IZBORI SE DOBIJAJU NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: Lajkovi određuju sudbinu političara

Ko ne dobija lajkove, neće dobiti ni glasove! Ovako može ukratko da se sumira iskustvo svih izbornih štabova u svijetu u poslednjih deset godina.

Većina ljudi, naime, svoje mišljenje o političarima danas formira na društvenim mrežama, koje mnogi shvataju kao jedini potpuno nezavisan medij, onaj kojem se može vjerovati bez ostatka, i na kojem, na kraju krajeva, možete i sami formirati mišljenje drugih.

Izborni štabovi na Zapadu su, naravno, brzo shvatili kako se stvari kreću i ogromne porcije predizbornih budžeta su usmjerili upravo na online kampanju i oglašavanje. Budžeti za ONLINE MARKETING kandidata i političkih partija porasli su i do nevjerovatnih 5 PUTA u odnosu na 2012. godinu.

Prema najnovijim pokazateljima, u SAD će količina novca koju političke partije i kandidati troši na digitalne oglase porasti najmanje 4 PUTA u odnosu na 2012, sa 145 miliona dolara na 607 miliona dolara, kad je riječ o federalnim izborima. Kad računamo i lokalne i državne izbore u SAD, ova cifra raste na vrtoglavih 1,07 milijardi dolara.

Glavni “krivac” za ovaj trend je američki predsjednik Barak Obama: otkad je on preko društvenih mreža (a te 2008. su bile neuporedivo slabije nego danas) uspješno mobilisao glasače koji su mu na kraju i donijeli dva mandata u Bijeloj kući, savjetnici su shvatili da bez uspješne online kampanje nema uspješnih izbora.

Obamin uspjeh iz 2008. je pokazao da su društvene mreže ključne za pridobijanje (a kasnije i za zadržavanje) glasova mlađih ljudi, a da oni koji prvi put izlaze da glasaju gotovo isključivo svoju političku svijest formiraju na internetu. Zato danas, u SAD, svi kandidati daju ogromne pare na online oglašavanje i pokušavaju da ponove ono što je Obama uradio prije 8 godina. Pogotovo što su danas društvene mreže neuporedivo jače nego prije 8 godina. 

– Društvene mreže su postale ključan dio aparata strategija kampanja, i kad je riječ o slanju poruke ljudima i regrutaciji aktivista na terenu – kaže Džo Rospars, osnivač Blue State Digital, firme koja vodi računa o strategiji Demokratske stranke u SAD.

Međutim, iako nevjerovatan uspon društvenog značaja traje već deceniju, mnogi kandidati i političke partije nisu na vrijeme shvatili njihov značaj i kasno su počeli da ulažu u kampanju na online portalima, Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i drugim mrežama. Ne treba posebno ni napominjati kakvu katastrofu na izborima su doživljavali svi koji nisu prepoznali ovu promjenu i nisu komunicirali sa glasačima preko društvenih medija.

– Stara “soba za spinovanje”, u kojoj čelnici kampanje kreiraju priču koja se zatim prosleđuje tradicionalnim medijima je skoro neupotrebljiva. Danas na online portalima i na društvenim mrežama možete da napravite trenutni spin, i u njemu svi mogu da učestvuju – kaže Mindi Fin, strateg iza kampanja Džordža Buša i Mita Romnija.

Fejsbuk je postao najmoćnija društvena platforma za dobijanje i gubljenje izbora, pošto je odavno najvažniji izvor vijesti za mlađe glasače, a Fejsbuku se vjeruje, baš zato jer informacije dijelimo i komentarišemo sa porodicom i prijateljima. Bez obzira na to ko od kandidata pobijedi na sledećim izborima u SAD, najveći pobjednik će biti Fejsbuk, koji će po uticaju i političkoj važnosti nadmašiti Google. 

Koliki je uticaj socijalnih medija na popularnost političara pokazuju i brojke koje stižu sa Tvitera: kandidati sa najviše pratilaca na Tviteru (Donald Tramp i Hilari Klinton imaju više od 5 miliona followera, na primer) su najjači i u istraživanjima javnog mnenja. Oni okrenuti tradicionalnom načinu vođenja kampanje i oglašavanja teško da mogu da konkurišu brzini i efikasnosti kampanja kandidata okrenutih online kampanji i društvenim mrežama.

Kako onlajn mediji i društvene mreže formiraju mišljenje ljudi, ali i uređivačku politiku tradicionalnih medija, najbolje se vidi na primjeru Donalda Trampa. On, recimo, na svom Tviter nalogu napadne protivkandidata iz Republikanske partije, taj napad dobije veliki publicitet na društvenim mrežama, urednici medija po inerciji, i iz želje da ne zaostaju za drugima, stavljaju na naslovne strane i u udarne minute njegove izjave – i Tramp je jednim udarcem ubio tri muve. Rezultat – svi pričaju o Trampu!

Kandidati koji nemaju jaku kampanju na online medijima i na društvenim mrežama jednostavno nemaju ovakav “prolaz” ni do tradicionalnih medija, i za isti, a često i mnogo slabiji rezultat, moraju da ulože mnogo više novca i truda.

Kako piše CNN, izbori u SAD 2016. godine dobijaće se i gubiti – na smartfonu. Jer, za razliku od 35 odsto Amerikanaca koji su imali smartfon 2011. godine, danas ga posjeduje više od 65 odsto ljudi u SAD.

Ova činjenica znači da političari već traže n0ve načine da dođu do glasača. Ako se saberu jedan i jedan, jasno je da je online komunikacija, a pogotovo komunikacija preko smartfona imperativ, jer na ovaj način kandidati mogu 24 sata dnevno da budu u kontaktu sa svojim potencijalnim glasačima. Oni najčešće ovo rade putem video poruka, koje su biračima dostupni cio dan, i udaljene od njih samo jedan klik.

– Svi implementiraju mobilne tehnologije, kampanje svih kandidata. Oni koji ne koriste mobilne tehnologije kako bi došli do glasača rade potpuno pogrešnu stvar – kaže Leri Hajn, iz firme Trilogy Interactive, konsultanta za političke kampanje.

– Neke kampanje će investirati u mobilnu tehnologiju, a druge će da se ponašaju kao da je još 1990. godina – kaže Zak Mofet, osnivač Targeted Victory, kompanije koja je radila kampanju za Mita Romnija.

Velika prednost kampanja koje koriste društvene mreže i mobilnu tehnologiju je mogućnost datargetiraju publiku, odnosno da jednu poruku šalju određenoj grupi ciljanih glasača.

Prema statistikama, u Crnoj Gori  oko 379 hiljada ljudi koristi internet (61 odsto ukupnog broja stanovnika), dok je u novembru 2015. godine zabilježeno 320 hiljada stanovnika Crne Gore koji koriste Fejsbuk.

(Telegraf/M. P)