Pogledajte ispovijest džihadiste sa CRNOGORSKIM državljanstvom

Čovjek predstavljen samo kao Hilmi otišao je iz Bosne u Siriju nadajući se da je kalifat idealno vjersko okruženje za koje se treba boriti, a vratio se 16 mjeseci kasnije potpuno razuvjeren i razočaran.

On je za BIRN rekao da kada je došao na ratište tamo nije bilo struje, knjiga, interneta a često ni hrane ni vode.

“Imao sam nešto ušteđevine koju sam brzo potrošio na hranu, a zatim sam dobijao samo 50 dolara mjesečno. Moja žena je pomagala tamošnjim ženama pa bi i ona nekad nešto zaradila, ali svi smo bili u konstantnom strahu da li ćemo preživjeti i kako da se uopšte vratimo kući. Tamo nema života, nema čak ni trave”, počinje svoju priču on.

Hilmi ima dvojno državljanstvo, bosansko i crnogorsko, i jedan je od 250 ljudi sa naših prostora koji su se vratili kući nakon ratišta i pobjegli od Islamske države. Iako su zakonom iz 2015. proglašeni teroristima i zakonski gonjeni, mnogi od njih sada pomažu pri lociranju i vraćanju drugih vojnika kući.

Život u kalifatu

Pošto je cijelog života živio po strogim muslimanskim pravilima, kada je čuo da je Islamska država oformila kalifat, želio je da ode tamo sa porodicom i živi po šerijatskim zakonima. Destinacija mu je bila Alepo, gdje je već imao prijatelja iz Crne Gore koji ga je ubjeđivao da u gradu ništa ne nedostaje, da je rat daleko i da može ostati kod njega sa porodicom.

“Ideja mi je bila da odem tamo i provjerim stanje, a zatim prodam sve što imam i preselim se u Siriju sa porodicom. Međutim kad smo stigli tamo februara 2015. saznao sam da mi je prijatelj poginuo u bici kod Kobana i da je ISIS proglasio ratno stanje, pa su nam oduzeli pasoše, ali smo se uz pomoć ljudi sa Balkana, kojih tamo ima mnogo, smjestili u kuću blizu turske granice gdje smo bili skoro godinu dana”, kaže on.

Hilmi otkriva da u Siriji ima mnogo ljudi sa Balkana, uglavnom iz Bosne, Crne Gore i Srbije. I dok neki dolaze zbog religijskih uvjerenja drugi su tu da bi pobjegli od zakona. Nakon što je pronašao krijumčara koji ga je za 1.500 dolara prebacio u Tursku, gdje je bio u zatvoru dva mjeseca, konačno se vartio u Bosnu, gdje je opet pak bio uhapšen kao terorista.

Plaćenici ubijaju za ISIS

Za razliku od Hilmija koji je u Siriju otišao iz religijskih ubeđenja, ima onih koji otvoreno govore da su na Bliski istok otišli zbog zarade.

“Ja sam musliman i da se ne lažemo svi smo svjesni da Bog od nas nikada ne bi tražio da ubijamo. Ja sam tamo išao zbog novca. Iz istog razloga ratovao sam u bivšoj Jugoslaviji, učestvovao u pljačkama i čak bio i u zatvoru”, priča Fisnik, koji je živio u Srbiji, Crnoj Gori, Turskoj i Njemačkoj, a koji se 2014. pridružio militantnom ogranku Al Nusra.

“Bilo nam je obećano oko 2.000 dolara mjesečno, kao i šansa da usput zaradimo pljačkajući. Asadova armija je bila loše motivisana zbog čega smo imali neke uspjehe oko Alepa i postali poznati. Onda su uslijedili masakri. Viđao sam kako poslije bitke odsijecaju ljudima glave i žene mrtve siluju. To je nešto što nisam viđao u ratu u Jugoslaviji, ali iako mi je isprva bilo mučno to da gledam, poslije sam se navikao”, kaže Fisnik.

Ubrzo su im rekli da se njihova jedinica pridružuje Islamskoj državi, ali njega to nije zanimalo, sve dok je bio dobro plaćen.

“Novi plaćenici su došli, neki čak i hrišćani koji su ubijali zbog zabave i adrenalina. Razne razloge su nalazili da bi pljačkali, ubijali, mučili, silovali i palili. Ja sam lično najviše para zaradio kada sam prevozio kulturne artifakte i umjetnička djela do turske granice”, kaže on.

Kada je njegov komandant nestao i došao novi, od njega je traženo da počne da ubija civile, što on nije bio spreman da uradi, jer je na ratište došao isključivo zbog novca. Tada je preko svojih veza našao način da se vrati na Balkan gdje je i uhapšen.