„Pomislio sam da mi je došao kraj“: Lovac iz Mojkovca se okrenuo i ugledao medvjeda iza leđa

Trebalo je da ode na Sinjaveinu, ali je ostao u selu. Nekoliko sati kasnije Đoko Medojević iz Kaludre kod Mojkovca našao se na desetak metara udaljenosti od mečke i tri mečeta, kada je pomislio da je opasnost prošla, iza leđa je začuo riku drugog medvjeda.

Lovac sa 51. godinom lovačkog iskustva ispričao je za Portal RTCG kako je izgledao susret koji ga je natjerao da se zapita koliko su danas bezbjedni ljudi koji žive u selima gdje često navrate zvjeri. U Kaludri je ostalo svega nekoliko, uglavnom staračkih domaćinstava, a Medojević upozorava da su potrebne konkretne mjere da bi se zaštitili i mještani i medvjedi.

Prvog oktobra, na dan otvaranja lovne sezone, Medojević je trebalo da krene sa ostalim lovcima na Sinjajevinu. Ipak, odlučio je da ostane u Kaludri i pusti pse u predjelu mjesta zvanog Tvrdi potok. Bilo je oko šest sati ujutru. Šuma je bila mirna, on nije ni slutio da će se toga jutra naći u situaciji u kojoj će strahovati za sopstveni život.

Dok su psi pretraživali teren, jedan od njih se iznenada uplašio i pobjegao pravo do njega. Medojević se okrenuo da vidi šta se događa. Na svega desetak metara ugledao je mečku sa tri mečeta.

“Kada čovjek ode u lov, čula se izoštre i čuje svaki šum. Okrenuo sam se i ugledao na svega desetak metara od mene mečku sa tri mečeta. Bili su veličine jazavca, vjerovatno stara tek oko dva mjeseca”, kaže Medojević.

Psi su lajali, mečka se polako udaljila sa mladuncima put šume. Dok je odlazila, bacila je kamen u pravcu Medojevića i njegovih pasa. Pratio je pogledom kako životinje nestaju među drvećem. Kada ih više nije vidio, pomislio je da je opasnost prošla i da može bezbjedno da se vrati kući.

Ali tek što se okrenuo, iza leđa začuo je snažnu riku zvijeri.

Okrenuo se i ugledao drugog medvjeda kako se propinje na zadnje noge, otvorenih čeljusti. Olakšanje koje je osjetio samo nekoliko trenutaka ranije zamijenio je novi, još snažniji strah. Nije znao kako će se životinja ponašati niti šta bi mogao da učini.

“Tu sam pomislio da mi je došao kraj. Uhvatila me jeza. Medvjed se oglasio jedno deset puta, ali me nije dirao. Nisam se više usudio da nastavim lov. Vratio sam se kući oko osam časova ujutru, prvi put tako rano. Strah koji sam tada doživio ne bih volio nikada više da osjetim, niti bih volio da ijedan čovjek to doživi”, rekao je Medojević.

Sa medvjedima se susretao i ranije, ali priznaje da ga je ovaj događaj posebno potresao. Posle 51. godine provedene u lovu, dobro poznaje šumu, planinu i njihove ćudi, ali iskustvo ne može uvijek predvidjeti ponašanje divljih životinja. Toga jutra imao je sreću da se susret završi bez fizičkog kontakta i povreda.

Ono što je Medojeviću posebno teško jeste saznanje da ovakvi susreti nisu samo događaji duboko u šumi. Prema njegovim riječima, poslednjih desetak godina medvjedi se sve češće približavaju kućama u Kaludri. A sada je već učestalo.

U selu je ostalo svega nekoliko domaćinstava, uglavnom staračkih. Ljudi koji su tu proveli život pokušavaju da sačuvaju ognjišta, imanja, stoku, pčele, ali im blizina divljih životinja sve više otežava svakodnevicu.

Nedavno je medvjed njegovom komšiji napao pčelinjak i uništio 4 pčelinja društva, od ukupno 50 koliko ih je bilo. Preostala društva, prema Medojevićevim riječima, spasena su zahvaljujući automobilima i njihovim farovima, koji su pomogli da se medvjed udalji.

