PORFIRIJE: Svijet bez crkve ne postoji, a neki bi htjeli da je uvuku u zemaljsko blato
Patrijarh SPC Porfirije održao je govor u Đurđevim stupovima u Beranama na ustoličenju episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija.
Patrijarh je rekao:
“Prije svega i iznad svega, a to obuhvata i sve pomenute obraćam se vama braćo i sestre pravoslavni hrišćani. Dobro došli u ovu svetinju nemanjićku, u ovu zemlju u kojoj su duboki korijeni plemena Vasojevića, u zemlju iz čijih korijena je izašlo stablo protkano nauzvišenijim duhovnim dometima, ali i narodnim, pravoslavnog naroda koji pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi ali i srpskom pravoslavnom narodu.
Kada kažemo ‘pravoslavni’ to znači da je u samoj svojoj suštini riječ o hrišćanskom, o jevanđeljskom, što znači da jeste korijen koji daje plodove koji su definisani i svesni samih sebe, koji poznaju ko su i šta su, koji znaju odakle su i koji im je cilj. I baš zato što sve to znaju bivaju sposobni da mogu u istoj mjeri, na isti način kao što poštuju sebe i vole sebe, da na isti način vole i drugoga, u svim njegovim dimenzijama, bilo da se radi o komšijama, sugrađanima, bilo da se radi o građanima jedne države, bilo da su Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati da li su bilo koji drugi narod, i naravno da li su Srbi. Sve to skupa, baš zbog toga što potiče iz vasojevićkog korijena mogu da poznavajući sebe i svoje ne budu zatvoreni u sebe nego da budu otvoreni za drugog, čak i onda kada se na drugi način moli Bogu, jer Bog je taj koji procjenjuje.
Danas smo služili Svetu liturgiju i imali veliku radost da budemo svjedoci i učesnici ustoličenja novog duhovnog oca, pastira budimljansko-nikšićke eparhije, gospodina Metodija.
Vladiko, dragi Metodije, voljom Duha Svetoga i saborskih otaca naše pomjesne crkve izabran si za episkopa naše budimljansko-nikšićke eparhije. Sin si ljudi čiji je korijen ovde, na ovim prostorima, ali si rođen u Sarajevu u mjestu gdje se ukrštaju narodi i vjere, ali i u mjestu u kojem iako postoje drugačiji i različiti, prisutan je Bog. Onda, rastao si ovde u ovom podneblju, duhovno stasavao uz skute blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija u Cetinjskom manastiru. A onda, iz te svetinje, školovao se i u drugim pomjesnim crkvama, a isto tako posjećivao zapadne zemlje i boravio na Zapadu. Sve to zajedno je dodatak što u Vašoj duši postoji kao sjeme, pokretač i orijentir, a to je vjera u živoga Hrista, sina Božijeg koji je došao na ovaj svijet.
Vi dobro znate da crkva nije od ovoga svijeta, ali jeste u ovome svijetu, zato što ovaj svijet bez crkve ne postoji, odnosno nema smisla. Oni kojima crkva smeta, odnosno sistem vrijednosti, htjeli bi da crkvu proglase onim što ona nije ili da je prikažu drugačijom nego što jeste, a ponekad bi hteli crkvu da uvuku u svoje zemaljsko blato. Crkva nije od ovoga svijeta, u ovom sijvetu je da ga pretvara u crkvu. Mi jesmo građani gradova i sela, ali smo isto tako žitelji gornjeg Jerusalima, žitelji Carstva nebeskog. Mi smo u istoriji, ali smo i učesnici metaistorije”.
