Crna Gora je sigurna kad riješi pitanje crkvene imovine

Ukoliko se, prema njegovim riječima, riješe pitanja vlasništva crkvenih objekata i evidentiranja prihoda i njihovog rasporeda, svi drugi problemi će biti lančano riješeni.

Buruć kaže da je prvi problem, koji mora biti razriješen, u Crnoj Gori evidentan sukob unutar države. On upozorava da ukoliko se na svoju zemlju Skupštinu juriša sa barjakom druge države, bez obzira koliko je bratska, ako se javno ne priznaju nacija, država, istorijske vrijednosti i institucije države Crne Gore onda, ipak, to ne liči samo na demokratiju, to je ozbiljna vrsta specijalnog rata.

“Da ga iz praktičnih razloga uslovno krstimo „ko je za državu u kojoj živi, a ko je protiv nje“. On prosto ne može biti više kamufliran. Latentni sukob stvara ogromne probleme, koji se multipliciraju u svim sferama života. U uslovima stalnih sukoba potroši se sva društvena energija, onemogućavajući normalan razvoj. Ti sukobi, na sreću, nijesu još oružani, već se podvode pod prava koja omogućava demokratija. I dok se situacija odvija u tim okvirima, onda se to možda može prihvatiti kao demokratija. Ali, ako se juriša na svoju zemlju Skupštinu sa barjakom druge države, bez obzira koliko je bratska, ako se javno ne priznaju nacija, država, istorijske vrijednosti i institucije države Crne Gore onda, ipak, to ne liči samo na demokratiju. To je vrlo ozbiljan oblik specijalnog rata protiv države. U drugim državama se to tako i tretira. U Crnoj Gori još kažemo da je to demokratija. I možda je to i dobro što je tako. Ali, ako to nastavi da i dalje prerasta u tendencije specijalnog rata, bojati se da se i Crnogorci ne dosjete da žive u Crnoj Gori. Ove pojave nijesu naslovljene ni konkretno ni nacionalno, sasvim namjerno, jer mogu biti prisutne univerzalno. I konačno, izbori su jedino rješenje da narod određuje politiku i vlast koja će da upravlja Crnom Gorom”, kaže Burić.

Ističe da je postojanje dvije pravoslavne crkve u Crnoj Gori drugi problem koji bi trebalo rješavati.

“U ukupnoj istoriji civilizacije jedino su se trajno održale crkvene organizacije. Propadala su carstva i društveni sistemi, ali je crkva uvijek opstajala. Ona opstaje i danas, i to na nivou velikih uticaja u uređenju svijeta, iako mi često parafraziramo da je crkva odvojena od države. Danas takođe postoji više svjetskih religija: hrišćanstvo, judaizam, hinduizam, islam, budizam, šintoizam, sikizam, bahaizam, džainizam. Mnogi veliki ratovi, nažalost, direktni ili indirektni, vođeni su, ili se vode, pod simbolima religije. Da li će religije, odnosno crkvene organizacije uraditi nešto na svjetskom nivou za mir i razvoj svijeta, slično UN, je pitanje za budućnost. Potreba za takvim nečim vidljiva je svuda. Pa makar organizovali bar jednu svjetsku konferenciju sa temom ,,šta je to religija i crkva“, ne bi li ljudi bolje shvatili o čemu se radi”,  kaže sagovornik Pobjede.

Narodne pare

Burić objašnjava da mi jesmo u Crnoj Gori sačuvali multikulturalnost, etnički i vjerski sklad, ali da se ipak ne može zanemariti problem postojanja dvije pravoslavne crkve i način kako sada funkcionišu.

“Tu postoje neka određenja, koja moramo apsolvirati. Prvo, da li je sve što je u nekoj državi dio te države ili ne. Drugo, vlasništvo nad objektima i uvid u finansijske prihode koje ubiraju sveštenici u državi su riješeni ili ne. I treće, postojanje više religija i crkava valjda nije problem sam po sebi, jer to proističe iz osnovnih ljudskih prava, bez obzira da li je neka crkva verifikovana kanonski. Kod nas funkcionišu Jehovini svjedoci i slične zajednice koje imaju svoja shvatanja religije ne miješajući se drugima. Ali konačno, moramo priznati da je u savremenoj civilizaciji jedan od osnovnih uslova života ekonomija. Ako se riješe pitanja vlasništva crkvenih objekata i evidentiranja prihoda i njihovog rasporeda, ip, ak su to narodne pare, a narod je dio države, sve se drugo lančano rješava. To je, valjda, danas već svakome jasno. Vjerujem da i crkve željno očekuju uređenje tih pitanja u državi u kojoj žive”, poručuje Burić.

Popis mozgova

Burić kaže da je treće pitanje koje moramo rješavati utvrđivanje koliko domaćeg znanja i resursa imamo kako bismo krenuli naprijed.

“Sve bogate države svijeta postigle svoj razvoj zahvaljujući znanju i sposobnostima. Znanje i sposobnost su simbioza jednog pojma, kojeg često uprošćeno nazivamo samo znanjem. U Crnoj Gori je danas potrebno dati prostor znanju i sposobnostima, ukoliko se želi imati željeni razvoj. I to znanje mora biti najvećim dijelom domaće. A naravno i inostrano, u potrebnoj mjeri. Ali, bez domaćeg znanja razvoj jednostavno nije moguć. Kakva je situacija po tom pitanju u Crnoj Gori nije dovoljno poznato, a korisno bi bilo sprovesti takva ciljana istraživanja, kako bi se naši kapaciteti mogli locirati u funkciji razvoja. Ovo zbog toga što često možete čuti iz kompetentnih naučnih krugova da je nešto trebalo uraditi drugačije ili dajte mi poziciju i ja ću riješiti taj projekat ili problem. Elementarni uvid u intelektualne krugove pokazuje da ova tema treba da bude jedna od osnovnih pažnji države i privrede. Svakako da nije lako definisati sve što je potrebno jednoj državi, ali je sigurno da Crna Gora nema kud naprijed bez rješenja ova tri stuba”, zaključuje Burić.