s zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU.
U razgovoru za naš portal, osvrnuo se i izjavu pomoćnika američkog državnog sekretara Gabrijela Eskobara koji je sa samita “Otvoreni Balkan” u Ohridu poručio da je riječ o prekrasnoj inicijativi, ali da bi trebalo „ponuditi više jasnoća kako će funkcionisati“.
Picula najprije kaže da mu je drago što su SAD obnovile interes za region.
“Smatram kako je važno da EU i SAD zajednički rade na jačanju demokratije i ekonomskom prosperitetu regiona.
No, sjećam se kako je Trampov izaslanik na Zapadnom Balkanu Ričard Grenel zagovarao načelo, kao i mnoge administracije, da bi ekonomska saradnja trebalo automatski pomoći jačanju međusobnog povjerenja.
No, pogledajte kolika je ekonomska razmjena između Podgorice i Beograda, pa recite je li to pomoglo da se spriječi uplitanje Srbije u procese u Crnoj Gori u proteklih nekoliko godina? Ili, je li visoka razmjena između Ukrajine i Rusije sriječila ruski napad na Ukrajinu”, pita Picula.
(Ne)realna Makronova ideja o Evropskoj političkoj zajednici?
Dosta polemike izazvala je ideja francuskog predsjednika Emanuela Makrona da se zemlje, koje nijesu članice Evropske unije, ujedine u okviru nove političke organizacije.
Nedavno je procurio i francuski non-paper u kojem, navodno piše da se od Evropskog savjeta, koji bi trebalo tokom ove sedmice da zasijeda u Briselu, očekuje odluka o aplikaciji Ukrajine za članstvo, ali i upozorava na dugo trajanje procesa pa predlažu da se još ove godine stvori “Evropska politička zajednica”( EPZ).
Šta piše u predlogu Francuske o formiranju Evropske političke zajednice
Na pitanje koliko je ta ideja realna, sagovornik portala Dnevno.me odgovara:
“Makron je u svojem govoru u maju ove godine govorio o mogućem stvaranju tzv. Evropske političke zajednice, ali je naglasio i kako je članstvo jedina perspektiva za zemlje Zapadnog Balkana. Ostajem pri stavu da zemljama kandidatima, a i potencijalnim kandidatima treba jasno garantovati ulazak u EU nakon što ispune uslove, odnosno po zatvaranju svih pregovaračkih poglavlja. Jedino to, zaista, jača kredibilitet EU i pridonosi geopolitičkoj uvjerljivosti bloka.
Nijesam siguran u kojoj bi mjeri stvaranje EPZ bio još efikasniji pristup jačanju evropske pozicije u sve zaoštrenijim globalnim odnosima, uzimajući u obzir ruske i kineske ambicije u regionu”, navodi Picula.
Jako je malo pojedinosti poznato pa je, kaže, teško i reći kako bi trebalo da funkcioniše Evropska politička zajednica.
“Prema onom što stoji u non paperu, EPZ bi trebalo da bude forum u okviru kojeg bi evropske zemlje, koje dijele zajedničke vrijednosti, bolje koordinisale vanjsku i bezbjednosnu politiku, borbu protiv organiziranog kriminala, klimatskih promjena i neregulisanih migracija, usklađivale dobavu energije i hrane, planove o izgradnji infrastrukturnih projekata itd. Ono što se meni čini spornim jeste kako o tako ambicioznoj agendi odlučivati u nekakvoj gotovo neformalnoj (light) političko-pravnoj strukturi”, ističe Picula.
Kako kaže, teško se oteti utisku da EPZ, htjela – ne htjela, ulazi u prostor nekih drugih, već postojećih, panevropskih multilateralnih organizacija.
Inače, podsjeća naš sagovornik, to nije prvi put da francuski predsjednici predlažu takve krovne organizacije- svojevremeno je postojao ambiciozni projekat Nikolasa Sarkozija o pokretanju Unije za Mediteran.
“Podgorica može biti kolateralni dobitnik”
Zemlje regiona već su započele svoj put prema članstvu u EU, a to se, jasno je, i u non paperu, neće mijenjati, napominje Picula.
Crna Gora je, ističe, najdalje odmakla u pristupnom procesu, te fokus mora ostati na uspješnom završetku započetog.
“Mislim da je sastav nove vlade, s ključnim ljudima odgovornim za ubrzavanje procesa pristupanja, odličan signal u pravom smjeru. Dosta dobro povučenih poteza u kratko vrijeme – ohrabruje”, konstatuje Picula.
Govoreći o agendi 2025, ističe da je riječ o dokumentu koji je prije četiri godine trebalo da pomiri dvije vrste negativnih posljedica nastalih, s jedne strane, zbog godina pasivnog odnosa EU prema daljem proširenju i, s druge, kontinuiranog stagniranja ili čak slabljenja indikatora demokratskog uređenja u zemljama Zapadnog Balkana.
“Ta primjetna nezainteresovanost za region rasla je paralelno sa političkim i sigurnosnim vakuumom na Zapadnom Balkanu.
Strategija je, dakle, bila odraz “naknadne pameti” i nastojanja da se u samoj završnici mandata prethodne Evropske komisije konsoliduje prisutnost EU na prostoru izloženom raznoraznim ne-EU pritiscima i predugoj tranziciji šest država prema članstvu”, navodi Picula.
No, ne treba, kako ističe, biti posebno pronicljiv da bi zaključili kako su današnje okolnosti daleko zaoštrenije, ne samo u regionu nego i na cijelom kontinentu.
“Ipak, preporuka Komisije o davanju statusa kandidata Ukrajini i Moldaviji je odlična vijest i za Crnu Goru, jer politiku proširenja ponovo uvodi u mainstream EU politika.
Podgorica, zaista, može biti kolateralni dobitnik u novonastaloj situaciji, ako na nivou iskazanih ambicija dovede i operativnu sposobnost rješavanja još otvorenih pitanja iz pregovaračke agende”, zaključuje sagovornik portala Dnevno.me.
