Za Demokrate neprihvatljivo da je prosjek plata u Danilovgradu 384 eura

“Pogubna statistika prosječne visine zarada u Danilovgradu, kao i niže ocjene građana za posvećenost lokalne uprave i brzinu rješavanja njihovih problema u prošloj godini u odnosu na prethodnu, neprihvatljiva je za Demokrate”, poručuje Stjepović.
Saopštenje Demokrata:
“Prosjek plata u Danilovgradu prošlog mjeseca bio je 384 eura i u tom pogledu varoš kraj Zete nalazi se na pretposljednjem mjestu liste crnogorskih gradova. Lošiji prosjek jedino se bilježi u najmlađoj crnogorskoj opštini, Petnjici.”
Za Demokrate Danilovgrada, ovakav podatak ne predstavlja iznenađenje, kao što nas ne čudi ni to da niko iz lokalne vlasti nije našao za shodno da se makar pokuša „izvući“ onom starom da „statistika više skriva nego otkriva“, jer su i oni svjesni da bi im demantovanje navedenog podatka, koji otkriva svu bijedu koju su svojim lošim upravljanjem opštinom „priuštili“ Danilovgrađanima, više štete nanijelo. Drugim riječima, pokrili su se ušima i čekaju da činjenice potonu pred naletom cunamija svađalačkih tema, koji odavno pripremaju, ili priče o ulozi NATO-a u plijevljenju loza po Bjelopavlićima.
Pogubna statistika prosječne visine zarada u Danilovgradu, kao i niže ocjene građana za posvećenost lokalne uprave i brzinu rješavanja njihovih problema u prošloj godini u odnosu na prethodnu, neprihvatljiva je za Demokrate. Koliko god da su to podaci koji bi u političkom smislu radovali svaki opozicioni subjekt, ljudi u Demokratskoj Crnoj Gori nikako ne mogu biti srećni što, nekim čudom, s vremena na vrijeme ispliva i po koji statistički element koji vjerno oslikava loše stanje na terenu. Ono što nas čini tužnim jeste spoznaja da se svijest ljudi u DPS-u i njihov način lažiranja stvarnosti za četvrt vijeka nije promijenio ni za promil, te da ćemo biti primorani da u narednim danima slušamo kako smo zaposleni, dok neuspješno više godina tražimo posao; da se pitamo jesmo li ludi kad vidimo da naši rođaci, prijatelji i komšije ostaju bez posla dok se ovi slavodobitno prse sa „smanjenom stopom nezaposlenosti“; da trljamo oči od nevjerovanja u prizor prolaska kamiona koji pere ulice, jer je to u Danilovgradu pojava čija je rijetkost ravna prolasku Halejeve komete.
Naročito iritantne biće isprazne floskule, koje već sada imamo priliku da čujemo, kada sve neurađeno ili loše urađeno na lokalnom nivou pokušavaju da pokriju ulaskom u NATO. Ovaj vojni savez, ostanak van njega ili punopravno članstvo u njemu, o čemu toliko malo znaju da i sve što kažu o tome predstavlja vrijeđanje inteligencije, niti je krivo za nezaposlenost, lošu putnu infrastrukturu, zapošljavanje po političkoj podobnosti, zatvaranje fabrika ili kupovinu glasača za metar drva, niti će sve te rane zaliječiti. U tom smislu, tragikomično djeluje izjava predsjednika Opštine kako će, ulaskom u NATO, Danilovgrad brzo osjetiti boljitak, jer se očekuje „plasman proizvoda iz ovoga kraja za potrebe NATO-a“. Nakon što čujemo ovakve izjave, osim što pomislimo da se ljudima, koji su se specijalizovali za pravljenje unutrašnjih i spoljašnjih navoja i zupčanika, pod hitno mora skrenuti pažnja da ne pokazuju svoje neznanje u oblasti međunarodnog prava i međunarodnih odnosa ili, bar, da ne slušaju pogrešne savjete, mi u Demokratskoj Crnoj Gori odmah prepoznajemo neodoljivu želju i potrebu neodgovorne i nesposobne vlasti da svoju neodgovornost i nesposobnost na lokalnom nivou, pa čak i kad su u pitanju komunalni problemi, “peglaju” ideološkom pričom o NATO-u.
Zato, neka se lokalna vlast u Danilovgradu odredi prema poraznoj statistici o prosječnoj zaradi, za šta su ambijent, između ostalih, i oni svojom lošom politikom kreirali, a neka se ne proteže na nadležnost koja nije njihova, kad već ni svoju ne mogu obavljati na valjan način.