Porodica o PREBIJANJU starca saznala SLUČAJNO

Porodica oštećenog Jaćimovića još uvijek ne može da dođe sebi od šoka, a kako je rođaka Jaćimovića S.Š. kazala za DN, iz Doma je niko nije obavijestio o slučaju, već je o svemu saznala slučajno narednog dana.

“Iako se sve desilo između 21 i 22 časa, ja sam sve saznala sjutradan, oko 10 časova ujutru, slučajno. Niko mi nije javio, iako u Domu imaju moj kontakt”, kazala je S.Š.

Takođe, kako saznajemo, VB. je o incidentu telefonom najprije sam obavijestio policiju, da bi poslije toga potražio sestru, kako bi joj ispričao šta se dogodilo.

Podsjećamo, u subotu uveče V.B. je iz čista mira napao Jaćimovića, udarajući ga protivpožarnim aparatom po glavi. Tom prilikom je Jaćimoviću nanio teške povrede glave, zbog čega je iz Opšte bolnice u Bijelom Polju prebačen u Klinički centar u Podgorici.

I dalje se nalazi u teškom stanju, zbog čega porodica strahuje za njegov život. VB. je saslušan u policiji nakon čega je poslat u Specijalnu bolnicu u Kotoru.

Prema riječima direktora Doma starih u Bijelom Polju Dejana Pavićevića, njega je u ovu ustanovu pratila papirologija Centra za socijalni rad u Danilovgradu, gdje piše da je u „dobroj relisiji, odnosno da je zaliječen od psihičkih problema”

“Za vrijeme dok je boravio u našoj ustanovi V.B. je bio miran i neprimjetan i komunicirao je normalno sa ostalim korisnicima”, kazao je Pavićević.

Ovaj događaj duboko je uznemirio građane koji se pitaju kako je VB. iz Nikšića, liječen od psihičkih problema, završio u Domu za stare u Bijelom Polju.

Kako su DN objasnili iz Instituta za javno zdravlje, usluge mentalnog zdravlja se realizuju dominantno kroz rad Centara za mentalno zdravlje, dok sekundarni nivo zdravstvene zaštite mentalno oboljelih podrazumijeva pružanje usluga bolničkog liječenja u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Kotor (kapaciteta 241 krevet) i Psihijatrijskom odjeljenju Opšte bolnice u Nikšiću (kapaciteta 26 kreveta).

“Specijalna bolnica za psihijatriju je jedina bolnica u Crnoj Gori koja hospitalizuje pacijente koji se upućuju na liječenje protivno njihovoj volji po tipu prisilne hospitalizacije. Ova ustanova takođe jedina hospitalizuje pacijente na dugotrajnom bolničkom tretmanu, a koji popunjavaju više od 30 odsto bolničkih kapaciteta”, navode u IJZ.

Međutim, kako je DN kazala spec. neurospihijatar, subspecijalista za bolesti zavisnosti Marina Roganović, Specijalna bolnica za psihijatriju u kotorskom naselju Dobrota je uvijek puna i suočava se sa brojnim problemima.

“Psihijatrijskog pacijenta niko neće, te mnogi ostaju godinama na hroničnim odeljenjima, a mjesto im je u porodici ili u nekoj socijalnoj ustanovi. Takođe je problem nerazumijevanje novinara tj. medija, nerazumjevanje porodice i čitavog društva. Na jednoj strani piše se o razvijanju komunalne psihijatrije i gašenju velikih psihijatrijskih bolnica, a onda se sve veći broj pacijenata upućuje u bolnicu. Stigma. O stigmi je lijepo pisati, raditi razne projekte, a realno nikoga nije briga za mentalno obolele”, predočila je Roganović.

Kako je naglasila, naše društvo bi uglavnom da ih ukloni sa ulice.

“Kad god se nešto desi zovu nas i pitaju da li je naš pacijent. Kad vidite -uglavnom nije naš pacijent. Znači treba da se opredijelimo hoćemo li komunalnu psihijatriju i hoćemo li modernu psihijatrijsku bolnicu, a ne da ovu postojeću pretvaramo u azil ili u zatvorsku bolnicu. Znači jedan od problema su i zatvorski pacijenti, te je neophodno u zatvoru da postoji bolnica”, istakla je Roganović.