Za nekoga ko živi od svoga truda i od imanja stvara prihod, težak je osjećaj nesigurnosti kada čovjek više ne zna može li bez straha izaći iz kuće i obaviti svakodnevne poslove.

“Zvijer se sve manje plaši čovjeka, auta, zvukova, i oni su oguglali na to”, kaže Medojević, opisujući promjenu koju, kako tvrdi, mještani primjećuju godinama.

Žao mu je što su ljudi došli u situaciju da strahuju u mjestu u kojem su odrasli i u kojem žele da ostanu. Ne smatra, međutim, da rešenje treba tražiti u ubijanju medvjeda. Vjeruje da je neophodno razumjeti zašto se približavaju naseljima i preduzeti mjere koje će spriječiti opasne susrete.

Kao jedan od problema koji posebno upozorava, Medojević izdvaja divlju deponiju u mjestu Tvrdi potok, upravo u predjelu gdje je doživio susret sa medvjedima.

Prema njegovim riječima, turisti su na tom području fotografisali medvjeda kako pretura po smeću. Medojević traži da se deponija očisti i da se prostor nadzire kako bi se spriječilo dalje odlaganje otpada. Upozorava i da se tokom kiša smeće sliva niz teren prema selu.

“Sav ovaj otpad koji ovdje vidimo, to nismo mi ostavili mještani jer to nama pravi problem, to se dotjeruje i tu baca. Mi nismo sigurno uzročnici ovoga, jer ovo nama dođe u livade. Uostalom neka se stavi video nadzor, pa neka se kazni, makar to bio ja, ako bacam smeće”, ističe Medojević.

Ostaci hrane na neuređenim odlagalištima mogu privući divlje životinje i navikavati ih na dolazak blizu ljudi. Zato uklanjanje otpada nije samo pitanje zaštite prirode i izgleda sela, već i važna preventivna mjera.

Medojević smatra da problem treba rešavati, prije nego što dođe do nove štete ili susreta u kojem bi neko mogao da nastrada.

Iako je tokom susreta strahovao za život, Medojević ne traži da se medvjedi ubijaju. Naprotiv, smatra da je potrebno pronaći način da se zaštite i životinje i ljudi koji žive u njihovoj blizini. Zalaže se za formiranje odgovarajućeg rezervata ili posebno uređenih zona za medvjede, kao i njihovo čipovanje. Smatra da bi takve mjere omogućile bolje praćenje životinja i pravovremenu reakciju kada se približe kućama i imanjima.

“Treba napraviti rezervate i čipovati ih, da ljudi znaju kuda se kreću i koliko ih ima”, kaže Medojević.

Kao lovac sa 51. godinom iskustva, ističe da odgovoran odnos prema prirodi podrazumijeva očuvanje divljači i poštovanje pravila. Osuđuje krivolov i smatra da se o životinjama mora voditi računa, ali istovremeno ne smiju biti zanemareni ljudi koji žive uz njihova staništa.

Kaludra je lijepo selo, uz rijeku Taru, koje tokom ljeta posjećuju brojni turisti. Za posjetioce je to prostor mira i prirode, ali za malobrojne stanovnike šuma je dio svakodnevnog života. Oni ne mogu otići kada se pojavi problem, niti žele da napuste ognjišta zato što se plaše da izađu na imanja.

Medojeviću je žao što se suživot čovjeka i divljih životinja sve češće pretvara u strah i neizvjesnost. Ne želi da medvjedi nestanu iz tih šuma, već da se pronađe ravnoteža u kojoj će i oni biti zaštićeni, a ljudi živjeti bez straha u svojim domovima.

U Kaludri je ostalo svega šest domaćinstava, uglavnom staračkih. Ljudi koji su tu proveli život žele da ostanu na svojim ognjištima, da obrađuju imanja i brinu o stoci i svojim pčelama. Zato je važno da se njihov problem čuje i da nadležni pronađu održiva rešenja. Medvjeda ima i u selu Bistrica, Gojakovići, pa i u Poljima, po priči nekih mještana. Medvjedu je mjesto u šumi, a čovjeku u njegovom domu. A između njih ne smije stajati strah već odgovornost, jer jednom neće biti dovoljno reći da je neko samo imao sreće.

(RTCG)