Đaci Osnovne škole “Savo Pejanović” iz Podgorice odnedavno su bogatiji za nove uniforme, a njihovi nešto stariji drugari iz Gimnazije “Slobodan Škerović” od 17. februara ponosiće se himnom matične škole.

Naime, ovog mjeseca simbol Podgorice i obrazovnog sistema Crne Gore slavi 110 godina postojanja, a tim povodom čelnici gimnazije pripremili su brojne aktivnosti između ostalog, 17. februara (10 časova) u svečanoj sali gimnazije na programu je promocija himne koju snimaju bivši i sadašnji đaci škole.Lijepa inicijativa okupila je razdraganu muzičku ekipu u studiju Mihaila Mihe Radonjića. Osim njega, predvode je naša istaknuta autorka tekstova za djecu i odrasle Sanja Perić i višestruko nagrađivani kompozitor Slaven Knezović.

Upravo je na adresu Perić, dame uz čije stihove mnogi roditelji godinama zabavljaju i vaspitavaju mališane, prije nekoliko dana stigao poziv direktorice Gimnazije Zoje Bojanić Lalović. Autorka teksta himne i bivša gimnazijalka Vikend novinama priča da ju je poziv i te kako usrećio, te da je premijera baš na proslavi 110 godina postojanja gimnazije dodatna obaveza da se zadatak ispuni uspješno. Poslije zadovoljenih kriterijuma direktorice, prešlo se na razradu.

PJESMA VEĆ ZVUČI MOĆNO I OZBILJNO

“Kada sam dobila poziv i čula ideju, bila sam presrećna što ću baš ja moći da napišem stihove za pjesmu koja će biti svojevrsna himna svih gimnazijalaca, bivših, sadašnjih i budućih. Povod je bio dodatna obaveza znajući da će himna premijerno biti izvedena na svečanosti 17. februara. Nekoliko dana sam razmišljala o riječima, a onda sam jednostavno sjela i napisala je cijelu. Nakon što je direktorica Zoja Bojanić Lalović rekla da je zadovoljna pjesmom koja je, kako je navela, puna metafora i simbolike, proslijedila sam je kompozitoru Slavenu Knezoviću. Mislim da smo postigli to čemu smo težili posebno zbog višeglasja, tako da možemo reći da i u ovoj nedovršenoj fazi zvuči moćno i ozbiljno, upravo onako kako i treba u odnosu na instituciju koju će da predstavlja. Tako da, kao bivša gimnazijalka, jesam ponosna i zahvalna Zoji što je baš mene odabrala”, iskreno će Perić.

BIVŠI I SADAŠNJI ĐACI MEĐU IZVOĐAČIMA

Nakon uspješnog dogovora sa Bojanić-Lalović, Perić je imala odriješene ruke prilikom odabira saradnika. Naša sagovornica povjerenje je ukazala provjerenom dvojcu Radonjić-Kalezić, realizovana je i zamisao da učestvuju bivši i sadašnji učesnici škole koji imaju pjevačko iskustvo, a nije izostao ni kvalitetan odziv.

“Dogovor sa direktoricom Gimnazije bio je vrlo konstruktivan, jednostavno smo od početka bile na istoj talasnoj dužini tako da mi njeno ukazano povjerenje u cijeloj priči o himni baš puno znači. Predložila sam da muziku i aranžman urade kolege sa kojima imam višegodišnju uspješnu saradnju – Slaven i Miha, u čijem studiju smo i snimali. U izboru izvođačia smo bile saglasne, da je lijepo spojiti bivše i sadašnje učenike gimnazije koji su se bavili ili se još bave pjevanjem. Svi sa kojima sam kontaktirala odmah su prihvatili poziv, a veliku pomoć dobili smo i od profesorice muzičkog iz Gimnazije Darije Šćepanović i članova njenog školskog hora. Od bivših gimnazijalaca tu su: Ivana i Nela Popović, Biljana Mitrović, Elda Kurtagić, Marko Pešić, Petar Tošić, Lara Dedić, Ivan Čanović, Jelena Đorđević, Svetlana Kalezić Radonjić”, nastavlja Perić.

LAJT MOTIV SU PONOSNI GIMNAZIJALCI

A nakon što je ekipa kompletirana, prešlo se sa riječi na djela. Perić otkriva da je izbjegnuta svečana forma zarad prihvatljivosti, a tekst će, između ostalog, personifikovati gimnaziju, mladost i zrelost.

“Slaven i ja bili smo saglasni da ne treba praviti svečanu formu već pjesmu koja će biti jednostavna, upravo prihvatljiva svim generacijama gimnazijalaca koji će je upamtiti već nakon prvog slušanja i voljeti da je zapjevaju. Riječi opisuju gimnaziju, sve što ta škola nudi i predstavlja u obrazovnom smislu, ali i formiranje mladog čovjeka od prvog razreda do mature koji, pored znanja, tokom tog gimnazijalskog perioda stiče i prijateljstva ili čak ljubav za cio život. Lajt motiv u pjesmi je da je svaki učenik ponosan na činjenicu što je baš đak Gimnazije ‘Slobodan Škerović'”, navodi Perić.

Atmosfera? Odlična, puna zdravog smijeha

Studio Mihe Radonjića minulih dana “okupirala” je mladost muzičke Crne Gore, pa tako nije izostala ni odlična atmosfera. Snimanje himne svima je prijalo, ističe Perić, a u to su se mogli uvjeriti i oni koji su na društvenim mrežama ovih dana zapazili pokoju fotografiju iz studija. Osmijeh i zagrljaji kao da najavljuju uspjeh himne…

“Atmosfera je od početka bila odlična. Imamo viber grupu ‘Gimnazijalci’, gdje pored dogovora razmjenjujemo i fotografije i klipove sa snimanja. S obzirom na to da je, ipak, uglavnom riječ o ljudima kojima studijsko snimanje nije strano, niko nije zabušavao, svi su bili jako raspoloženi, nasmijani i profesionalni. Nevjerovatna količina dobre, pozitivne atmosfere, zdravog smijeha. Što je najbitnije, pjesma i cijela ideja im se svima jako dopala. Usuđujem se da kažem u ime svih da nam je ovo ‘druženje’ jako prijalo. Kada je riječ o raspoloženju u studiju, glavni štimung majstor definitivno je bio Slaven”, prisjeća se Perić atmosfere.

(Dnevne novine)