Pogledajte koja su najčešća imena beba u CG ove godine

Prve korake, kako svjedoče podaci iz Ministarstva unutrašnjih poslova, napraviće i stotinu Lazara, devedeset tri Vasilija, zatim osamdeset četiri Vuka, osamdeset dva Pavla i osamdeset jedan Petar.

Njima će parirati osamdeset osam Maša, sedamdeset četiri Sare, pedeset sedam Dunja, pedeset šest Anastasija i isto toliko djevojčica nazvanih Anđela.

Povratak korijenima

Proces nacionalne emancipacije i oživljavanje ideje suverenosti naše države, smatra sociolog Andrija Đukanović, uticali su na neke roditelje da odnos prema svojoj državi ispolje i kroz imena djece.

Mnogi roditelji, pojašnjava Đukanović, vraćaju se na taj način svojim korijenima, žele da njihova djeca budu dio crnogorskog identiteta.

“Nedavno sam imao priliku da pročitam da su roditelji dali ime djetetu Bodin, po uzoru na dukljanskog kralja. Sigurno ima uticaja i novija istorija na povratak nekih imena. Međutim, internacionalna imena danas sve više uzimaju maha i najčešće se daju našoj djeci. Trend je da se daju kratka imena. Tako da imamo dosta imena poput: Tea, Una, Dora, Alen, Aleks, Nora i slično”, kaže Đukanović.

Crnogorsko društvo danas svojoj djeci često daje imena koja se vežu za svete ličnosti i vjerske vođe.

“Svjedoci smo određene retradicionalizacije društva, pojačane religioznosti. Koliko je to zaista iskreno okretanje vjeri i tradiciji, veliko je pitanje. Od devedesetih godina pogotovo se bilježi značajniji upliv religije u svakodnevni život. Tako se i u davanju imena osjeća taj uticaj i vidimo da se djeci često daju i imena koja se vežu za svete ličnosti, za vjerske vođe i slično. Možda je to rezultat stvarne potrebe da se i kroz davanje imena bude blizak svojoj religiji, a moguće je samo u pitanju trend koji neće dugo trajati”, ističe Đukanović.

Religioznost naših građana, smatra on, ipak je više vezana za rituale, a manje je suštinskog vjerovanja.

“Zbog toga mislim da će se i imena mijenjati kako nas bude zahvatao neki novi trend ili uticaj. Znamo svi da je prije dvadesetak godina, u drugačijem društvenom sistemu, bilo puno imena koja su asocirala na revolucionarne tekovine, socijalističke vođe, narodne heroje. Karakteristično ime koje se pojavilo za vrijeme prethodnog društvenog poretka bilo je Jugoslav. Eto taj primjer odslikava kako neko vrijeme rađa potrebu da se ispolji i kroz imena. Tog imena sve manje ima. Negdje sam pročitao da je za vrijeme poslije rata bilo popularno i žensko ime Mašinka. Dakle, različite epohe nose sa sobom i karakteristična imena”, kaže Đukanović.

Upoređujući vrijeme naših baba i đedova sa današnjicom dolazimo do zaključka da je tada bio jači uticaj tradicije i kulture, tako da se ostajalo u prostorima određenih nacionalnih i vjerskih granica, pa su i imena davana u skladu sa tim.

“U ranijem periodu, svakako, imali smo rasprostranjenija određena imena koja su se smatrala za karakteristično naša. Mnogo više su se imena davala po nekim drugim kriterijumima. Imena su nasljeđivana od svojih predaka. Unucima su se davala imena đedova, česta su bila imena junaka, istaknutih ličnosti. Imena su davana i zbog određenih vjerovanja, sujevjerja i slično. Danas su vrlo rijetka neka stara imena koja su ranije bila veoma zastupljena. Na primjer, rijetka su imena poput Vojin, Gospava, Joksim, Jevrem, Mašan, Petrana i mnoga druga koja su dio naše tradicije”, kaže Đukanović.

Ponekad naiđemo na nekog Vinetua, Tajsona, Rokija ili Tarzana

Davanje imena prati određene trendove i promjene u društvu.

“Danas roditelji češće svojoj djeci daju internacionalna imena. Imena koja su karakterističnija za neka druga područja, ali su kroz različite uticaje postala dio i naše kulture. To je rezultat i otvaranja našeg društva, razvoja komunikacije sa drugim kulturama i slično. Mnogo je faktora uticalo na to da danas imamo sve više osoba koje nose imena koja se mogu sresti u različitim djelovima svijeta. Svakako je veliki uticaj imala i masovna kultura, njeni proizvodi serije, filmovi, muzika. Ono što nazivamo starim i tradicionalnim imenima pomalo je ustupilo prostor uticajima sa strane. Mislim da danas nije toliko rasprostranjena pojava da se imena daju po nekim popularnim ličnostima, mada ima i takvih slučajeva. Pa ponekad naiđemo na nekog Vinetua,Tajsona, Rokija ili Tarzana. Češća pojava su imena koja se daju po uzoru na nekog političara, vojskovođu ili znamenitu ličnost iz naše istorije. Danas su, čini se, trend kraća imena kao što su Tea, Mia, Una i slično”, smatra Đukanović.

U kojoj mjeri ime može uticati na dijete, odnosno koliko se ono identifikuje sa njim i kako se odražava na njegovo samopouzdanje ukoliko mu roditelji daju neobično ime, objašnjava psiholog Marko Minić.

