Peković: Radnici bez zarada postali posljedica divlje privatizacije
Kako je navela, zaposleni u oblasti poljoprivrede, duvanske i prehrambene industrije radnici fabrike Ribarstvo, Primorke, nikšićke pekare Nikpek, Ekomeduze, nekadašnje bukovačke fabrike vode Gorska i mljekare Nika dijele sudbinu zaposlenih u drugim uništenim preduzećima u Crnoj Gori.
“Naime, radnici su kao kolateralna šteta procesa privatizacije ostajali bez zarada, te im je, samim tim, uskraćeno pravo i na penzije i otpremnine zbog nepovezanog radnog staža, jer se nisu uplaćivali porezi i doprinosi na lične dohotke. Preko hiljadu radnika je ostalo bez posla, preko hiljadu porodica je ostalo bez nasušne kore hljeba, ali ko još iz vlasti o tome brine? Ministar poljoprivrede slavodobitno reče nedavno kako je Crna Gora od Evropske komisije jedina dobila godišnju ocjenu koja označava dobar progres u oblastima poljoprivrede i ribarstva i da je po tom pitanju “lider u regionu”. Pa valjda bolje to znaju radnici koji su ostali bez posla i koji dobro osjećaju taj napredak na svojoj koži i od ministra poljoprivrede, i od onih koji su dali tako visoku ocjenu, naročito za razvoj ribarstva”, dodaje Pekovićeva.
Prema njenim riječima, nejasno je zbog čega se sva ova preduzeća u ovim oblastima nalaze u krajnje nezavidnom i teškom položaju ako se zna da Crna Gora ima velike rezerve čiste i pitke vode, izuzetno kvalitetne i nadaleko čuvene mliječne proizvode, visokokvaliteno maslinovo ulje i sokove koje je proizvodila Primorka iz Bara.
“Kome sve ovo odgovara? Zbog čega i zbog koga se ovo dešava? Zar je ovo ogledalo savjesnog upravljanja ministra poljoprivrede i Vlade Crne Gore? Kome će fabrike da se prodaju u bescijenje? Zna li se već unaprijed kupac koji će ostaviti možda deset od 100 radnika, a ostale poslati kućama, što u našoj crnogorskoj praksi nije ništa neobično?”, pita se Peković, ističući da Demokrate nude očuvanje postojećih resursa i njihovo racionalno korišćenje, unapređenje zdrave poljoprivredne proizvodnje, vodenih resursa i zdrave hrane.
