Plagijati i korupcija na fakultetima: Diplomski 160, magistarski do 500 eura!

Za izradu diplomskog rada studenti, zavisno od tematike i fakulteta, izdvajaju od 120 do 160 eura, za seminarski rad je potrebno od 20 do 30 eura, dok za magistarski treba dati od 400 do 500 eura. To su tarife koje je redakcija Pobjede dobila pozivom brojeva koji su transparentno oglašeni na stubovima rasvjete u blizini podgoričkih fakulteta. Cijena za radove iz prirodnih nauka viša je nego za oblast pravnih i društvenih. Kako je objasnio glas sa druge strane žice, cijena djelimično zavisi i od toga da li student sam obezbjeđuje literaturu ili to čini onaj ko za njega piše rad. Iako znaju da je ta vrsta zarade u ,,sivoj zoni“.

“Dobro znam da zarađivanjem novca na ovaj način kršim pravila koje diktira Univerzitet Crne Gore, ali nijesam zaposlen i moram da se snalazim. Neki od nas to rade i za oblasti koje im nijesu bliske, što je ujedno i opasnost za onoga koji treba da brani taj rad”,  kazao je 23-godišnji momak, koji već dvije godine zarađuje pisanjem tuđih radova.

Studentkinja Vanja iz Podgorice kazala je da gotovo nikada sama nije napisala seminarski rad. Objašnjava da je u početku razlog bio strah od neuspjeha.

“Kada sam počinjala sa studijama, plašila sam se da to neću iznijeti na pravi način i da profesor neće biti zadovoljan uloženim trudom. Seminarski rad nosi dosta bodova koji imaju veliku ulogu kada se formira konačna ocjena. Važno je da on bude kvalitetno urađen, a za 30 eura uradi ih neko ko je završio isti fakultet sa visokim prosjekom. Kako su studije odmicale, naručivanje radova mi je postala sasvim normalna stvar. Dešava se da budem jako iscrpljena spremajući više ispita, pa mi ovo štedi snagu i vrijeme”,  objasnila je ona.

Povreda obaveza

Prodekan za nastavu na Pravnom fakultetu Vladimir Savković objašnjava da polaganje ispita i drugih provjera znanja na prevaran način, kao što je angažovanje druge osobe za izradu radova, predstavlja težu povredu obaveza studenta. On ističe da student može dobiti javnu opomenu, javni ukor, isključenje prava na polaganje ispita ili drugih oblika provjere znanja iz predmeta iz kojeg je učinjena povreda za semestar u kojem se sluša taj predmet, kao i isključenje sa fakulteta do dvije studijske godine.

“Pravni fakultet ima više od 3.000 studenata. Potrebno je razmišljati da se nastavnom kadru, koji je relativno malobrojan u odnosu na postojeći broj studenata, omogući tehnička podrška za otkrivanje studentskih radova koji nijesu originalno djelo autora, odnosno u kojima na metodološki korektan način nijesu citirani izvori koji su parafrazirani ili integralno prenijeti. Kao preventivna mjera, najvažniji je razgovor sa studentima i predstavljanje ubjedljive argumentacije da im takav način izrade radova najviše šteti i dovodi u podređen položaj na konkurentski orijentisanom i zahtjevnom tržištu radne snage”,  objasnio je Savković.

Kako dodaje, uvijek je otvoreno pitanje karaktera i oštrine same kaznene politike, koja može imati značajan preventivni efekat.

Prodekan konstatuje da njegovo iskustvo kao i iskustvo njegovih kolega koji su boravili na američkim ili evropskim univerzitetima, govori da ključni faktor visokog stepena regularnosti provjera znanja u tim obrazovnim sistemima predstavlja nezainteresovanost samih studenata za polaganje na bilo koji prevaran način.

