PODGORICA: Ova porodica brine o golubovima koji “gazduju” starovaroškim sokakom

Kada se u avanturu otkrivanja ljepota starovaroških sokaka uputite od džamije Osmanagića, pogled će vam ukrasti grupa golubova koja gazduje jednim dijelom Ulice Spasa Nikolića. Ima ih preko dvjesto, raznih su boja, a podjednako lijepi. Nadlijeću Staru varoš, ali i cijelu Podgoricu i okolinu. O njima brine porodica Mujahodžić koja od vajkada živi u najstarijem i najljepšem dijelu Podgorice.

Tradicija i ljubav iz djetinjstva

Na razgovor na temu starovaroški golubovi, uputili smo se kod Bećira Mujahodžića, koji ljubav prema ptici gaji još od malena.

Pehari, nagrade i priznanja koji krase njegov dom, svjedočanstva su koliko je naš domaćin posvećen uzgajanju golubova.

“Više od pedeset godina držim golubove. To smo počeli moj brat i ja još kad smo djeca bili. Volim sve životinje, ali je ljubav prama golubovima prevladala”, kaže Mujahodžić za portal CdM.

Kroz šalu nam priznaje da je kao dijete radije ostajao sa svojim ljubimcima umjesto da ide u školu što je katkad smetalo njegovim roditeljima.

“Otac mi je dosta puta zabranjivao da držim golubove, pa kad uvidi da bez toga ne mogu, opet mi kupi”, kaže nam domaćin.

Njegovo jato čini oko 300 golubova, preciznije rečeno, visokoletača. Svi oni se uvijek vraćaju u poznati starovaroški golubarnik, što ih prije toga nauči naš sagovornik Mujahodžić, ili kako ga Starovarošani od milja zovu Bećko.

“Kao čovjek, tako i golub – uvijek nađe put do kuće. Mali golub je istko kao i dijete. Ne možeš ga naglo pustiti u život. Sve ide postepeno. Puštam ih prvo sa roditeljima da uče teren. Kasnije ih pustim same da lete. Lutaju dan, dva, pa nađu kuću i vrate se. Poslije toga se pripitome i više nema zime za njih! Volim visokoletače koji lete oko kuće. Oni su uvijek u području oko kuće i zovu se kružni viskokoletači”, priča Bećko za naš portal.

Hobi (ne) košta

Ovaj je hobi našeg sagovornika nerijetko koštao novčanih izdataka, ali budući da su po srijedi ljubav i posvećenost, novac je nevažan.

“Već dvadeset godina ne kupujem nove primjerke. Ranije sam putovao u Niš i kupovao. Za tu kupovinu sam svojevremeno mogao da kupim plac ili kuću”, prisjeća se Bećko.

Svoje pernate ljubimce hrani kukuruzom, pšenicom, a pilićima daje granule da se bolje razviju. Njihov je životni vijek 20 godina, a u starovaroškom jatu jedan je dočekao i 22.rođendan.

“Oni nemaju poseban period kada se pare. Pare se i gnijezde čitave godine, a ja ih zardvojim 1.avgusta, i 1. februara ih spajam i puštam ih da se pare. Golubica 18 dana leži na jajima. Prstenujemo ih peti, šesti dan nakon što se izlegu, a već sa mjesec dana samostalno odlaze da lete”.

Postoji čitava grupa zvukova i znakova koja čini kounikaciju Bećka i njegove ljubimce. To se naroročito odnosi kada je vrijeme za obrok.

“Kada je sit, golub neće da dođe. Samo gleda, šepuri se, ali moji golubovi znaju, naučeni su, kada je vrijeme za jelo. To je u 13 sati. Ne dozvoljavam im da su predugo van golubarnika. Puštam ih onda kada to poželim, a i uvedem ih kada odlučim”, kaže Bećko.

Da ih pripitomi, i osposobi za letenje u grupi iznad kuće, potrebno mu je tek mjesec.

Mitologija i religija

Golubovi su oduvijek fascinirali ljude. Stari Egipćani su ih gajili 3000 godina prije nove ere, a kasnije i Rimljani. U mnogim mitologijama i religijama, golub je smatran simbolom sklada, mira i ljubavi.

