Pravoslavni vjernici danas slave sveca koji je ISCIJELJIVAO DODIROM!
U bolnici, koju je podigao, icijeljivao je bolesnike dodirom
Pravoslavna crkva i vjernici danas slave svetog prepodobnog Aleksandra.
Rođen je u Aziji, školovan u Carigradu, a po završetku škole posvetio se vojnoj službi i postao oficir. Čitajući Sveto pismo naišao je na reči Spasiteljeve – Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš, podaj siromasima i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom.
| —Ove riječi su toliko uticale na njega, da je odmah sve što je imao prodao, podijelio i udaljio se u pustinjuProveo je sedam godina u pustinji kada je čuo da u njegovoj blizini postoji jedno neznabožačko naselje u kome svi služe demonima – idolima. Zbog svoje velike revnosti Bogu, otišao je u to naselje i zapalio tamošnji idolski hram. Kad su vidjeli šta se dešava, žitelji su pohrlili tamo i našli Aleksandra koji je odmah priznao šta je uradio. Žitelji nisu htjeli da ga ubiju nego su ga predali gradskom sudu.
U to vrijeme gradonačelnik je bio Ravul, koji je, slušajući Božju riječ iz Aleksandrovih usta, počeo da se prepire sa njim. Dugo se prepirao sa njim i prijetio mu strašnim mukama, ali nakon što je uvidio da je Aleksandar krotke naravi i mudar u odgovorima, nije mu učinio nikakvo zlo. Ipak, tražio je da mu objasni kakvu nadu imaju hrišćani kada, po njegovim riječima, toliko preziru ovozemaljski život. Aleksandar je objasnio da hrišćani ne preziru svoj život, nego se staraju da ga sačuvaju besmrtnim zauvijek. Ravul je tražio da čuje i kako izgleda nebesko carstvo gdje hrišćani idu posle smrti, ali je i dalje tvrdio da su sve te priče laž. Dotakli su se i priče o gromovniku Iliji. Ne vjerujući u njega, Ravul se na to samo nasmijao i rekao Aleksandru da i on prizove gromove kad već sebe naziva Božjim slugom. Rekao je da će tek kad vidi grom koji je Aleksandar prizvao priznati da postoji samo jedan Bog i to hrišćanski. Prisjetivši se reči iz jevanđela, da je sve moguće onom koji vjeruje, duboko vjerujući počeo je da se moli Bogu. Nedugo poslije, grom je udario u trsku i suvo granje i zapalio ih. Ravul se uplašio da i njega ne udari grom pa je povikao – “Vaistinu je velik hrišćanski Bog”! Želio je da kaže narodu šta je vidio, ali mu je Aleksandar zaprijetio da nikad nikome ne priča o tome šta je vidio. Tek kad je prepodobni Aleksandar umro, Ravul je, prizivajući Boga za svjedoka, podijelio svoje znanje sa episkopima i monasima. Činio je Aleksandar još mnogo drugih bogougodnih djela. Na primer u Antiohiji je, uz episkopovu dozvolu podigao manastir, a kasnije i gostoprimnicu i bolnicu u kojoj jedodirom iscjeljivao mnoge. |
(Telegraf.rs)
