POZZ PRAVOPISU :-)

Nove digitalne komunikacione tehnologije u velikoj mjeri utiču na jezik donoseći promjene u pravopisu, leksici i gramatici. Prilikom pisanja poruka, teži se uštedi na vremenu i prostoru te se jezik prilagođava takvim potrebama i polako izlazi iz okvira standardnog jezika. Takva komunikacija teži jednostavnosti i brzini, ne poštuje gramatička pravila i ortografske norme te, kao svojevrsni surogat komunikacije licem u lice, egzistira na granici između govornog i pisanog jezika. Magistarka lingvistike Jelena Tomić pojašnjava da je elektronski diskurs hibrid pisanih i govornih žanrova, ali ima i svoja specifična obilježja, kao i da u različitim vidovima komunikacije iz ovog domena (e-mail, forum, blog, Facebook, čat…) dominiraju raznovrsni jezični obrasci od žargona, elemenata neformalnog govora, kombinovanih sintaksičkih struktura, ortografskih grafičkih obilježja, do ikoničkih znakova i simbola, piše Pobjeda.

“Govorna spontanost i brzina pisanja uzrokuju mnoge pogreške korišćenje interpunkcije na nekonvencionalnim mjestima ili u pretjeranoj mjeri, kapitalizacije gdje ona nije predviđena i oskudna upotreba zamjenica. Takođe, česta je upotreba aktiva, nejasnost, direktno obraćanje, elipse i skraćivanja. Karakteriše ga i formalna upotreba zamjenica, atributi, članovi, relativne klauze i drugo”, pojasnila je u opštim crtama Tomić.

Ona primjećuje da popularnost koju jezik interneta danas ima navodi na zaključak da će on u budućnosti sve više postajati lingvističkim standardom. Tako ukazuje da u savremenoj komunikaciji pod uticajem interneta, pretjerana i nepotrebna upotreba riječi engleskog porijekla potiskuje norme standardnog jezika, koje djelimično bivaju zamijenjene normom engleskog.

“Tako nastaje hibrid, u kojem se poslije određenog vremena sve više jezičkih elemenata ili u potpunosti zamjenjuje odgovarajućim elementima iz engleskog ili prati normu ovog jezika”, ističe Tomić.

Navodi da su neke od promjena nastale pod uticajem norme engleskog jezika upotreba velikog slova u pisanju pridjeva na -ski i -čki, izvedenih od imena naroda, koji se u našem jeziku pišu malim početnim slovom (engleski, njemački), ali i uticaj iskaza u kojima se u engleskom jeziku sve riječi pišu velikim slovom.

“Pod uticajem norme engleskog jezika umjesto š, ć, č, đ, ž koriste se varijante kao što su s, c, dj, z, a nekada i sh, ch, zh, tj, tz. Zatim se i zamjenjuje engleskim y, v sa w, a nekada se ide i korak dalje, pa se H zamjenjuje sa x, ch, sa cx, a sh sa sx. Takođe, primjećujemo primjere u kojima se oponaša englesko pisanje pa se U zamjenjuje sa dva o (kako se izgovara u engleskom jeziku) i I sa dva E, kao i udvostručavanje ili utrostručavanje posljednjeg konsonanta. Takvi su primjeri: gloop (glup), ovdjee, pozzz itd. “, napominje Tomić.

U sferi internet jezika, kako ističe, posebnu vrstu iskaza čine izrazi koji predstavljaju kombinaciju simbola i brojeva koji vizuelno podsjećaju na neka slova ili upotreba izgovornih oblika brojeva i slova, tzv. leetspeak, koji je prvobitno predstavljao šifrovanu komunikaciju hakera.

“U našem jeziku takvi su primjeri: bu2 (Budva), o5 (opet), xtra (ekstra) i dr. pojašnjava ona.Način na koji komuniciraju internet generacije, koje teže da iskažu što više informacija minimalnim brojem karaktera, karakteriše, kako primjećuje Tomić, i česta upotreba skraćenica poput omg, bzv, lol, bff, nmg, ln, a koje često za starije generacije predstavljaju “šifrovanu poruku””, koja ih zbunjuje.

Tomić naglašava da je internet diskurs, posebno komunikacija mesindžerom, ubrzala misao i rečenice, a vokabular korisnika je često značajno osiromašen, pa “ova pravila postaju navika koja se negativno odražava na pismenost korisnika”.

“Mlade generacije skoro u potpunosti zamjenjuju standardni jezik skraćenim i nerijetko šifriranim jezikom, dodajući mu i određene simbole. Ova pojava se naročito primjećuje u pismenim sastavima osnovnoškolaca i srednjoškolaca, seminarskim radovima studenata, a nerijetko i u nekim pisanim dokumentima”, kaže Tomić.