Golub je povezivan sa materinstvom i ženstvenošću. Drevni Feničani povezavali su goluba sa Astartom, boginjom ljubavi i plodnosti. U staroj egipatskoj tradiciji predstavljao je simbol nevinosti.

U grčko-rimskoj mitologiji golub je simbol ljubavi i životne obnove. Tako su grčka boginja ljubavi Afrodita i rimska boginja ljubavi Venera simbolično predstavljane sa golubovima. Rimski pjesnik Vergilije govori o tome kako su dva goluba vodila boga Eneja sumornom dolinom u čijim dubinama je rasla zlatna grana na ostrvu hrastova, poznatim kao sveti hrastovi. Golubovi su sišli sa drveta, odakle su uperili treperavi sjaj zlata. Navodi se i da je golubica u staroj Grčkoj povezivana sa skladom i njegovim simbolom, brojem osam i služila pri određivanju povoljnih predznaka i proricanja.

Golubovi su bili glasnici boga mrtvih u hinduističkoj tradiciji. Jame Indijci vjeruju da je ubistvo golubice praćeno nesrećom.
Vjekovima ga Kinezi povezuju sa vjernošću i dugovječnošću. Prema osnovnom ritmu godišnjih doba koji je izmjena jina i janga, vjerovalo se da se u aprilu na dan proljećne ravnodnevnice, kobac preobražava u goluba, a golub u kopca, pri čemu je golub prestavljao simbol proljeća.

U hrišćanstvu je golub, u Starom zavjetu, simbol mira, dobre volje i oproštaja, a u Novom zavjetu Svetog duha, ljubavi i milosti Božje.

U svadbenim obredima, folkloru, narodnim pjesmama, poslovicama i bajkama, golub i golubica kao par predstavljaju arhetipski simbol zaljubljenosti i vjernosti.
Nije rijetkost da Bećkovi golubovi budu glavna atrakcija na brojnim svečanostima, naročito na vjenčanjima.

“Damo ljudima golubove, neki nam se vrate, neke ubije soko”, šokira nas Bećko.

“Sivi soko je u stanju da vam goluba otme iz ruke. Soko živi na velikim visinama, liticama, planinama. On je uvijek u paru. Ima svoju teritoriju od 20 kilometara. U okolii Rumije živi samo jedan par. Oni čekaju golubove da polete, spuste se, ubiju ih pojedu. Golubovi su im omiljena hrana”, priča naš sagovornik.

Ljudi posebno vole bijele golubove, pa ukoliko ste pomislili da su u nekoj prednosti u odnosu na sive, prevarili ste se. Razlika je samo u boji.

Golub na tanjiru? Nikako i nikad

Meso od goluba Mihajodžići vam nikada neće ponuditi. To se u njihovoj kući kosi sa ljubavlju i posvećenošću ovim lijepim pticama. Iako, kaže, Bećko, “ništa zdravije od supe od goluba”, on goluba zarad jela ne bi žrtvovao.

“Postoji posebna vrsta, kingovi, od njih se spremaju specijaliteti. Najviše se spremaju za bolesnike. Meso je slatko, nema masnoću veliku. Kolju se do pet, šest mjeseci nakon što se izlegu, i postoje ljudi koji posebno zbog toga drže golubove-kingove”, kaže Bećko.

Nagrade i pehari

Bećku su golubovi u Crnoj Gori i svojevremeno u Jugoslaviji, donijeli brojne nagrade, priznanja, pehare.
Iako ponosno pokazuje čime je sve nagrađen tokom više od pet decenija rada sa golubovima, ističe da svoje pehare voli da poklanja drugima kada mu to zatraže.

Ovu uspješnu tradiciju nastavlja Bećkov sin Senad, pa se i on sa raznih takmičenja vraća sa peharom u ruci.

Senad nam priznaje i da će njegov sin Demir, nastaviti porodičnu tradiciju, pa je sigurno da će golubovi, te lijepe ptice, krasiti Ulicu Spasa Nikolića, ali i Staru varoš, u godinama koje dolaze.