“U zemljama koje kolokvijalno nazivamo zapadnim demokratijama, diploma bez odgovarajućeg znanja ne predstavlja mnogo. Sami poslodavci, odnosno tržište rada, zahtijevaju da forma, odnosno diploma bude praćena suštinom, dakle znanjem. Mladi ljudi kod kojih to nije slučaj nemaju značajniju šansu za profesionalnu afirmaciju. To nije problem samo Pravnog fakulteta ili Univerziteta Crne Gore, već je riječ o širem društvenom problemu. Neophodan je i širok društveni konsenzus i dalji ozbiljan rad da se stvori poslovni ambijent u kojem će svi poslodavci biti snažno motivisani da profesionalni kvalitet primijene kao primarni kriterijum kod zapošljavanja mladih ljudi”,  kaže Savković.

Prema njegovim riječima, Pravni fakultet je redovno pokretao disciplinske postupke protiv studenata za koje se u prethodnom periodu preliminarno ustanovilo da su povrijedili svoje obaveze, uključujući i polaganje ispita i drugih provjera znanja na prevaran način.

Savković ističe da su disciplinske komisije izricale odgovarajuće sankcije onda kada su povrede u disciplinskom postupku i dokazane.

“U saradnji sa drugim subjektima iz civilnog sektora više puta organizovane su edukativne kampanje, čiji je cilj bila upravo prevencija takvih i sličnih povreda studentskih obaveza”,  objasnio je prodekan.

Menadžerka na projektima NVO ,,Safra“ i direktorica marketinga studentskog radija ,,Krš“ Milica Petričević ističe da su studenti, kao i ostatak društva, prilično pasivni da prijave korupciju u visokoškolstvu.

“Studenti vrlo rijetko pokreću inicijative koje nijesu u vezi sa njihovim interesima. Korupciju u visokoškolstvu, sa jedne strane, treba da posmatraju kao svoj usko specifičan problem, a sa druge, kao opšti društveni problem. Ako se sami studenti ne pozabave ovim pitanjem, i naravno relevantne institucije, naše društvo će početi da dobija dugoročno neupotrebljive generacije”,  rekla je Petričević.

Kako ističe, svjesni su da studenti imaju određeni strah da izgovore ono što znaju ili se predstave kao oni koji su bili dio koruptivne akcije. Sagovornica kaže da se najčešće susrijeću sa pitanjima vezanim za posljedice prijave korupcije i da li se može vjerovati institucijama sistema.

“Za ovako kompleksan problem od značaja je napraviti istraživanje. Dobar izbor je anketa, ali problem sa njom je u koncipiranju pitanja. Imali bi situaciju da 100 odsto studenata kaže da je čulo za korupciju, a onda da isti procenat njih nikada nije bio dio koruptivne radnje. Međutim, na raspolaganju imamo rezultate nedavno sprovedenog istraživanja koje je dio projekta Centra za građansko obrazovanje. Ono nam definitivno može koristiti kao potvrda da je pitanje korupcije u visokoškolstvu u najmanju ruku zabrinjavajuće”, rekla je sagovornica.

Petričević podsjeća da su u borbu protiv korupcije u visokoškolstvu krenuli sa platformom koja se može potražiti na sajtu www.radio.krs, a ona studentu omogućava i garantuje anonimnost.

“Spremni smo i na moguće zloupotrebe, ali svaku dobijenu prijavu tretiraćemo jednako i učiniti je vidljivom. Vj erujemo da ćemo moći da zaključimo koje su prijave prioritetne. Njima ćemo se posebno baviti u radio emisijama gdje ćemo pozvati kompetentne ljude i institucije koji nam mogu reći nešto više o evidentiranom problemu i eventualno pozvati na odgovornost. Nijesmo institucija koja može do kraja da riješi problem, već mladi medij, a naši novinari imaju ambicije da se bave i istraživačkim novinarstvom. Najveći uspjeh projekta na kraju bi smatrali dobijanje konkretnog slučaja koji bi istražili i učinili toliko vidljivim da reagovanje institucija postane neizbježan zadatak”, rekla je Petričević.

Ona navodi da i među samim studentima postoje različiti oblici korupcije koji podrazumijevaju jeftinu prodaju znanja (kupovanje seminarskog rada), pa će se, kako ističe, prva radio emisija baviti upravo tim pitanjem.

Petričević poručuje da svi treba da budu slobodni i hrabri da prijave korupciju jer samo joj tako mogu stati na put.