Što se tercijernog nivoa zdravstvene zaštite tiče, ono podrazumijeva pružanje usluga na Psihijatrijskoj klinici u Podgorici, koja organizaciono pripada najvećoj zdravstvenoj ustanovi u državi Kliničkom centru Crne Gore.

“Kliniku organizaciono sačinjavaju: Odjeljenje za liječenje psihotičnih poremećaja – kapaciteta 25 postelja, Odjeljenje za liječenje neurotskih poremećaja 10 postelja, Odjeljenje za liječenje bolesti zavisnosti pet postelja, te Dnevne bolnice, koja se isključivo koristi radi administracije depo preparata antipsihotika”, navode u IJZ.

Prema njihovim podacima koji se odnose na javne zdravstvene ustanove, u vanbolničkoj zdravstvenoj zaštiti u Crnoj Gori u 2014. godini, broj posjeta koje su ostvarene zbog bolesti iz grupe duševni poremećaji i poremećaji ponašanja bio je 19.584, dok je broj bolničkih otpusta zbog bolesti iz iste grupe bilo 2.199, što čini 2,79 odsto u odnosu na ukupnan broj otpusta. Iako nije riječ o broju oboljelih, već o posjetama na primarnom nivou zdravstvene zaštite i bolničkim liječenjima, jasno je da 307 postelja, koliko je ukupno namjenjeno za ovaj tip pacijenata u javnim zdravstvenim ustanovama, nije dovoljno.

Opasni mogu biti i zdravi ljudi

Kako je Roganović objasnila, poslije obrade pacijenta, dijagnostike i uvođenja terapije, po uspostavljanju remisije potrebno je pacijenta poslati na probni terapijski vikend, te ukoliko bude dobro može se otpustiti na ambulantni tretman.

“Opasni mogu biti i zdravi ljudi. Ne možemo mi znati da li će porodica i društvo voditi računa o pacijentu, obilaziti ga recimo iz Centara za socijalni rad, nadzirati uzimanje terapije, voditi ga na ambulantne preglede…i slično”, naglasila je Roganović.

Prema riječima direktora Doma u Bijelom Polju Dejana Pavićevića, pacijent V.B. je prije nemilog događaja bio tri mjeseca u Domu, redovno je uzimao terapiju, bio je miran i normalno komunicirao sa drugim korisnicima. Povrijeđeni je u prošli utorak prebačen u sobu sa njim zbog prebukiranosti.

Alternativne metode

Roganović vjeruje da ljudi zbog stigme ne vole psihijatrijske bolnice niti psihijatre. Mnogi se, kako kaže, stide, dugo kriju i zato se obraćaju rađe alternativcima.

“Oni nikome nijesu odgovorni, niko ne prati kakve posljedice iz toga proizilaze, koliko pacijenata kasni za liječenje, koliko ne uzima adekvatnu terapiju i slično ali o tome se ne piše. Samo se govori o tome da treba sve zatvoriti u psihijatrijsku bolnicu i svi se čude kada se pacijent otpusti”, rekla je Roganović. Ona poziva sve da se angažuju i pomognu ovim ljudima, “jednima da se smjeste u porodicu, drugima da se smjeste u domove, trećima ako su mladi da se zaposle i slično”.

“Za pacijente sa psihijatrijskim oboljenjem i psihičkim problemima /uključujući i zavisnike /, neophodno je angažovanje porodice i društva. Ali ne samo fakultativno. Za njihovu psihu je veoma važan boravak van bolnice, poslije liječenja, rehabilitacija i resocijalizacija, a kod svakog pogoršanja može se ponovo primiti u bolnicu”, navela je Roganović.

Izvadio ličnu kartu sa adresom bolnice u Dobroti

Roganović kaže da je bolnica u Dobroti gotovo uvijek puna, ali da osoblje nastoji da svima izađe u susret.

“Vodimo brigu ne samo o liječenju već i o svim ostalim problemima naših pacijenata.Toliko smo ušli u sve pore njihovog života da smo imali razne zanimljive primjere-recimo jedan pacijent je izvadio ličnu kartu sa adresom Psihijatrijska bolnica Dobrota, a jedan sud je izrekao mjeru stalnog smještaja pacijenta u našoj bolnici”, priča Roganović.

(Dnevne novine)