Ona naglašava da se ne smije dozvoliti da nas komunikacija putem interneta učini nepismenima, “te da zaboravimo pravopis: upotrebu velikog i malog slova, slova š, ć, č, đ, ž, interpunkcije, i sl. u pisanom diskursu gdje važe drugačije norme”.

“Internet diskurs traži brzinu, neformalnost i spontanost, pa se moraju slijediti pravila koja se postavljaju, ali samo na mesindžeru, vajberu i drugim oblicima internet komunikacije, a nikako u pisanom diskursu. Preporuka je da se trudimo da pomenute norme ne prenosimo onamo gdje im nije mjesto i da utičemo na mlađe generacije da to ne čine. Veliku ulogu u ovom procesu imaju učitelji, nastavnici i profesori, koji moraju insistirati na pravilnoj upotrebi pisane riječi”, naglašava Tomić.

Profesorica Filološkog fakulteta u Nikšiću Dušanka Popović pojašnjava da korisnici društvenih mreža koriste pojednostavljenu varijantu maternjeg jezika koja je pod snažnim uticajem engleskog jezika (kao ligua franca današnjice) i da učestalost takve upotrebe može dovesti do situacije u kojoj jezički izraz na maternjem jeziku, kako usmeni tako i pisani, gubi na svojoj efikasnosti, pravilnosti, sadržajnosti i ljepoti.

“Istraživači u ovoj oblasti (npr. Tuvella 2004), ističu da komunikacija na internetu utiče i na rekonstrukciju kulturnog i jezičkog identiteta, bilo da je riječ o nacionalnom, kulturnom, kolektivnom, individualnom ili nekom drugom identitetu. Konačno, virtuelizacija kulture svakako može imati, odnosno ima za posljedicu svojevrsnu virtuelizaciju jezika”, navodi Popović.

Ipak, ona smatra da za sada ovaj fenomen “teško može uticati na standardni jezik, jer je poznato kako se obavlja standardizacija jednog jezika, kao i da stručnjaci koji se time bave moraju imati u vidu sve mane i prednosti određenog tipa komunikacije koliko god da je zastupljen u savremenom životu”.

I lingvista Goran Drinčić smatra da je najbolji i najefikasniji odgovor povećanom uplivu diskursa interneta u svakodnevnu komunikaciju osposobiti mlade ljude da razlikuju formalni od neformalnog konteksta upotrebe jezika. U tom procesu, kako ističe, najveća je odgovornost na obrazovnom sistemu, ali i poslenicima javne riječi.Treba da insistiramo na kulturi lijepog i ispravnog izražavanja, to je nešto što može da se uradi kroz medije, sistem obrazovanja.

“Mislim da dominantno tu mediji mogu da odigraju važnu ulogu i zato treba uložiti napor da se unaprijedi taj dio, da se angažuju lektori, zaposle školovani, a ne priučeni novinari. Generalno, treba insistirati na povećanju kulture javnog izražavanja”, navodi Drinčić.

U okviru obrazovnog sistema potrebno je, ističe Drinčić, insistirati na čitanju.

“Mora se insistirati na čitanju, taj input koji ljudi dobijaju je jako bitan za usvajanje jezik i zato sa više pažnje treba ispratiti rad profesora maternjeg jezika”, napominje Drinčić.

On smatra da ukoliko se mladi na pravi način osposobe da prave razliku u korišćenju formalnih i neformalnih vidova komunikacije, ne miješajući ih, korišćenje “jezika društvenih mreža” može uticati i na bogaćenje jezika, odnosno podsticanje kreativnosti u ovoj sferi.

Emotikoni doprinose živosti komunikacije

Način da se nadomjesti nedostatak facijalne ekspresije i direktnog iskazivanja osjećanja, u diskursu interneta su, kako primjećuje lingvista Jelena Tomić, takozvani emotikoni ili emotogrami koji doprinose živosti i vitalnosti komunikacije.

“Emotikoni služe za iskazivanje osjećanja simbolima umjesto riječima, čime predstavljaju jedno od sreds”tava jezičke ekonomije ovog diskursa, ali i izraz individualnosti korisnika ovog jezika. Oni pripadaju svijetu simbola i u tom smislu se približavaju uzvicima i onomatopeičnim riječima govornog diskursa. Emotikoni su se najprije počeli upotrebljavati u komunikaciji SMS-om, da bi kasnije postali dio šire komunikacije internetom. U početku su se koristili u manjoj mjeri, a sada je skoro nemoguće zamisliti ovu vrstu komunikacije bez emotikona, tj. njihovim izostavljanjem komunikacija gubi veliki dio značenja. Problem koji se javlja prilikom njihove upotrebe je „neiskrena reakcija“ sagovornika. To znači da ćemo ih nekada upotrijebiti da pokažemo emociju koju ne osjećamo, što je u govornoj komunikaciji teško ili nemoguće izvesti”, ističe Tomić.

Pobjeda