“Dijete će već prije navršene godine dana biti sposobno da prepoznaje svoje ime, ali će asocijativno tumačenje imena početi da dobija na značaju tek sa polaskom u školu i uključivanjem u vršnjačku grupu. Ukoliko je ime takvo da je svojim zvučanjem i značenjem drastično nestandardno u odnosu na sredinu, dijete može biti izloženo podsmijesima i razviti odbojnost prema njemu. Pokretanje samoosjećanja poput prezira i stida prema identitetskoj odrednici u rovitom periodu kada dijete uobličava sliku o sebi i pokušava sebe da uspostavi u okviru vršnjačke grupne dinamike, nesumnjivo će imati negativne posljedice na socio-emocionalnoj ravni”, smatra Minić.

U mnogim slučajevima, ime koje roditelji daju novorođenčetu odražava pravac u kom žele da im se dijete razvija. To je, ističe Minić, najraniji čin reflektovanja ličnosti roditelja i njihovog vrijednosnog sistema na novorođeno dijete i prvi izraz plana o njegovom životnom toku.

“Ime djeteta često otkriva svjesnu ili nesvjesnu motivaciju roditelja o tome šta je njima važno u pogledu djeteta: da bude snažno i zdravo, da nastavi porodičnu tradiciju, da pripada ili ne pripada svojoj sredini, da bude poslušno ili buntovno, nježno ili grubo, tiho ili neprimjetno ili pak izdvojeno, neobično, posebno, religiozno… Dakle, davanjem imena roditelji zapravo upućuju prvu implicitnu poruku, kondenzovanu predstavama i očekivanjima, kakvo dijete treba da bude. Kako su prve poruke i rana iskustva sa važnim figurama presudni za formiranje djetetove ličnosti, koja uključuje i sistem vrijednosti, nesumnjivo je da će se ovi uticaji odraziti i na kasniji životni tok odrasle osobe”; poručuje sagovornik.

Danas se u našoj sredini razvija trend davanja imena djeci koja drastično odstupaju od standarda karakterističnog za naše socio-kulturno podneblje. Roditelji, ističe Minić, kao da se utrkuju da se njihovo dijete zove što ,,unikatnijim“ imenom koje potiče sa što udaljenijeg meridijana, manifestujući (ne)svjesnu želju da dijete bude drugačije i da se izdvaja, a to je najčešće praćeno i odgovarajućim odnosom koji podstiče posebnost.

“Dijete koje nosi takvo ime, usljed neprijatnih vršnjačkih iskustava, može imati teškoće u socio-emocionalnoj sferi o kojima sam prethodno govorio, ali isto tako i inicijalno opterećeno bremenom posebnosti, razvijati egocentričnu i narcističku sliku o sebi. Djeca posjeduju visoko nabaždarene sisteme iščitavanja signala za prihvatanje i neprihvatanje od strane figura od kojih zavise. Ukoliko steknu doživljaj da se ,,unikatnost“ dopada roditeljima, biće sklona da se odreknu svoje autentičnosti i investiraju u sve ono što ona nijesu da bi ispunila očekivanja i zadobila ljubav”; smatra Minić.

Zašto mijenjamo ime?

U našoj zemlji nijesu rijetki slučajevi promjene imena. Takvoj konstataciji ide u prilog podatak da je za nepunu godinu dana, preciznije od 1. januara do 11. novembra 2016. godine, zahtjev za promjenu ličnog imena maloljetnog lica za teritoriju Crne Gore podnijelo 69 osoba.

Uzrok promjene imena sociolog Andrija Đukanović vidi u izmjenama u zakonima, inkorporiranjem odredbi koje idu u prilog zaštiti ljudskih prava.

“Savremeni koncept ljudskih prava sve više dovodi do slobode pojedinca. Ranije je bilo praksa, a to je u našem tradicionalističkom i patrijarhalnom društvu slučaj, da roditelji nameću dosta toga djeci i da je njihov autoritet neprikosnoven. Toga više nema u toj mjeri i pojedinac je slobodniji da utiče na život. Razlozi za promjenu imena su razni. Ipak, smatram da su najčešći razvod braka, promjena vjeroispovijesti, a prošle godine u Crnoj Gori bio je i prvi slučaj promjene imena kod transrodne osobe. Ime nas u određenoj mjeri za čitav život obilježava i nosi neke dobre ili loše konotacije. Zbog toga su neki ljudi spremni da mijenjaju ime jer se ne osjećaju dobro sa onim koje već nose. To ime ne predstavlja njih i njihov identitet i žele ga promijeniti”, kaže Đukanović.

Šaljiv komentar jedne prabake

U jednoj crnogorskoj porodici rodila se djevojčica. Okupila se familija u domu da proslavi rođenje. Stiže i prabaka, pa pita za ime praunuke. On odgovora: ,,Tamara“. A baka će na to: “Ču Tamara. A ne, no Tandara“.

Začuo se gromki smijeh svih članova, a baka dodaje:

Neka je ona meni živa i zdrava, a ti dijete upamet se, pa sljedećem djetetu daj neko staro crnogorsko ime, valja se.

Eto, ako bude muško daj mu po đedu bogomi, on je bio ljudina” De, de, stavi mi Tandaru u krilo, da je pomazim. Mašala, napredna, oči babine

(Pobjeda)