Pravoslavni narodi su zaostali zbog svoje vjere: Šokantna analiza Svjetske banke

Istočno pravoslavno hrišćanstvo uticalo je više na razvoj određenih bivših komunističkih zemalja od komunizma i nanijelo štetu stanovništvu na tim prostorima, pokazala je najnovija analiza Svjetske banke, a prenosi Blumberg.

Bivši bugarski ministar finansija Simeon Đankov i Elena Nikolova sa Univerziteta u Londonu su analizirali podatke iz Ankete o svjetskim vrijednostima i Ankete o životu u tranziciji Evropske banke za obnovu i razvoj kako bi proučili vezu između religiozne pozadine i ponašanja naroda. Zaključili su da je pravoslavlje učinilo određenim zemljama plodno tlo za komunizam i generalno oblikovalo svoj put, različito od onih koje su uzimale zemlje u zapadnoj hrišćanskoj tradiciji.

– Zapadno hrišćanstvo zagovara racionalizam, logičko istraživanje i ispitivanje, dok je istočno hrišćanstvo, ono iz kog se razvilo pravoslavlje, povezano sa mističnim fenomenima i gdje se manje pažnje stavlja na razum. Nevjerovatno, ove dugotrajne razlike u pogledu stanovništva preživjele su nakon skoro 50 godina komunizma – stoji u dokumentu.

Komunistički vladari nisu bili prijateljski nastrojeni prema crkvi, ali su koristili karakteristike pravoslavnog svijeta koje su smatrali korisnim, sa posebnim naglaskom na tradiciji. Prema teoriji njemačkog filozofa Marka Vebera, kapitalizam bio usko povezan sa zapadnjom religijskom tradicijom, naročito sa protestantskom etikom što objašnjava razvoj zemalja poput Poljske i Češke tokom njihovih post-komunističkih faza.

Izgleda da su odbijanje Rusije da se pridruži zapadnom svijetu kao i ekonomska nestabilnost u Grčkoj, Ukrajini i drugim pravoslavnim narodima podstakli ponovno okretanje religiji i ovakvom načinu razmišljanja.

Đankov i Nikolova dokaze nalaze u sociološkim podacima. Oni smatraju da su pravoslavni hrišćani manje zadovoljni svojim životom i da imaju manje društvenog kapitala od katolika ili protestanata – a isto toliko koliko i “nereligioznih” ljudi. Takođe imaju manje šanse da podrže nove ideje, preuzmu rizike ili žele da rade u velikim privatnim kompanijama i one su manje pogodne za kapitalizam.

– Teološke razlike među različitim hrišćanskim narodima možda su postavile zemlje na različite razvojne puteve mnogo pre dolaska komunizma – pišu Đankov i Nikolova.

Pristupajući problemu iz potpuno drugog ugla, Ivan Zabaev, ruski sociolog koji radi na najvišem pravoslavnom univerzitetu u Rusiji i koji je dobio nagradu za svoje nedavno istraživanje, dolazi do sličnog zaključka.

– Specifičan karakter pravoslavlja jeste to što se ne odnosi na zanimanje kao sredstvo za spasenje, već poslušnost i poniznost prema duhovno iskusnijoj osobi ili osobi na višem mjestu u hijerarhiji.

Drevni korijeni i vjerske podloge jedne kulture mogu zaista imati veći uticaj na put koji zemlja uzima od bilo kakvih racionalnih, geopolitičkih ili ekonomskih razloga. Ako je tako, nacije sa pravoslavnom pozadinom nisu zaista udobne u svijetu u kojem dominira Zapad – izvor napetosti koji se može ublažiti, a ne ukloniti.