PJEVAČEVU ĆERKU (15) MALTRETIRALE VRŠNJAKINJE: Jedna me raspalila daskom po glavi

Pjevač Vuk Rosandić oglasio se na Facebooku saopštenjem u kojem je do detalja opisao incident u koji je bio uvučen nakon što su njegovu ćerku maltretirale dvije djevojčice.

Saopštenje nekadašnjeg frontmena sastava Ruž prenosimo u cjelosti:

“Nikada u životu nisam dobio niti krivičnu, niti prekršajnu prijavu, moja ćerka Lara je završila 5. razred i za sada je odlikaš i nikada do sada nije učestvovala ni u jednom incidentu koji je uključivao fizičko ili verbalno nasilje.

Prošle subote oko 18h, u naš stan ušla je vidno potresena komšinica Ivana sa mojom ćerkom koja je bila potpuno crvena u licu, plakala i bila dezorijentisana. Dvije djevojke od 15 godina su nakon neke Facebook prepiske uhvatile moju ćerku, natjerale je da kleči, uhvatile za kosu, sabile uza zid i počele da joj udaraju šamar po šamar. Posle drugog šamara uslijedilo je pitanje: ‘Šta je pi*ice, je'l boli? Nemoj slučajno da plačeš’. Posle trećeg šamara su zastale držeći je za kosu i rekle ‘a, šta ćemo još da joj radimo? Nemoj slučajno da si zaplakala, samo pi*ke plaču, je l’ jasno?’. Četvrti šamar je bio toliko jak da je Lara udarila lijevom stranom glave o zid. Sve to je gledala komšinica i prije nego što se osmjelila da priđe Lari i pokuša da joj pomogne, udarili su joj i peti šamar i rekli da ne smije ovo nikom da priča i pritom joj ukrale mobilni telefon, naglasivši da ako nekom ispriča šta se desilo, proći će još gore.

Moja ćerka nije neka kmeza, ali možete zamisliti koliko je bila paralisana strahom, do kada je komšinica Ivana prišla da je pita da li je u redu, Lara je pritiskajući suze odgovorila da jeste. Ivana je, hvala dragom Bogu, uzela za ruku i povela u naš stan.

Sišao sam liftom sa Larom, van sebe i pronašao dvije djevojke koje uzgred duplo veće i više od moje ćerke. Upitao sam prvu djevojku ‘ko mi je tukao ćerku? Ko joj je ukrao mobilni telefon?’. Ta djevojka mi je doslovce odgovorila ‘Šta te briga gdje je mobilni, naje*aćeš kao tvoja ćerka’, zatim se okrenulaka Lari koja je stajala iza mene i srdito joj prstom priprijetila ‘naje*aćeš’. U tom trenutku sam je ja izrevoltiran gurnuo, da bi me sekund, dva posle toga ova druga djevojka udarila svom snagom nekom daskom u glavu i rascijepala mi čelo.
Refleksno sam, u samoodbrani uzvratio i šutnuo po nozi.

U Urgentnom centru su mi konstatovali nagnječenje lobanje, tetanogenu ranu i naravno, primio sam anti tetanus. Posle udarca sam viknuo ‘stanite’ i uzeo neki telefon koji je bio na zemlji tvrdeći da neću da im ga vratim dok ne vrate ćerkin.

Krenuli smo do nekih cigala, nekog šuta odakle su izvukle Larin mobilni. Tada sam otišao u školsko dvorište i zahtijevao da obje djevojke pozovu roditelje i da pod hitno idemo u policiju. Sačekao sam majku, otac se pojavio u policiji nekih pola sata kasnije.

Epilog na današnji dan je ovakav – moja ćerkica već 7 dana sama ne izlazi napolje, dešava se da odjednom u stanu krene da plače, bukvalno da rida … u prisustvu majke ili mene izađe na 15 min.

Naše dijete bez daljnjeg nije isto dijete kao od prošle subote, turobna je, ćutljiva, tužna i povučena u sebe. I u cijeloj priči najveća sramota medija je činjenica da su bacili akcenat na moje ponašanje, koje je predstavljeno lažno, tendenciozno i na generalno jedan odvratno izvitoperen način.

AKCENAT TREBA DA SE STAVI na sadistično i brutalno i fizičko i psihičko maltretiranje naše ćerke od strane dvoje maloljetnih prestupnika.

Nije toliko strašno što su djevojke, zajedno sa majkom bestidno lagale prilikom davanja svojih izjava, već su time potvrdile da uopšte nisu svjesne svog postupka. I kako mi sada kao porodica da se zaštitimo? Ne možemo da ih tužimo jer su maloljetne. Vjerovali ili ne, ne možemo da podnesemo bilo koju vrstu prijave. Ja sada govorim svojoj ćerki da će sve biti u redu, ali zaista ne znam da li će sve biti u redu. Ako su mogle da joj prijete da će je prebiti još više ako prijavi nasilje, otkud da znam da joj se neće osvetiti? Iako nisu iz našeg kraja, posle incidenta obje su šetale po kraju, izigravale pobjednice i hvalile se kako su pretukle i oca i ćerku. Na kraju krajeva, otkud znam da me neće sačekati noću u ulazu i recimo gađati me ciglom u glavu?

Hvala Ivani koja je pristala da svjedoči o svemu što je vidjela i hvala joj bezgranično što je spasla Laru daljeg zlostavljanja.

A, ja sam duboko ubijeđen u jedno, ove djevojke se upravo ponašaju ovako zato što su svjesne da im u suštini niko ne može ništa.
Bez predrasuda prema tužiocu, nadam se da će uzeti u obzir SVE činjenice vezane za incident i donijeti odluku koja će biti pravična i jasna. Hvala i komšijama koje su pristale da svjedoče da iste djevojke već dvije godine prave iste ili slične probleme, da su nekoliko puta na identičan način zlostavljale drugu djecu. Na moje pitanje zašto se ćuti o tome, oni bi odgovorili ‘ne vrijedi’. Sada ih dijelom i razumijem zbog jer se i sami kao porodica osjećamo nemoćno pred ovakvom vrstom brutalnog maloljetnog nasilja , koje je ostavilo duboku traumu na naše dijete , nadam se od sveg srca ne i trajnu .

Kao porodica , apelujemo na sve roditelje i njihovu djecu , da prijave SVAKO maloljetno nasilje , bez straha . JEDINO , ponavljam jedino tako postoji nada , da bezumno maloljetno nasilje koje smo nažalost na svojoj koži doživjeli moja ćerka i ja , bude adekvatno sankcionisano i spriječeno”.